Foto: Ilustracija/Analiziraj.ba

Kada je prije nekog vremena pripadnica Oružanih snaga BiH ranila supruga, to je postalo vijest o kojoj se danima brujalo na društvenim mrežama. Stotine i hiljade zapjenjenih komentatora i komentatorica izražavalo je svoje mišljenje ispod članaka, uz neizostavne uvrede, psovke i govor mržnje. Pošto živimo u veoma nasilnom društvu u kojem su ranjavanja, ubistva i zločini stvar svakodnevnice, postavlja se pitanje zašto je baš ova vijest izazvala takvu reakciju i uzburkala toliko strasti. Poređenja radi, baš nekad u isto vrijeme desio se zločin u Hrvatskoj u kome je muškarac pobio cijelu svoju porodicu, ali na taj slučaj se nije ni približno reagovalo kao na ovaj gorespomenuti. Odgovor na pitanje je jednostavan i predvidiv: zato što je u prvom slučaju nasilje počinila žena.

Iako to nekad možda i zaboravimo, još živimo u duboko patrijarhalnom i tradicionalnom društvu u kojem se na muškarce i žene gleda i o njima sudi kroz različite aršine. I u tome nije bitno što je prvi slučaj nasilja banalan u poređenju s drugim, jer se ženi ne oprašta ni mnogo manje nego muškarcu. Na muško nasilje smo navikli i ono predstavlja stvar tradicije, nešto što se “prirodno prihvata”, dok je žensko stvar kurioziteta i zaslužuje oštriju osudu.

Mržnja na internetu

Druga stvar na koju smo također navikli i koja je postala svakodnevna je govor mržnje na internetu. Virtualni komentari su od svog začetka kloaka svih ljudskih frustracija i agresivnih tendencija, mjesto kolektivnog olakšavanja, a kako je stvar prolazila bez sankcija, tako se i utvrdila. Njima su izloženi svi, i muškarci i žene podjednako, a repertoar uvreda i prijetnji je nesaglediv. Međutim, i pored gnusnosti govora mržnje generalno, možemo reći da onaj usmjeren prema ženama ipak ima dodatne elemente kojih nema u onom usmjerenom prema muškarcima. Razlog za to leži upravo u postojanju patrijarhalnih tendencija i razlika u tradicionalnom shvatanju između muškarca i žene koje smo spomenuli.

Za ilustraciju ćemo se poslužiti samo najnovijim primjerima, prijetnjama i uvredama upućenim Saneli Prašović i Martini Mlinarević. Nakon što je javno izrazila podršku Povorci ponosa koja se u Sarajevu održala 8. septembra, Prašović je primila veliki broj poruka mržnje koje je objavila na svom Facebook profilu. I pored njihove “slikovitosti” i neprimjerenosti za potrebe ovog teksta, ali uzimajući u obzir da su već objavljene na drugim javnim mjestima i da su ih prenijeli drugi mediji, navešćemo ih i ovdje. Tako se Prašović osim poruka “da će je zapaliti”, ubiti jer “nije metak skup”, tjeranja u neku stvar i drugih spolno neutralnih psovki, poručuje i da je: “kurvetina”, “polovnjača”, “kučka”, “glupača”, “sotonska gadura”, “bjelosvjetska kurva”, “stara i ofucana”, “guska”, “rasturačica brakova” itd., što bi bile specifične uvrede upućene ženama. Dosta uvreda koje je dobila bilo je izvedeno iz činjenice što je podržala Povorku ponosa, pa je se nazivalo i seksualno “nastranom i bolesnom”, ali kako se one mogu odnositi na oba roda, nema potreba da ih izdvajamo.

Martini Mlinarević je otkazan nastup na festivalu u Čitluku jer su organizatori zbog nje dobijali prijetnje od građana i sponzora, o čemu je ona također progovorila na svojoj Facebook stranici, objelodanivši i poruke kojima su je tim povodom počastili nezadovoljni posjetitelji festivala i njihovi istomišljenici. Budući da Mlinarević već slovi kao “izdajnica svog naroda” u određenim hercegovačkim krugovima, tim starim karakterizacijama su samo pridodate nove, zasnovane na njenom ženskom rodu. Tako joj se poručuje da je “mrtva žena na papiru i duši”, “nema ženskog obraza” da je “fufica”, “drolja i dronfulja”, “žensko magare”, “kobila”, “klošarka koja krade tuđe muževe”, “kurva smrdljiva i neodgojena”, “mrtva krava”, “rospija”, “zatucana droljetina”, “partizanska prostitutka” itd. S obzirom na to da je ona u javnosti poznata kao žena koja se bori s rakom dojke i da se odlučila za najhrabriji potez osvještavanja javnosti o toj bolesti – uslikala se s odstranjenom dojkom za naslovnicu novina, utoliko su se komentatori poslužili i sa samo za nju prilagođenim uvredama. Tako su joj poželjeli i da joj se rak “tisuću puta umnoži”, kao i da je “cijelu popapa”.

Srđan Puhalo je u tekstu Pisanje u vjetar, koji je objavljen na našem portalu, nabrojao neke od najčešćih uvreda koje on i njegove kolege dobijaju. Najviše ih se opisuje kao “izdajnike” – četnike, balije ili ustaše, ovisno o tome kojem narodu pripadaju i protiv kojeg pišu, potom kao “smradove i đubrad”, a omiljeno opće mjesto pripada i njihovom svrstavanju u “strane plaćenike”.

Žene također dobijaju i ove epitete kao i njihove muške kolege, s tim što ove imenice u ženskom rodu: “četnikuša”, “balinkura”, “glupača”… još nekako ružnije zvuče i kao da u sebi sadrže više mržnje.

Patrijarhalni kod

Mogli bismo reći i da što god je to “žensko” osobitije i čudnije po mjerilima tradicionalnog i patrijarhalnog koda, toliko su i uvrede žešće. Lejla Huremović, jedna od organizatorica sarajevske Povorke ponosa i njeno zaštitno lice, već mjesecima, otkad traju pripreme za organizaciju Povorke, pa i sada nakon što je ona uspješno okončana, dobija različite prijetnje i poruke mržnje. Osim što je kao žena izložena cijelom repertoaru “ženskih uvreda”, Lejla zbog svoje seksualne orijentacije trpi i cijeli spektar LGTBIQ uvreda. Tako joj se u Facebook porukama koje je podijelila s nama, ali i na javnim mjestima poručuje da se “ide liječiti jer je bolesna”, i zato što “zaustavlja natalitet”, da se “vjenča s mamom i usvoji oca”, govori joj se “da nije probala pravu stvar”, da je “nakaza”, “pederska lezbejka i lezbača”, da “liže mamu”, te da su “u pornićima lezbejke lijepe ko lutke, a ona ružna ko govno” itd.

U njenom slučaju je baza postojećih uvreda obogaćena za još jednu dimenziju pa se Lejli, osim što ju se može uvrijediti na načine na koje može i svaki heteroseksualni muškarac ili žena, mogu ponuditi i dodatne uvrede koje ne važe za prethodne dvije kategorije.

Dakle, i na kraju ovog kratkog pregleda i svega tri primjera, sasvim logično se može reći da se govor mržnje razlikuje ovisno od toga kojem rodu je upućen te da žene, ipak, dobijaju više uvreda nego muškarci. Razlozi za to su brojni. Prvi i osnovni je ovaj koji smo već spomenuli: patrijarhalna sredina i još važeće tradicionalne vrijednosti prema kojima muškarcima i ženama pripada druga uloga u društvu i drugačije im se sudi. Muškarci imaju više seksualne slobode, dok se žensko seksualno ponašanje još smatra za promiskuitetno. Jer, kada se neki muškarac s kojim se ideološki ne slažemo nazvao “kurvarem” ili “rasturačem brakova”? Kada se za njega upotrijebila kategorija “nedojebanosti”? Kod žena se više gleda fizički izgled i dob nego kod muškaraca i skoro nikada nećemo čuti da je neki muškarac s čijim se stavovima ne slažemo “ružan kao kurac”, “star”, “istrošen” i “ofucan”. Također, rjeđe će se čuti da se muškarci nazivaju “glupim”, “gusanima” i “ovnovima”, dok su “glupača”, “guska” i “ovca” uobičajene imenice za opis ženske inteligencije.

Drugi razlog je naša naviknutost na muško nasilje zbog čega se žensko, iako nije ni približno tako često, a u većini slučajeva ni okrutno, oštrije osuđuje i teže prašta. Muškarci u stvarnom životu čine nasilje nad ženama koje često prolazi nekažnjeno. Zato je logično da ga čine i u virtualnom svijetu. Žene im se čine kao “lakša” meta od drugih muškaraca, a za njih na raspolaganju imaju više uvreda i moralnih karakterizacija nego za druge muškarce. I čini se da u tome nema neke razlike između starijih i mlađih generacija, što samo govori koliko su ovakve stvari otporne na promjene i sporo iskorjenjive.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja