Foto: Reuters/Tiksa Negeri

Na listi od deset država u kojima je cenzura najzastupljenija, Eritreja zauzima prvo mjesto, a slijede je Turkmenistan i Sjeverna Koreja, pokazuju rezultati istraživanja koje je izvršio Komitet za zaštitu novinara o državama čije se vlade svakodnevno koriste digitalnim i tradicionalnim metodama cenzurisanja kako bi ih ušutkali i imali veću kontrolu nad njima.

Istraživanje je obuhvatilo zatvorske kazne, potiskivanje zakona, ali i nadzor novinara i ograničavanje pristupa internetu i društvenim mrežama.

Komitet za zaštitu novinara pozvao se na član 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koji kaže da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez uplitanja tuđeg mišljenja, ali i traženje, primanje i širenje informacija bez obzira na granice.

Saudijska Arabija, Kina, Vijetnam i Iran također se nalaze na listi u kojima se vrši uznemiravanje, određuje proizvoljni pritvor te nadzor i ciljano hakovanje sistema nezavisnih medija. Istraživanje je utvrdilo najzastupljenije načine cenzurisanja, a to su zatvorske kazne, uznemiravanje novinara i njihovih porodica, uz istovremeni digitalni nadzor i cenzuru interneta i društvenih mreža.

Spisak država se odnosi samo na one u kojima je zastupljena stroga kontrola vlade nad medijima. Novinarske slobode u državama poput Sirije, Jemena i Somalije su također veoma ugrožene, ali se ne mogu pripisati samo vladinom uticaju. Opasnost za medije u ovim zemljama predstavljaju i nasilni sukobi, manjak infrastrukture i nevladinih uticaja.

U Eritreji su nezavisni mediji ugašeni već 2001. godine, a od decembra prošle godine u zatvoru se nalazi 16 novinara dok ih je sedmoro, pod nepoznatim okolnostima, preminulo u pritvoru. Po podacima Komiteta za zaštitu novinara, Vlada Eritreje odbija sve zahtjeve za informacije i posjete zatvorenim novinarima. Po zakonima te države, mediji su dužni promicati „nacionalne ciljeve“, dok su internet i satelitski izvori ograničeni povremenim zastojem signala i lošom kvalitetom. Samo 1 posto stanovnika ove države ima pristup internetu, koji je pod stalnim nadzorom.

Ustavom Sjeverne Koreje poziva se na slobodu medija, ali sadržaji u medijima uglavnom dolaze iz Centralne novinske agencije koji su uglavnom vezani za političke izjave i aktivnosti, dok je stranim dopisnicima  zabranjen ulazak u tu državu. BBC je naveo samo jedan primjer iz ove godine kada su mediji Sjeverne Koreje detaljno pisali o posjeti američkog predsjednika Donalda Trumpa. „The Diplomat“ navodi da je pristup internetu ograničen na političku elitu i moguć je samo preko Kwangmyong mreže koja je pod strogom kontrolom, a njeni pretplatnici ne mogu pristupiti sadržaju izvan Sjeverne Koreje. Od 2011. je pojačana blokada radijskih signala. Po izvještaju InterMedie, glavni izvor nezavisnih informacija su prokrijumčeni DVD-ovi.

Pod vladinom kontrolom, ili u njenom vlasništvu, su i mediji u Turkmenistanu. Dopisnici Radija Slobodne Evrope u Turkmenistanu su napadani, zatvarani i zabranjena su im putovanja.

Na spisku gdje je cenzura najzastupljenija su još i Ekvatorijalna Gvineja, Bjelorusija i Kuba.

U navedenim državama ne postoje mediji koji su u privatnom ili nezavisnom vlasništvu. Neki od načina cenzurisanja medija u tim državama je blokiranje web stranica, zabrana stranih emisija i dopisnika, ograničavanje kretanja novinara i slično.

Spomenutih deset država također zauzimaju posljednja mjesta na Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica od 180 država.

Izvor: Komitet za zaštitu novinara