Foto: FPN UNSA

Kako bi se postigao veći nivo medijske i informacijske pismenosti potrebno je uključiti sve zainteresirane strane poput predstavnika akademske zajednice kako bi se obrazovanje prilagodilo novim digitalnim izazovima, ali i predstavnici medijske zajednice koji će promovirati te vrijednosti, istaknuto je danas u Sarajevu na radionici za novinare i urednike.

U namjeri da se postigne veći nivo medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini pokrenut je projekat „Medijska i informacijska pismenost u BiH u funkciji razvoja kritičkog mišljenja i zagovaranja mladih“ u okviru kojeg je organizirana današnja radionica. Ove aktivnosti organiziraju se u saradnji s Ujedinjenim nacijama (UN) i njihovog šireg projekta nazvanog „Dijalog za budućnost“.

Skup je otvorio rukovodilac Instituta za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu doc. dr. Emir Vajzović koji je podsjetio na izazove digitalnog i multimedijalnog doba, sve većeg uticaja društvenih mreža i na manjak građanske medijske pismenosti.

Ocijenio je da su mediji ključni element demokratskog procesa, naglašavajući da se ovakvim radionicama namjerava oformiti grupa ključnih agenata za promjene i u oblasti novinarstva.

Na različite izazove u pogledu objektivnog i istinitog izvještavanja naročito kada su u pitanju digitalne tehnologije, metapodaci i algoritamske kapije, upozorio je prof. dr. Mario Hibert s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

– Postavlja se pitanje kome vjerovati. Mainstream mantra je postala algoritam zbog čega je sve više primjenjiva misao da će se za svaki naredni društveni problem napraviti aplikacija – kazao je Hibert.

O ulozi novinara u medijskoj i infomracijskoj  pismenosti govorila je i prof.dr. Lejla Turčilo s Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu koja je važnim nazvala potrebu da se jasno razdvoji definiranje novinarstva i dijeljenja informacija.

Mišljenja je da se najveći dio problema zasniva na problemu finansiranja i pokušaja postizanja što većeg broja korisnika nekog medijskog sadržaja kako bi se onda mogli ti podaci prodati oglašivačima što bi bila komercijalna uloga medija.

Dr. sc. Amer Džihana govorio je o kompleksnosti arhitekture i infrastrukture dezinformacija u smislu korištenja digitalnih tehnologija, ocjenjujući da je novinarstvo potreban alat za medijsku i informacijsku pismenost.

Napomenuo je da istraživanja pokazuju sve manju zainteresiranost javnosti za vijesti dodajući da globalno opada povjerenje u medije koje je na svjetskom nivou 44 posto, dok je u BiH na 66 posto.

Portal raskrinkavanje.ba svakodnevno prati određeni broj vijesti koje objavljuju mediji pronalazeći lažne vijesti, ali i portale čije porijeklo nije moguće upratiti iako postoje brojni alati da se to utvrdi, kazao je Emir Zulejhić.

Pozvao je novinare da više koriste te digitalne alate u provjeri informacija koje se prenose s medija na medij, s portala na portal iznoseći podatak da je u posljednje dvije godine 1.500 medija objavilo bar jednu dezinformaciju.

Govorio je i o kampanjama dezinformiranja i takozvanim „farmama portala“ što je slučaj da jedna osoba otvori nekoliko portala s istim sadržajem uglavno preuzetim sadržajem od drugih medija ili čak izmišljenim sadržajem.

– No tu se ne završava potjera za klikovima jer se onda otvaraju brojni profili na društvenim mrežama na kojima se prenose iste te vijesti. Jedan polutransparentan portal ima svoje tri domene, ali i 38 Facebook profila na kojima ima 6,7 miliona pratilaca što najbolje ilustrira domet njihovih objava – kazao je.

Učesnici konferencije zaključili su da nema brzih rješenja te da je potreban sveobuhvatan pristup ovom sve većem društvenom problemu, a važno je i građane obrazovati u namjeri da pažljivije koriste medijske sadržaje sve s ciljem rješenja ovog kompleksnog problema za buduće generacije.

 

Tagovi: