Foto: Depo

Nakon duge i teške bolesti jutros je u Sarajevu preminula Nermina Kurspahić (1956.) književnica, publicistkinja, esejistica, književna, pozorišna i likovna kritičarka.

Kurspahić je osnovnu školu i gimnaziju završila u Sarajevu, gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za komparativnu književnost i teatrologiju.

Na istom fakultetu studirala je arapski i engleski jezik i književnost. Pohađala je i postdiplomske studije iz Teorije književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Pisala je i objavljivala tekstove i kritike još u vrijeme studiranja. Njeni tekstovi objavljivani su u časopisima i publikacijama širom bivše Jugoslavije – “Maske” iz Ljubljane, “Scena” iz Novog Sada, “Ladus” iz Beograda, “Oko” iz Zagreba, “Borba”, “Oslobođenje”, “Književne novine”, “Lica”…, a, također, i u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i Meksiku.

Objavila je knjigu eseja „Hijatus“ 1994. godine, roman „Iščezavanje plavih jahača“ 1995. godine, potom knjigu eseja „Sarajevski ratni pogledi“ 1996. godine za koju je dobila SOROS-ovu nagradu na konkursu za knjigu eseja.

Također, objavila je i knjigu poezije „Skoro će i tebi kraj“ 1999. godine kao i knjigu „Likovna kazivanja“ 2001. godine te „Kisele kiše i druge drame“ 2005. godine.

Kurspahić je bila i glavna i odgovorna urednica najstarijeg i najuglednijeg magazina za umjetnost, kulturu, nauku i društvena pitanja u BiH – Odjek, koji je upravo zahvaljujući njoj izlazio i za vrijeme opsade Sarajeva.

Također, bila je članica P.E.N. Centra BiH i Društva pisaca BiH, te angažirana u Međunarodnoj asocijaciji likovnih kritičara AIC.

Osim SOROS-ove nagrade, dobitnica je i prve nagrade “Alija Isaković” za najbolji originalni dramski tekst “All on board”  iz 2005. godine, te Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 2005. godine.

U jednom od intervjua kazala je da je BiH u ratnom periodu bila pozornica velikih stvari, a navela je i nekoliko razloga za to istaknuvši da su sociolozi govorili da krizna vremena polučuju potrebu ljudi za većim duhovnim sadržajima, da se rađa istančaniji osjećaj za umjetnost i kulturu.

– Ono što se desilo nakon Daytona sigurno je utjecalo i na taj aspekt života, na intelektualnu i na mentalnu strukturu ljudi zasićenih, zagađenih i ispaćenih. Mnogo ljudi je otišlo iz BiH, kad govorimo o BiH, nažalost, svodimo se na Federaciju. Ona je postala gotovo omeđeno područje gdje funkcioniraju samo neki ljudi, došlo je do zasićenosti istih ideja, a ideje se ne razmjenjuju – poručila je.

Ocijenila je tada da se ideja bosanskohercegovačkog kulturnog prostora urušila mnogo prije nego što je ovdje i stvarni rat počeo, mnogo prije nego što smo i bili svjesni da će sve tako završiti.

– S tim idejama susreli smo se 80-ih godina u Srbiji i ma koliko su izgledale nevjerojatne, materijalizirale su se kroz destrukciju koja se najviše odrazila na BiH – kazala je Kurspahić u intervjuu za magazin Dani 2002. godine.

Nermina Kurspahić bilježila je ponašanje ljudi u opkoljenom Sarajevu, a jednom je izjavila da joj je jedna od aktivnosti za održanje mentalnog zdravlja bila upravo kolumna u Oslobođenju.

Oni koji su je poznavali kažu da je bila izuzetno predana i posvećena svemu što je radila, uporno pišući i ne prepuštajući se teškoj bolesti od koje je dugo bolovala.

Sahrana ovoj velikoj bosanskohercegovačkoj intelektualki bit će obavljena u petak na groblju Vlakovo, a tačno vrijeme bit će saopćeno naknadno.

Tagovi: