Foto: Kaportal.ba

U Mostaru kultura napreduje džinovskim koracima. To niko nije očekivao, ali ovog je oktobra grad na Neretvi obilježio dvjesto godina od prvih Šantićevih večeri poezije. Izuzetna čast da otvori ove večeri pripala je jednom od najistaknutijih vašarskih izvođača današnjice, popularnom pjevaču Miloradu Dodiku Dokiju.

– Napredak u Mostaru vidljiv je na svakom koraku – rekao je Doki u uvodnoj riječi. – Još prošle godine obilježavali ste devedeset devetu godišnjicu od osnivanja ove međunarodno prepoznate i priznate manifestacije, a evo ovog oktobra već smo dogurali do dvjestote godišnjice. Budimo do kraja iskreni i otvoreni. To ne može svako, nego tek rijetki gradovi. Kao što se i iz ovog primjera vidi, Mostar gigantskim koracima grabi ka budućnosti, njegujući pri tome najljepše tradicije koje se oslanjaju na njegovu slavnu prošlost.

Malo nervoze u ovaj prelijepi i svake hvale vrijedan događaj unijela je konferencija za medije na kojoj je nekoliko bezobraznih novinara pokušalo isprovocirati Dokija neprimjerenim pitanjima i agresivnim nastupom. Tako se prva na udaru popularnog pjevača našla novinarka priznate agencije Fake & Spin, koja ga je upitala nije li neprimjereno da manifestaciju posvećenu ljubavi otvara osoba koja sije nesporazume i antagonizme gdje god se pojavi.

– Ko si, bona, ti?! – grmio je bijesni Doki. – I šta ti hoćeš? Odakle dolaziš? Kakva agencija? Nikad čuo. Političko Sarajevo poslalo te ovdje da unosiš razdor i sumnje. Dabogda dobila rak i ti i svi tvoji. Mi smo se ovdje sastali da širimo kulturu i poeziju, a vidi šta nam radiš. Zabranjujem ti da ubuduće dolaziš na Šantićeve večeri poezije. Mi ćemo od sada malo drukčije da tretiramo sve vas koji bi svašta pitali. Poezija nije mjesto za takve ljude.

Srećom da se situacija nakon nekoliko minuta smirila pa je raspoloženi uvodničar ipak uspio da konferenciju privede kraju u poetskom duhu.

– Ako bude sreće, za koju godinu mogli bismo proslaviti i tristotu godišnjicu Šantićevih večeri poezije. Neće nama tamo neki skokovi sa Starog mosta proslavljati 500 godina postojanja a da mi to mirno posmatramo. Ima da ih stignemo u rekordnom roku. Jer, kao što reče pjesnik: „O, klasje moje, ne može nam niko ništa, jači smo od rodbine.“ Hvala i živjeli, vidimo se dogodine.

(Ovaj tekst je poetsko – satiričnog karaktera)