Foto: MONDO/Bojan Jakovljević

Tradicionalno takmičenje Ličnost generacije, koje uprava Grada Banje Luke svake godine organizira u dvorani Borik, ovog je jula dobilo laureata oko kojeg je bilo najmanje dilema. Pobjedu je jednoglasnom odlukom žirija odnio Igor Dodik, poznati privatni poduzetnik iz Banje Luke.

– Čini mi se da žiri nikada lakše i brže nije donio odluku o pobjedniku, kao što je to slučaj ove godine – rekla je Željka Cvijanović, dugogodišnja predsjednica natjecateljskog žirija. – Mladi ali već iskusni Igor nije demagog kao pripadnici njegove generacije. On se bavi novim tehnologijama, iza sebe ima ogromno iskustvo i može poslužiti kao uzor i primjer ne samo svojoj nego i svim drugim generacijama.

Republika Srpska već godinama ima problema s mladim demagoškim naraštajima. To su ona razmažena derišta koja odu vani, završe skupe fakultete i onda neće da se vrate rodnoj grudi kako bi doprinijeli uspješnom razvoju svog entiteta, nego samoživo ostaju na Zapadu, uživajući u blagodatima trulog kapitalizma. Nasuprot njima, uspješni Igor imao je snage da se vrati u Banju Luku, gdje je na maestralan način iskoristio početni kapital od tri miliona maraka i pokrenuo sad već legendarni biznis s jabukama.

– Ko god misli da je lako saditi, uzgajati, skladištiti, pa onda poslije svega toga još i prodavati jabuke, nek sam pokuša uraditi nešto slično – izjavio je medijima Milorad Dodik, srećni otac novoizabranog laureata, inače na privremenom radu u obližnjem Sarajevu. – Znate li vi uopšte koliko na svijetu ima sorti jabuka? I mislite li da su isti uvjeti uzgajanja ajdareda i zlatnog delišesa? Tu treba toliko znanja, samoodricanja i obrazovanja, da samo oni najuporniji mogu uspjeti. U biznisu s jabukama za generacijske demagoge apsolutno nema mjesta. Krvav je to kruh, ko ne vjeruje, nek sam proba. Srećom da u svakoj generaciji postoji nekoliko pojedinaca koji se ističu proaktivnošću, plemenitošću i svestranim odnosom prema životnim problemima. Ponosan sam na činjenicu da je ove godine ugledno priznanje otišlo u vrijedne ruke mog sina.

Ova nagrada ne samo da dolazi u prave ruke nego je istovremeno, čini nam se, i prava opomena svim demagozima da se okanu šuplje priče, zavrnu rukave i okrenu se realnom poslu. Bez znoja nema nagrada. Lako je sjediti po kafićima i gunđati protiv vlasti, priznanja odlaze na drugu stranu, tamo gdje se susreću hrabrost i poduzetništvo.

  (Ovaj tekst je motivacijsko-satiričnog karaktera)