Foto: Internet

Prije neki dan sam napisao tekst pod naslovom „Sada je pravo vrijeme za Povorku ponosa!“, u kojem sam objasnio zašto je važno da se lezbejke i gejevi javno i na ulici bore za svoja prava, ilustrujući to primjerima borbe za pravo glasa žena i borbe za osmočasovno radno vrijeme. I dok sam ja uživao u lajkovima svojih obožavatelja, dobih poruku preko mesindžera koja me presiječe i natjera na razmišljanje. U poruci piše:

Kao što vidite, konverzacija između moje razočarane fejsbuk prijateljice i mene bila je vrlo uljudna, što je za svaku pohvalu, mada je problem mnogo ozbiljniji. Koliko su ljudi koji ostavljaju komentare na društvenim mrežama i portalima kompetentni i kakvo znanje stoji iza njihovih olako i javno iznesenih stavova?

Kao što vidimo iz gore navedenog dijaloga, razočarenje je nastalo onog trenutka kada se moja psihologija nije poklopila sa stavovima moje obožavateljke. Pri tome moja kritičarka nijednog trenutka ne preispituje svoj stav o homoseksualnosti, već mi šalje poruku da sam je duboko razočarao svojom nekompetentnošću.

Ona govori o mojoj psihologiji, dajući mogućnost da postoji i neka druga psihologija ili više njih, koja je u velikom stepenu u skladu sa njezinim stavovima. Iz toga proizlazi da sam ja, iz nekog razloga, izopačio pravu psihologiju (novac, želja da se nekom dopadnem ili nečem pripadam, ideologija i sl.) i prilagodio je nečijim interesima. Šta god da je u pitanju, to nije prava psihologija.

Čak ni moje „vađenje“ na stručnu literaturu „ne pije vodu“. Razočarana obožavateljka navodi srednjoškolski udžbenik iz medicinske škole kao presudnu i konačnu referencu.

Nema nade

Društvene mreže su omogućile svima da iskažu mišljenje, što samo po sebi nije loše. Problem nastaje kada mišljenje nekog stručnjaka postane jednako mišljenju laika i kada lajkovi i šerovi postanu mjera istinitosti nekog stava. Takođe, moramo imati na umu da živimo u društvu u kojem sve, ali baš sve, može biti istinito. Na društvenim mrežama jednaki su i astronomi i oni koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča, i ljekari i antivakcinaši, istoričari i teoretičari zavjere.

Obrazovanje više ne igra nikakvu ulogu, jer kao što naš narod kaže, „nema budale do obrazovane budale“. Ni akademske titule više nisu važne, ali za to nisu krive društvene mreže, već društveni sistem u kojem živimo.

Čak je i javna debata potpuno obesmišljena jer niko ne sluša nikoga. Svako nastoji da dernjavom (marketingom i PR-om) nadjača one druge i privuče masu sebi.

Na kraju krajeva, ovo nije ni demokratija, jer njoj prethodi racionalna rasprava o problemu, a ne iznošenje gomile dobro upakovanih besmislica, koje trebaju da slude ili očaraju masu.

Imati stav o nekoj temi je sasvim uredu, ali kao što neko iz naroda reče, „stav je kao i guzica: svi ga imaju, ali ga ne morate uvijek i svima pokazivati“.

Naravoučenije

Prije nego što se upustite u raspravu sa nekim na društvenim mrežama, pogledajte njegov profil da biste vidjeli u kojoj je mjeri kompetentan za tu raspravu. Imajte na umu da imate jedan život da biste ga trošili na ljude od kojih ne možete naučiti nešto pametno i novo.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja