Foto: Media.ba

„Neovisnost pravosuđa“ u Bosni i Hercegovini nije narušila afera „Potkivanje“ i reagovanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na tu aferu, niti niz sličnih afera i slučajeva kojima svjedočimo posljednjih godina, već „uplitanje u rad pravosudnih institucija Visokog predstavnika za BiH, šefa Misije OSCE BiH, veleposlanika Sjedinjenih Američkih Država u BiH, veleposlanika Ujedinjenog Kraljevstva u BiH, veleposlanika Savezne Republike Njemačke u BiH, veleposlanika Kraljevine Nizozemske u BiH i veleposlanika Kraljevine Španjolske u BiH“.

Ovo tvrdi potpredsjednica VSTV Ružica Jukić, trenutno prva osoba u Vijeću (predsjednik Milan Tegeltija je na „službenom” godišnjem odmoru od 31. maja), u juče objavljenom pismu Predsjedništvu BiH u kojem traži(!) da „hitno reagiraju i obavijeste Ujedinjene nacije i Europsku uniju“ o tom „uplitanju veleposlanika“. „Oni su“, piše Ružica Jukić (u daljem tekstu: R. J.), „svojim izjavama direktno narušili neovisnost sudskog sistema i izašli iz okvira nadležnosti koje imaju za vrijeme obavljanja dužnosti u BiH”.

„Staklene i gumene sobe“ za sudije

Kao prva ličnost VSTV-a u ovom času, Ružica Jukić je ovog puta nadmašila samu sebe dok je istupala „samo“ kao potpredsjednica VSTV-a. Sada oštro osuđuje strane diplomate, drži im lekciju da su „izašli iz okvira nadležnosti koje imaju za vrijeme obavljanja dužnosti u BiH“ i, na kraju, traži reagovanje Predsjedništva u UN-u i u EU. Dok su se ove diplomate zalagale i njihove zemlje davale silne novce za reformu pravosuđa, obuke sudija i tužilaca, nisu se čule primjedbe. Ali, čim su diplomate nagovijestili da se „dešavanja u posljednje vrijeme mogu odraziti na buduću finansijsku pomoć“, R. J. (valjda i VSTV, iako to nije naglašeno u pismu) traži pomoć od Predsjedništva BiH.

To što R. J. traži i način na koji to čini (javno objavljenim pismom ovakvog sadržaja) u diplomatiji se naziva – protest, blaži ili oštriji, demarš u kojem se zahtijeva određeno postupanje strane kojoj se obraća… Smjena ambasadora, izvinjenje UN i EU, ili nešto treće? Gospođa R. J. se, istina, nije izjasnila koji stepen urgentnosti i koju vrstu intervencije očekuje, ali iz svega što je napisala – budući da posjeduje „stručni i moralni kredibilitet“ – traži reagovanje Predsjedništva i očekuje, potom, reagovanje UN-a i EU.

Očigledno je da je veoma ljuta na zapadne ambasadore. Najviše joj smeta što su oni u pismu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću izjavili da su „alarmirani nakon nedavnih zbivanja“ i, posebno, „nakon odluke prvostepene komisije u vezi navodnog neprimjerenog ponašanja predsjednika VSTV“. I što ističu da – „niko ne smije biti iznad zakona“?

Prema njenom stavu, te su „izjave gore navedenih osoba dovele do toga da ni jedan građanin ove države više ne vjeruje ni jednom sucu niti tužitelju, a to znači anarhija i slom pravosudnog sistema“ (citat iz pisma).

Želi li gospođa Jukić da nas uvjeri da bi građani BiH bili zadovoljni bh. pravosuđem – da nije bilo ovih izjava stranih diplomata? Građani ništa ne vide i ne čuju i misle da je naše pravosuđe na čijem su čelu Milan Tegeltija, Ružica Jukić i većina članova VSTV-a pravo oličenje moralnosti i profesionalizma?!

  1. J. ima i druge zamjerke zapadnim diplomatama i u pismu spominje neke „staklene ili gumene sobe“ u koje oni, kako tvrdi, pozivaju pravosudne djelatnike da od njih „traže da obustave istragu protiv nekog političara ili da otvore protiv nekoga istragu“… Naravno, sve uz obećanje ako to urade, da će dobiti funkciju u pravosuđu koju žele.

Je li to istina? Ako jeste, da li su ona, njen („čist k’o suza“) predsjednik Milan Tegeltija ili VSTV o takvom slučaju obavijestili Predsjedništvo BiH i zatražili njegovu intervenciju? Gospođa Jukić u citiranom pismu, istina, tvrdi da “o ovoj mojoj izjavi postoje svjedočanstva sudionika, čak i tonski zabilježena”. Javnost o tome nije obaviještena (zašto?!) i nema razloga da u to povjeruje tek tako… Istina je da u većini velikih ambasada postoje „staklene ili gumene sobe“, koje su maksimalno zaštićene od prisluškivanja, ali šta je sprečavalo sudije i tužioce – ako su pozivani i sudjelovali u takvoj vrsti „nagodbi“, kako sugerira R. J. – da se tome suprotstave, da o tome obavijeste VSTV i, napokon, Predsjedništvo BiH i javnost. Oni su to bili dužni jer su takve „nagodbe“ krivična djela. Dakle, ne samo sada kad im treba podrška da odbrane svoje odluke i svoja mjesta u VSTV-u, nego i onda kada su (ako su) bili pod pritiskom. Međunarodnim ili domaćim, bez obzira.

Sporan je samo glasnik

Gospođa R. J. nijednom riječju ne spominje aferu „Potkivanje“ (bježi od tog imena kao od đavola). Ali kad već mora da pomene slučaj zbog kojeg piše pismo, onda od aktera u njemu pominje samo jedno ime – Nermina Aleševića. Nije slučajno.

„Da li bi Alešević već bio uhićen u njihovim državama, jer je pokušao korumpirati visoko pozicioniranog pravosudnog nositelja funkcije i jer je neovlašteno i protuzakonito snimao i držao takav snimak nekoliko mjeseci kod sebe?“, pita se R. J. I onda dodatno pita ambasadore da li bi u njihovim zemljama „gospodin Alešević mogao biti ‘nacionalni’ heroj zbog toga i još se pojaviti na prosvjedima“. Kao da pojma nema o tome kako se u demokratskim zemljama rješavaju slične afere, ili ništa nije čula i pročitala ni o nedavnom slučaju austrijskog vicekancelara Heinza Christiana Strachea, koji je zbog bezazlenijeg sadržaja video snimka bez oklijevanja podnio ostavku nakon čega je pala cijela Vlada?!

U pismu R. J. Predsjedništvu BiH nema imena druga dva aktera afere – Milana Tegeltije i Marka Pandže. Pandžića koji traži („ako imaš ovdje“) da se „Milan potkuje“ i – uzima novac! Sporan joj je samo Alešević koji je „pokušao korumpirati visoko pozicioniranog pravosudnog nositelja funkcije, neovlašteno i protuzakonito snimao i držao takav snimak nekoliko mjeseci kod sebe?“

Za R. J., za VSTV i, kako se čini, čak i Tužilaštvo BiH, sporan je samo glasnik (Alešević), a ne i akteri u čije se ime dogovara i preuzima mito.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja

Tagovi: