Foto: N1/YouTube

N1: „Dan uživo“, 27. august 2019.

KRŠENJE PROCEDURA DEMINIRANJA: Da je BiH do 2019. očišćena od mina kako je bilo planirano Strategijom protivminskog djelovanja iz 2009., demineri u ovoj zemlji više ne bi ginuli. Nije, međutim, sigurno ni da će taj cilj biti ostvaren do novog roka – 2025. Pogibija dva deminera na području Kupresa bila je povod za gostovanje direktora Centra za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (BHMAC) Saše Obradovića.  Na pitanje voditelja Zvonka Komšića o rezultatima istrage, Obradović je odgovorio da preliminarni rezultati ukazuju na kršenje procedura u pogledu nepoštovanja prostornih distanci između deminera na obrađivanom terenu, nenošenje adekvatne zaštitne opreme i neodgovornost vođe tima koji ih zbog toga nije opomenuo. Fokus voditeljevih pitanja je opravdano bio na odgovornosti institucija: „Lanac odgovornosti znači da ne isključujete ni odgovornost institucije na čijem ste čelu? Da li su procedure loše? U kakvom je stanju BHMAC?“ Budući da je Obradović kao razlog za to što BiH nije očišćena od mina do 2019. naveo neuključivanje institucija na različitim nivoima u tu problematiku, voditelj je s pravom brzo reagovao potpitanjem o razlozima za to.

DEMINIRANJE, KOMUNALNA DJELATNOST: Tokom razgovora o stanju u BHMAC-u spomenute su kadrovske reforme, novi standardi i zastarjela vozila. Nisu spominjane finansijske malverzacije bivšeg direktora ove institucije Dušana Gavrana, koji je 2016. osuđen za desetomjesečnu zatvorsku kaznu zbog zloupotrebe službenog položaja. Radni status i uslovi u kojima demineri rade dotaknuti su pitanjima o tome da li su oni adekvatno plaćeni, te da li ih je ova nesreća uplašila. Od Obradovića smo saznali da je deminiranje podvedeno pod komunalne djelatnosti i da su nedovoljno plaćeni. Budući da su nakon rata od mina poginula 53 deminera, njihov radni status zaslužuje pažnju javnosti. Iako se mediji s pravom fokusiraju na žrtve mina, trebalo bi informisati i o tome kolika je prosječna plata ljudi koji obavljaju ovaj visokorizični posao, u kakvim okolnostima rade, šta je to što navede deminere da prekrše procedure, dodatno ugrožavajući svoj život.

ODVOJENA GOSTOVANJA: Otkazivanje sjednice Predsjedništva BiH na zahtjev Milorada Dodika bio je povod za odvojena gostovanja Šefika Džaferovića, člana Predsjedništva BiH (SDA), Marinka Čavare, predsjednika Federacije BiH (HDZ), Igora Crnadka, ministra vanjskih poslova BiH (PDP), i Jasmina Ahića, profesora na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije (FKKSS) u Sarajevu.

NA ŠTA JE DODIK SPREMAN? Novinarka Adisa Imamović zatražila je od Džaferovića pojašnjenje o tome šta bi se desilo da Milan Tegeltija danas nije dobio podršku za mandatara Savjeta ministara BiH – da li bi opet bio kandidat za mandatara ili bi to bio neko novi. Također, opravdano je problematizovala i moguće posljedice neformiranja vlasti do petog septembra, ukazujući posebno na Dodikove prijetnje. One podrazumijevaju i zahtjev za vraćanje državnih nadležnosti na entitetski nivo, kao i odustajanje od članstva u NATO-u. Zbog kršenja ranije potpisanog sporazuma, kao i važećih zakona, Imamović s razlogom pita: „Na šta je sve Dodik spreman?“ Nakon Džaferovićevog odgovora kako niko nema moć da diktira odnose u BiH, Imamović propituje ulogu međunarodne zajednice. „Može li te odnose diktirati visoki predstavnik?“ Džaferović mu zamjera „nedostatak intervencionizma neophodan za funkcionisanje države“ i „blijedu ulogu međunarodne zajednice od 2006. koja je loš signal za antibosanske snage“. Na to je novinarka nadovezala pitanje o ulozi Dragana Čovića u neusvajanju ANP-a, primjećujući da „djeluje da se on drži po strani“. Džaferović je ovaj put bio eksplicitan. Odgovorio je kako se Čović ne drži po strani, nego da politika HDZ-a uglavnom prati politiku SNSD-a.

ČAVARA – ZA EU I NATO SAMO HRVATI: Razgovor Zvonka Komšića s Marinkom Čavarom bio je izrazito dinamičan, često prekidan potpitanjima voditelja, ali i komentarima sagovornika od samog početka do kraja. Budući da je Čavara kazao kako je HDZ devet puta predlagao da se usvoji ANP, optužujući SDA za neformiranje vlasti na državnom nivou, voditelj je pitao: „Odgovara li HDZ-u nova vlast? Zašto ne forsira članstvo u NATO-u?“ Za Čavaru jedini koji rade na integraciji BiH u EU i NATO su Hrvati. Na njegovu konstataciju da za HDZ nema dilema oko ulaska u NATO, Komšić je lucidno ukazao na političku nedosljednost između takvog stava i podrške Dodiku koji otvoreno osporava NATO. „Mi ne želimo dva protiv jednog. Moramo poštovati volju Srba da ne žele u NATO. Hrvati i veći dio Bošnjaka žele u NATO.“ S obzirom na to da se nijedna politička stranka koja predstavlja Bošnjake niti zastupnici iz tog naroda nisu usprotivili članstvu BiH u NATO-u, tvrdnja da dio Bošnjaka ne želi u NATO potpuno je neutemeljena. Zato je voditelj zatražio od Čavare da pojasni „Kako mislite dio?“ Predsjednik HDZ-a je nakon ponavljanja o tome da je to jedan dio, te voditeljevog insistiranja da precizira odgovor, odgovorio da su to oni koji žele s Turskom i bliskoistočnim zemljama. Pitanje o tome koji su to političari koji umjesto NATO-a žele takvu vrstu savezništva, ostalo je bez odgovora.

HDZ-ovi LEGALISTI: Dodikove prijetnje Čavara je opravdao neformiranjem vlasti i važećim Izbornim zakonom na čijoj izmjeni insistira HDZ. „Ako se 10,5 mjeseci ne može naći rješenje, traži se neki drugi izlaz. Sada se vide posljedice toga što imamo dva bošnjačka člana Predsjedništva naspram jednog srpskog“. Voditelj je opomenuo sagovornika zbog neprimjerene retorike kojom je Željka Komšića više puta u emisiji nazvao bošnjačkim članom Predsjedništva. Zbog stalnog naglašavanja Čavare da smo „mi u HDZ-u legalisti“, voditelj je ukazao na još jednu proturječnost – zagovaranja legalnosti s jedne strane i podrške Dodiku koji osporava provođenja Zakona. Bez obzira na različita pitanja koja su mu postavljena, uključujući i ono kako stvoriti društveni ambijent u kojem će mladi ostajati u ovoj državi ili šta će biti s radnicima „Aluminija“, Čavara je nakon uvodne fraze za premošćavanje teme odgovor uvijek preusmjeravao na izmjenu Izbornog zakona. Voditelj je, međutim, reagovao iznoseći podatke koji ukazuju na nepotkrijepljenost iznesenih tvrdnji. Ovakva potpitanja i kada ostanu bez odgovora ili on bude zamagljen, govore sama za sebe.

CRNADAK – ČEKAMO DO PETOG SEPTEMBRA: Crnadak je Dodikove najave o referendumu ocijenio formalno-pravno mogućim, ali politički neozbiljnim. Upozorio je na Dodikovu političku nedosljednost zbog rezonovanja po principu „ako sam ja vlast, mogu i Oružane snage i Vijeće ministara, a ako nisam, sve povlačim“.  Pozivajući se na to da i Evropa i SAD i Rusija žele što skorije formiranje vlasti u BiH, rekao je kako je poslije petog septembra obaveza svih političkih stranaka da se uključe u taj proces.

PROBNI BALONI? Osim predstavnicima političkih stranaka, pohvalno je što je prostor u emisiji dat i stručnjaku. Profesor FKKSS-a Jasmin Ahić je neformiranje Vijeća ministara BiH nazvao problematičnim. Posebno zbog Dodikove rezolutnosti u odbijanju ANP-a i najave da će pred Skupštinom RS-a zatražiti odustajanje od puta ka članstvu u NATO. S obzirom na činjenicu da je zahtjev za članstvo BiH u NATO još 2009. potpisao njegov stranački kolega Nebojša Radmanović, tadašni predsjedavajući Predsjedništva BiH, logično je uslijedilo pitanje o realnosti Dodikove najave. Dodikov ulazak u Predsjedništvo je od samog početka mandata, pojasnio je Ahić, obilježio niz probnih balona kojima su testirane reakcije domaćih i međunarodnih zvaničnika. Voditelj je primijetio da ni SDA nije ostala dužna, podsjećajući na njenu najavu apelacije Ustavnom sudu BiH o promjeni naziva Republike Srpske.

NATO – LIJEK ZA TENZIJE: Makedonski ili crnogorski scenarij (pod kojim se misli na pokušaje državnog udara u tim državama) Ahić je u organizaciono-tehničkom smislu ocijenio nerealnim u BiH. Ali, ocijenio je opasnom retoriku kojom se stalno insistira na tome kako institucije BiH ne mogu funkcionisati. Pozivajući se na tweetove građana, Komšić je pitao i to da li je NATO „jedini lijek za tenzije u regionu“? Praksa integrisanja objava korisnika na društvenim mrežama u novinarska pitanja opravdana je u mjeri u kojoj one  reprezentuju stavove većeg broja građana, a ne pojedinaca. U konkretnom slučaju, taj kriterij je zadovoljen pa ovakva praksa može doprinijeti povezivanju medija i korisnika.

Voditelj Zvonko Komšić je i ovoj emisiji sagovornicima postavljao i manje prijatna pitanja koja mnogi novinari izbjegavaju. Najviše ih je bilo u razgovoru sa Čavarom, tokom kojeg je on zahtijevao da mu se dozvoli završiti misao. Iako je neke dijelove razgovora bilo teško pratiti zbog čestih prekida i potpitanja, u većini slučajeva intervencije voditelja bile su opravdane. Zadaća novinara nije ustupanje medijskog prostora izjavama političkih oponenata nakon kojih sagovornici neće znati šta je istina a šta manipulacija, nego prezentovanje podataka koji će potvrditi ili osporiti iznesenu tvrdnju. Oštro ispitivanje nije najlakši način za obezbjeđivanje sagovornika u studiju, ali je sasvim primjereno u razgovorima s predstavnicima političkih stranaka. Često je i najefektniji način da gledaoci dobiju odgovore na pitanja koja ih najviše zanimaju.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja