Foto: Fox News

Slijetanje američkih astronauta na Mjesec sada već davne 1969. čest je predmet lažnih vijesti i teorija zavjere. Ni naš medijski prostor, posebno online, nije pošteđen toga da svako malo pod izlikom novih, svježe procurjelih informacija ili analize stranog naučnika, spekulacije o tome kako je ovaj poduhvat NASA-e lažiran ponovo nađu put do široke publike. Ovog puta, inicijalna kapisla bilo je hapšenje Wikileaksovog Juliana Assangea sredinom aprila.

Nije samo zajednica ljubitelja teorija zavjera očekivala da će Wikileaks odgovoriti objavljivanjem informacija u nekoj vrsti odmazde za dramatičan rasplet Assangeovog višegodišnjeg boravka u ekvadorskoj ambasadi, i moguće izručenje Sjedinjenim Američkim Državama. U stvarnosti se to, bar još uvijek, nije desilo. U svijetu lažnih vijesti, međutim, već početkom maja počeli su se pojavljivati videoklipovi na YouTubeu naslova poput “Wikileaks objavio neiskorištene snimke slijetanja na Mjesec” (“Wikileaks releases unused footage of moon landing”), koji je objavljen 9. maja.

“Tajni snimci”

Već 10. maja pojavljuje se i prvi članak na našem jeziku, objavljen na portalu 4Dportal: “WikiLeaks objavio tajne snimke ‘slijetanja na Mjesec’ snimljene u Nevadi”. Nije iznevjerio ni možda najčitaniji fake news portal, srbijanski Webtribune, koji je, 15. maja, priču dosta dramatičnije naslovio sa “NAJVEĆA BLAMAŽA U ISTORIJI SAD: Odmazda Vikiliksa zbog hapšenja Asanža – KONAČNO OBJAVILI LAŽIRANO SLETANJE NA MESEC”,  uredno potpisavši 4Dportal kao izvor. Čitanost je poprilična – samo je članak 4Dportala sakupio preko 25.000 pregleda, dok je video, kopiran i objavljen na YouTube kanalu istog portala, pogledalo 118.036 korisnika u vrijeme pisanja ovog članka.

Sam tekst vijesti o objavi Wikileaksa stao je u dvije rečenice, te opisuje snimak u kojem “možete vidjeti ekipu snimatelja i montažera kako razgovaraju, studio, reflektore, avione, vozila koja su jako bučna dok se kreću, iako je u vakuumu nemoguće čuti bilo kakav zvuk”. Video u trajanju od skoro 12 minuta na prvo gledanje zaista djeluje poprilično ubjedljivo – sve dok se ne razmotri stvarni izvor snimka, koji, naravno, ne postoji u arhivi Wikileaksa. U pitanju je, naime, kolaž snimaka originalnog slijetanja na Mjesec posade Apolla 11 i videomaterijala sa seta filma Capricorn One iz 1978. godine. Kolor film je pritom u montaži pretvoren u crno-bijeli video, a svemu je dodano i malo smetnji, ne bi li se što bolje uklopio. Majstorstvo je to na koje je pao i britanski Daily Star još u oktobru 2018., kada je objavio video kao istinit, uz navode da je u pitanju materijal “pronađen u kutiji za cipele 2017. godine”.

Početna premisa filma Capricorn One, koji je te 1978. smatran za najuspješniji nezavisni film holivudske produkcije, prije svega zahvaljujući fantastičnoj glumačkoj postavi (u filmu se pojavljuju Elliot Gould, James Brolin, Telly Savalas, pa čak i O. J. Simpson) mokri je san svakog teoretičara zavjere. Naime, u trenucima pred samo lansiranje rakete, astronauti NASA-ine misije na Mars, istjerani iz kapsule, poslani su u napuštenu pustinjsku vojnu bazu, gdje trebaju snimiti slijetanje na “Crvenu planetu”. Tehnička greška otkrivena prije lansiranja, rečeno im je, koštala bi ih života, ali isto tako bi pukla bruka ukoliko bi misija bila otkazana, pa je sve prigodno riješeno emitovanjem iz studija. Scenarista i režiser Peter Hyams rekao je da mu je ideja za scenario pala na pamet dok je radio za američku TV stanicu CBS upravo tokom prenosa misija Apollo, uključujući slijetanje na Mjesec. Iako mu u početku niko nije htio dati priliku da snimi ovaj kultni uradak, Hyamsa je na kraju podržala i sama NASA, posudivši mu tehničku opremu, uključujući i famozni lunarni modul.

Podgrijana montaža

Sve ovo objašnjava zašto je materijal sa snimanja Capricorn One toliko popularan među teoretičarima zavjere. Rebrendirani video pod navodnom etiketom Wikileaksa tek je davno zamrznuta, a podgrijana montaža koja se mogla vidjeti i u, primjera radi, dokumentarnom filmu Nešto smiješno se desilo na putu za Mjesec (A Funny Thing Happened on the Way to the Moon) iz 2001. Ipak, Capricorn Wikileaks je samo kap u moru bezbroj teorija, poput one – kakvog li iznenađenja – “ravnozemljaša” iz Flat Earth Societyja, po kojima je misiju Apolla 11 režirao Stanley Kubrick po scenariju Arthura C. Clarkea, a uz finansijsku podršku Walt Disneya. Bez obzira na to što bi takav film svaki ljubitelj sedme umjetnosti pogledao bez daha, jasno je da su NASA-ini astronauti ipak sletjeli na Mjesec, više puta. Kao prvo, NASA je već ranije objavila transkripte svih misija Apolla, kao i 8.400 fotografija kompletnog projekta Apollo u visokoj rezoluciji, onako kako su ih astronauti uslikali svojim Hasselblad kamerama.

Tu je još jedan krajnje neoboriv dokaz: kamenje s Mjeseca. Između 1969. i 1972. šest Apollo misija donijelo je na Zemlju 382 kilograma kamenja, uzoraka jezgre, pijeska i prašine sa Mjesečeve površine. U odbranu NASA-ine misije stao je i Yury Kostitsyn, šef ruskog Instituta za analitičku hemiju, objasnivši da su uzorci većinom od bazalta, ali da “iako imamo bazalte na Zemlji, oni se bitno razlikuju od onih s Mjeseca po svom hemijskom sastavu, svojstvima i strukturi”. Kako je Kostitsyn rekao za ruski RIA Novosti, ne postoji argument protiv američkog slijetanja na Mjesec, “niti ćete čuti ijednog kosmonauta koji bi rekao da se nije desilo”.

Golemo je čudo potrebno da po dezinformacijama poznati državni RIA Novosti i RT debunkaju lažne vijesti – osim ako u obzir ne uzmemo činjenicu da je u Hladnom ratu 2.0 kojem svjedočimo svemirska trka ponovo počela. Naime, Rusija i Kina već su postigle dogovor oko zajedničkog centra za projekte vezane za Mjesec i istraživanje dubokog svemira, dok je NASA-in projekat slanja ljudi na Mars, i nove misije na Mjesec, ranije podržao i predsjednik SAD-a, Donald Trump. Istina, Trump je prije nekoliko dana na Twitteru podijelio svoj stav da bi od Mjeseca možda trebalo odustati “jer je dio Marsa”, ali ovaj gaf, iako ozbiljan, ne znači da NASA-in menadžment nema krajnje ozbiljne namjere da obnovi svoj pohod do 2024. Nikome, uključujući Ruse, nije od koristi stvarati bilo kakvu sumnju u tehničke sposobnosti Zemljana da se otisnu ka drugom nebeskom tijelu.

Vratimo se samoj teoriji zavjere oko prvog velikog koraka za čovječanstvo 1969: možda je najbolje objašnjenje zašto ljudi vjeruju da je sve snimljeno u holivudskom studiju, ili bar gaje ozbiljne sumnje u vjerodostojnost stopa Neila Armstronga i američke zastave na Mjesecu dao sam scenarista Capricorn Onea. Kako je rekao Hyams: “Odrastao sam u generaciji u kojoj su moji roditelji vjerovali da je sve objavljeno u novinama istina. To se ispostavilo šupljom pričom. Moja generacija je odrasla vjerujući da je televizija istinita, a i to je bila šuplja priča. Tako da sam se zapitao, šta bi bilo kada bi neko izlažirao čitavu priču?” Što je veći spektakl, to je veća i interesantnija i sama sumnja, čini se, a šta je spektakularnije čovječanstvo do sada napravilo, pored ostavljanja vlastitih stopa na nekom drugom kamenčiću oko Sunca osim našeg?


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja