Foto: inews.co.uk

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) prikupila je svjedočenja novinara iz nekadašnjih socijalističkih zemalja, uključujući i onih s Balkana koje su objedinili u priči objavljenoj na Balkan Insight povodom obilježavanja 30. godišnjice od pada Berlinskog zida.

Punih 28 godina ovaj zid razdvajao je Berlin na istočni i zapadni, a stajao je kao neprikosnoveni svjedok Hladnog rata između komunističkog bloka i zapada koji je obilježio drugi dio dvadesetog stoljeća.

Rušenjem Berlinskog zida 9. novembra 1989. godine otpočelo je ujedinjenje Njemačke, ali ujedno i  početak pada komunizma u Evropi.

U mini-dokumentarcu BIRN-a, novinari koji su o tom historijskom događaju, a označio je početak kraja jednog političkog sistema u mnogim zemljama Evrope, izvještavali za medije u državama koje su u tom trenutku i dalje bile socijalističke, nisu imali jednostavan zadatak.

Novinar iz Srbije Mihajlo Kovač opisao je kako se nalazio u masi ljudi blizu Brandenburške kapije kada je prva osoba preskočila zid 9. novembra 1989. godine.

– Potrčao je, okrenuo se kamerama i uzvikuno: „Ludilo, ludilo“ – prisjetio se Kovač, dodajući da je potom gomila počela preskakati preko rampi i policajaca.

Sedamdesettrogodišnji Kovač jedan je od četiri novinara iz bivših komunističkih zemalja koji su podijelili svoje iskustvo s BIRN-om, dok su se izvještavali za publiku iza željezne zavjese.

Neki su, poput Kovača, pratili situaciju izbliza dok su ekstatične mase s obje strane podijeljenog grada preskakale ono što je postalo neprikosnoveni simbol Hladnog rata.

Ostali su mogli gledati samo iz daljine dok su novinari u redakcijama u komunističkim državama pokušavali prenijeti situaciju na način da ne budu cenzurirani.

U Poljskoj i Mađarskoj revolucije su već okončale jednopartijsku vladavinu i pomogle u pokretanju događaja koji su se odvijali u Berlinu, dok su vlasti otvarale granične prijelaze.

Mađarski novinar Ivan Bedo, dopisnik mađarske državne radiotelevizije 1989. godine, kaže da su mađarski i poljski dopisnici ipak mogli lakše izvještavati jer su u njihovim zemljama već bile demonstracije koje su svrgnule komunističku vlast.

S druge strane, dodaje, njihove kolege sa zapada mogle su izvještavati potpuno slobodno, ali njihov rad su ometale vlasti iz istočnog dijela Njemačke.

Slovački novinar Marian Lesko boravio je u Bratislavi, tada drugom najvećem gradu Čehoslovačke, kaže da je za njih novinarstvo bila igra, ako je želio pisati o nečemu morao je voditi računa da to ne dovede do ozbiljnih posljedica.

– Ni nije živio u iluziji da novinari mogu slobodno izvještavati. Novinarstvo je postala slobodna profesija tek nakon 1989. godine – potvrdio je BIRN-u Lesko.

U Albaniji su mnogi potajno gledali što se događa u Berlinu gledajući talijansku ili jugoslavensku televiziju u područjima zemlje gdje je to bilo moguće kazao je Genc Kondi, bivši direktor stranih vijesti u novinama Bashkimi u Tirani.

Nijedan albanski medij nije se usudio izvještavati da je zid pao, umjesto toga javljali su o novom „razvoju situacije u Istočnoj Evropi“ i kratko navodeći da je Istočna Njemačka uvela nova pravila za građane koji putuju u Zapadnu Njemačku.

BIRN-ov mini-dokumentarni film zajednička je produkcija s medijskim partnerima medijskih partnera u Mađarskoj i Slovačkoj.

Izbor: BIRN