Foto: BH Novinari

Novinarka Brankice Spasenić napisala je analizu o tome šta novinari u Bosni i Hercegovini misle o odnosu s policijom, kako dolaze do informacija onda kada ih policijski službenici ne žele dati, koliko je policija spremna zaštiti novinare i šta policijske agencije i institucije rade kako bi poboljšali odnos s predstavnicima medija.

Transparentnost rada policije i partnerski odnos policijskih institucija s medijima među osnovnim su postulatima društava s demokratskom tradicijom, piše Spasenić. U Bosni i Hercegovini odnos novinara i policijskih službenika opterećuje nekoliko značajnih problema, zbog čega se njihova međusobna komunikacija ne može ocijeniti najvišom ocjenom.

Iako se i jedni i drugi “zaklinju” u profesionalnost, nepristrasnost i rad u javnom interesu, stiče se utisak da nisu uvijek na istoj strani.  Ipak, za razliku od nekih drugih institucionalnih nivoa, koji kod novinara koji prate njihov rad ne bi mogli dobiti ni prolaznu ocjenu, novinari koji svakodnevno komuniciraju s policijskim strukturama u BiH daju im školski – čvrstu trojku.

Treba napomenuti i da nije samo kvalitet komunikacije ono što opterećuje novinare, nego i način policijskog komuniciranja s medijima, a time posredno i s građanima. Medijska zajednica smatra da policija često, umjesto da demistificira svoj rad i učini ga bliskim i pristupačnim, istrajava na nasljeđu iz autoritarnih režima, pa se dešava upravo suprotno.

Novinari, međutim, ne štede kritike ni na rad svojih kolega. Smatraju da i u njihovim redovima ima onih koji bi trebalo da se adekvatno upoznaju sa svojim obavezama, a ne samo pravima. Na terenu su se susretali i s novinarima koji su se, gladni senzacije, vrlo neprofesionalno odnosili prema policajcima.

Nekoliko je ključnih pitanja kada govorimo o odnosu medija i policije: kakve informacije dolaze do građana, postoji li selektivan pristup policije prema određenim medijima ili politička instrumentalizacija, da li određene informacije “cure” iz istrage ili se ciljano plasiraju, te kako se policija odnosi kada su u pitanju napadi na novinare.

Izvori bliski policiji su “svetinja” kaže Nikola Morača, novinar “Euroblica” i portala “Srpskainfo”, koji već godinama radi u Crnoj hronici i smatra da odnos medija i policije u Republici Srpskoj ponajviše zavisi od toga “da li ste miljenik policije ili ne”.

Prema mišljenju Ognjena Matavulja, dopisnika „Večernjih novosti“ iz Banje Luke i novinara portala „Srpskacafe“, odnos medija i policije u Republici Srpskoj je korektan, ali u suštini funkcionira poput klackalice u zavisnosti od događaja o kojima mediji izvještavaju.

Novinar Ognjen Matavulj tvrdi da policija konstantno pokušava ograničiti ili čak sakriti određene informacije, što im se najčešće vrati poput bumeranga, jer se onda suočavaju s medijskim navodima o prikrivanju podataka i slično.

Urednica portala “eTrafika” Vanja Stokić izvještavajući sa skupova grupe “Pravda za Davida” u Banjoj Luci imala je nekoliko negativnih iskustava kada je u pitanju saradnja s policijom, ali i generalno poštovanje njenog profesionalnog rada.

Ona objašnjava da je ovaj portal ranije imao korektnu saradnju s policijom, koja se svodila uglavnom na slanje zvaničnih dopisa i dostavljanje traženih informacija, ali da se situacija promijenila otkako se desilo ubistvo Davida Dragičevića.

Novinar javnog servisa RTRS Mladen Vujinović podsjetio da je Udruženje novinara Republike Srpske održalo debatu o ovoj temi na kojoj su ponuđeni neki od modela rješenja, prije svega, dodatna edukacija. Vujinović podsjeća da je u prethodnom periodu problematizirano i pitanje akreditacije.

Novinar Balkanske istraživačke mreže BiH Admir Muslimović iz Tuzle ističe da je njegova dosadašnja saradnja s raznim policijskim strukturama u zemlji bila uglavnom dobra.

– U cijelom pravosudno-policijskom sistemu, policija, po mom mišljenju, najbolje radi svoj posao, dok je zatvorenost prema medijima najizraženija u sudovima i tužilaštvima, s naglaskom na Tužilaštvo BiH – kaže Muslimović.

Novinar „Oslobođenja“ Dragan Pavlović imao je različita iskustva u zavisnosti od toga ko je u određenom trenutku bio na poziciji portparola policije Kantona Sarajevo. On objašnjava da mu je u radu „zadnja mjera“ pozivanje policijskih čelnika kako bi dobio informacije, ali je primijetio da je nekoliko njih selektivno i ciljano puštalo određene informacije u medije.

I policija i mediji imaju legitimne, profesionalne ciljeve i zadatke koje moraju poštovati i cijeniti da bi se postigla uspješna i uzajamno korisna saradnja. Novinari trebaju biti spremni da otkriju svoj identitet u kontaktu s policijom i nositi akreditaciju tokom obavljanja profesionalnih zadataka.

S druge strane, policija bi trebala poznavati prava novinara na slobodu izražavanja i kretanja. Novinari ne mogu i ne smiju biti uhapšeni bez određenog legitimnog razloga, a mediji imaju pravo da objave, distribuiraju i prodaju publikacije te da emitiraju program bez kazne ili miješanja policije i vlasti.

Stoga, odnos medija i policije mora biti organiziran, kreativan i proaktivan. Međusobno se trebaju odnositi s poštovanjem i dobrom namjerom poštujući dignitet posla koji obavljaju. Imperativ je da komunikacija između novinara i policije bude tačna, pravovremena i profesionalna.

Kako Brankica Spasenić u analizi zaključuje, policija bi trebala biti prvi bedem u zaštiti slobode medija, slobode govora i izražavanja, te primjer institucionalne podrške i zaštite protiv pritisaka, prijetnji i napada na novinare.

Izvor: Udruženje BH novinari/Brankica Spasenić

Tagovi: