Foto: Štefica Galić

UDRUŽENA OPOZICIONA ŠUTNJA: Ništa nas jače posljednjih dana nije udaralo u glavu kao gromoglasna bezličnost kojom su aferu “Potkivanje Tegeltije” pratili Naša stranka i SDP. To što su HDZ ili Dnevni avaz na ovaj ili onaj način uz Milana Tegeltiju, potpuno je razumljivo, ali tamo gdje udarne poluge opozicije šute (ili se administrativno bezlično oglašavaju s ciljem da ništa ne kažu) povodom evidentnog urušavanja sistema – vlast može raditi šta hoće. Uostalom, ništa drugo i nije se moglo očekivati. Kad opozicija postane to što jeste – opozicija, a imala je u rezultatima izbora sasvim dovoljno motiva i činjenica da bude jedan od ključnih aktera vlasti i bitno profilira političke odluke i život građana – onda je razumljiva i ova šutnja. Naših se opozicionih uzdanica borba protiv korupcije izgleda ne tiče. Oni sugeriraju da imaju tajni as u rukavu, plan da se briljantnom oportunističkom šutnjom povodom najveće državne afere na sljedećim izborima dočepaju 500.000 glasova. Ako je tako, onda govorimo o nekim misterioznim haripoterovskim metodama, koje će biti alternativa hvatanju u koštac s teškim životnim i političkim problemima. Strašan plan, mora se priznati. Ima samo jedna začkoljica: onaj ko nije znao šta da radi s 300.000 glasova, teško da će ikada osvojiti 500.000. Potkivanje Tegeltije bilo je idealna prilika za snažnu reakciju i pridobijanje novih glasača. Zašto je tako lako propuštaju, pitanje je na koje nema razumnog odgovora. Žurnalu ostaje da i dalje novinare šalje na saslušanja pošto se ovdje, zahvaljujući udruženom radu političara na vlasti i sumanutoj šutnji opozicije, ispituju novinari koji otkriju afere, a ne njihovi vinovnici.

MEHANIZAM KOORDINACIJE: Društvene mreže s pravom gore: mehanizam koordinacije, kao jedna od najvećih dodik-čovićevskih podvala ovoj državi, za EU je neprihvatljiv. To je neki dan rekao šef Delegacije Evropske unije u BiH i specijalni predstavnik EU-a Lars-Gunnar Wigemark. Ništa novo time nije otkriveno, znali smo to od samog početka. Problem je, međutim, što je i Wigemark bio među političkim igračima koji su, sasvim u skladu s namjerama pomenutog destruktivnog dvojca, zagovarali mehanizam. Kad bi vam neko morao u rečenici prepričati šta slavna koordinacija zapravo znači, dobili biste otprilike ovakav galimatijas: na putu ka Evropskoj uniji, svaka nova mjera, odluka ili potez moraju biti usaglašeni na državnom, entitetskom (plus distrikt) i kantonalnom nivou. To je bila monstruozna smicalica, po stepenu destrukcije i kompliciranosti gora i od samoupravljanja, smišljena u nekoj od Dodikovih lobističkih kancelarija, a cilj joj je bio do besmisla zakomplicirati labirintska bespuća političkog života u Bosni i Hercegovini. Sad iz EU konačno dobijamo dugoočekivanu poruku da je to politički i organizacijski besmisao.

Gora od svega je činjenica da je bh. politički sistem satkan od takvog i sličnih mehanizama za koje se unaprijed zna da ne mogu proći. Nacionalistička logika i rješenja dobri su na nivou agitiranja i skupljanja glasova, ali kad budu utkani u zakone i sistem, predstavljaju nepremostive prepreke za funkcionalnu i pristojnu državu. Prvo ćemo se sada namučiti dok mehanizam ukinemo, a onda predstoji nezamisliva borba sa stotinama sličnih opstrukcija. Wigemark tu nije dio rješenja, nego problema.

Evo zanimljivog eksperimenta. Ukucajte u Google pretraživač Wigemark + mehanizam koordinacije i već prva dva rezultata reći će vam o čemu se radi. Prvi rezultat, naslov iz 2017. godine: „Wigemark: Vrijeme je da se počne koristiti mehanizam koordinacije.“ Još je komičnija poruka u podnaslovu, jer tačno sažima Wigemarkovo djelovanje: “Mehanizam je tu da unaprijedi koordinaciju i sprovođenje politika zemlje, te obezbijedi djelotvorniju i efikasniju interakciju BiH i EU, kazao je Šef Delegacije EU.”

U drugom naslovu koji izbacuje pretraživač, a govorimo o maju 2019., piše ovo: “Wigemark o evropskom putu BiH: Država će morati preuzeti funkcije drugih nivoa vlasti.” I šta ćemo sad? Dvije godine uzaludnog insistiranja i rada na ludačkom rješenju koje komplicira život palo je u vodu. Valja sad najmanje dvije godine potrošiti da se skrši otpor zagovarača mehanizma koordinacije.

LJEKOVITI PESIMIZAM: Kao unaprijed zadata teza i intonacija, pesimizam baš i nije najsretniji pogled na svijet. Osim ako ne govorimo o Bosni i Hercegovini. Tu je najučinkovitiji odbrambeni sistem. Više nije pitanje hoće li BiH opstati ili se raspasti, hoće li se iz budućih regionalnih vrenja izvući bez rata ili će ponovo potonuti u neki manje ili više ograničeni sukob… Koja god da nas karta zapadne, ne postoje ozbiljni razlozi za optimizam. Pesimizam nije stvar izbora, jer izbora nema. On je zadati parametar, osnovni element i temeljna emocija utkana u oba ishoda – teško nama ako se država raspadne i teško nama ako opstane. Nijedna od ponuđenih solucija, kako sad stvari stoje, ne nosi u sebi razloge za optimizam. Nema ideje i nema energije koje bi bile osnov za bilo kakvu nadu. Još manje ima ljudi sposobnih da stvari preokrenu. Potkivajte svoje ate i bježite odavde dok još ima vremena.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja