Foto: Imrana Kapetanović

“Bosna i Hercegovina dobila pozitivno mišljenje o kandidatskom statusu za članstvo u EU”, jedan je od bombastično-optimističnih naslova iz domaćih medija, objavljen netom nakon što je komesar za proširenje EU Johannes Hahn predstavio Mišljenje ovog tijela pred Vijećem za spoljne poslove (AFET) Evropskog parlamenta u Bruxellesu. Euforija je trajala taman toliko da autor ili urednik hitro isprave naslov u bar donekle tačniji. “Evropska komisija usvojila mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo u EU” ispravka je koja, u poređenju s originalom, savršeno ilustruje hladan tuš nakon što su domaći mediji shvatili da ovaj dokument Evropske komisije u sebi ne sadrži skoro ništa pozitivno. Radovanju, naime, nije bilo mjesta. Dalo bi se raspravljati je li uopšte bilo umjesno.

Pritom, u čitavoj priči je nebitno gdje se ovaj naslov skupa sa ispravkom ukazao. Isto tako, manje je bitno, osim tačnosti radi, napomenuti da se Mišljenje o aplikaciji BiH za pristup EU ne usvaja, već ga je Komisija objavila. Samo Mišljenje po sadržaju zasniva se na jednako nekreativno nazvanom Analitičkom izvještaju, dokumentu od 185 stranica, na kojem je radio čitav tim Generalnog direktorata za politiku susjedstva i pregovore o proširenju. Izvještaj i Mišljenje detaljna je analiza aplikacije BiH za pristup Uniji, svih ranije datih odgovora na Upitnik Evropske komisije i njegova dodatna pitanja, te ukupna ocjena spremnosti BiH na članstvo. I analiza i ocjena, suma sumarum, poprilično su loše.

Dnevni red za nove vlasti

Četrnaest glavnih tačaka, koje je na Twitteru odlično sažeo Rasim Ibrahimagić iz Inicijative za monitoring evropskih integracija, nazvavši ih “svakodnevnim dnevnim redom za nove vlasti u BiH”, odnose se uglavnom na demokratsko funkcionisanje institucija, vladavinu prava, temeljna ljudska prava, te reformu javne uprave. U mnoštvu opštih mjesta, kada se birokratski prevede na upravni govor, dobar dio onog što nam je dato u zadatak trebalo se sprovesti još onog momenta kada se prva cijev nakon netom potpisanog Dejtonskog mirovnog sporazuma taman počela hladiti. Tu je, recimo, sprovedba odluka Evropskog suda za ljudska prava poput Sejdić-Finci, Zornić, Pilav itd. tek vrh ledenog brijega.

To što je u videu na Twitter nalogu Misije EU u BiH pristojno i ugodno uhu rečeno da je “Mišljenje potvrda da BiH može postati zemlja članica EU”, tek govori o stvarnom stanju stvari i načinu na koji čitav proces funkcioniše. Ali i o tome da EU nije zainteresovana da rješava naše probleme, već da ima što manji problem kada i ako bismo se našli unutar Unije. Potreba da se određene ingerencije i procesi sprovode na državnom umjesto nižih nivoa vlasti u našoj javnosti protumačena je kao direktan udar na brojne zahtjeve Republike Srpske za prenos ovlasti na entitetski nivo.

U praksi, radi se o pokušaju umanjivanja uticaja disfunkcionalnosti BiH na evropske institucije: Evropskoj Uniji se ni najmanje ne bi svidjelo kada bi se Evropski sud pravde našao zatrpan procesima zato što je neko u, recimo, Kantonu 10 zaboravio prenijeti određenu direktivu u svoj kantonalni sistem. Direktiva, najvažniji pravni akt EU, kako joj i samo ime kaže, od zakona se razlikuje po tome što određuje cilj, a formu i metodu provođenja ostavlja na izbor pojedinačnim vlastima. Sa svojih 14 nivoa vlasti, BiH bi od tog procesa napravila totalni haos.

Prepreke su brojne i kompleksne. Već samo “unapređenje funkcionisanja pravosuđa donošenjem novog zakonodavstva o VSTV-u” dovoljno je da dobijete ozbiljnu migrenu s obzirom na sve oko afere “Potkivanje”. Postoje i brojne druge stvari na koje ukazuje Analitički izvještaj, od kojih je samo jedna dovoljna da zaustavi pristupni proces ukoliko bi ijedna zemlja članica uložila veto pri daljim pregovorima. Analitičar Imer Muhović tako je izdvojio i druge problematične dijelove Analitičkog izvještaja u svom komentaru: između ostalog, navedeni su problemi “dvije škole pod jednim krovom” i nepriznavanja bosanskog jezika u RS-u, manjka žena u izvršnoj vlasti, pretjerane birokratije pri pokretanju biznisa i nepostojanja poljoprivrednog popisa još od 1960. naovamo. Lakše je, čini se, nabrojati ono što funkcioniše od onog na čemu bi se moralo raditi.

Loš trenutak

Vratimo se Hahnovom obraćanju europarlamentarcima: krajnje je upitno zbog čega je Mišljenje, skupa sa godišnjim izvještajima o ostalim zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj, predstavljeno AFET-u baš u ovom trenutku. Naime, na upravo održanim evropskim izborima izabran je potpuno novi sastav Parlamenta, te je sasvim jasno da će već u julu i sam AFET biti iznova formiran, jer dobar broj članova, uključujući i samog izvjestitelja za BiH, Cristiana Dana Predu, nisu izabrani za deveti parlamentarni ciklus. Ovosedmični sastanak je stoga djelovao poprilično pro forma, gdje su se iznova mogle čuti iste floskule o regionalnoj stabilnosti i važnosti pristupnog procesa. Pored Prede, koji je rekao da je “lopta na terenu bh. vlasti” i da od njih zavisi brzina kojom će BiH napredovati, za hladan tuš i dozivanje u stvarnost najkonkretnija je bila holandska zastupnica Kati Piri iz grupe S&D, rekavši kako BiH mora sprovesti ozbiljne reforme da bi dobila status zemlje kandidatkinje do kraja devetog parlamentarnog mandata.

Samim tim, u ovom momentu nema više nikakvih sumnji da od ne tako davno spominjanog datuma potencijalnog ulaska BiH unutar grupe šest zemalja Zapadnog Balkana 2025. nema ništa. Naime, ako članovi i članice AFET-a koji su protekli mandat proveli razmatrajući stanje u BiH misle da ona samo uz ozbiljan rad može doći do kandidatskog statusa do 2024., a znajući kakvi su nemar, nesposobnost i zlovolja prethodili trenutnom stanju, skoro pa se da reći da se sa ulaskom BiH u EU možemo pozdraviti, a bogami i poselamiti. Samit Evropskog Vijeća sredinom juna na kojem se u teoriji trebalo odlučivati o kandidatskom statusu – jer Vijeće je to koje daje zeleno svjetlo, i to jednoglasnom odlukom na osnovu preporuke Komisije – sasvim se sigurno neće baviti BiH mimo eventualnog komentara da se “Bosni da još vremena”. Svaka priča o tome bila bi u domenu naučne fantastike, bez obzira na ranije najave naših političara.

Mehanizam koordinacije

Da su za situaciju ozbiljnog blama u kojem smo se zatekli, bar što se ispunjavanja osnovnih uslova tiče, krivi isključivo naši politički akteri, vidljivo je iz toga da se u samom Analitičkom izvještaju, doduše na krajnje diplomatski način, kaže da su isti uhvaćeni u pokušaju da Komisiji podvale nepotpune odgovore na dodatna pitanja iz Upitnika. “Rasprave o nadležnosti između entiteta Republike Srpske i države, i kantonalnog i federalnog nivoa… umanjuju sposobnost BiH da efikasno komunicira s evropskim institucijama”, jer “zbog neslaganja nije bilo odgovora na brojna pitanja” u jednom od poglavlja, piše crno na bijelo. Podsjećanja radi, naši političari su predavanje odgovora na dodatna pitanja ranije ove godine predstavili kao veliko dostignuće, dok je od svega napravljena velika ceremonija.

I prije toga, tokom boravka Predsjedništva BiH u Bruxellesu krajem januara, u medijima se kurtoazna izjava visoke predstavnice Federice Mogherini o njenoj želji da BiH dobije status zemlje kandidatkinje do kraja njenog mandata protumačila kao zicer do novembra. Nepoznavanje materije kakvom su skloni medijski radnici i spin kakvog vole političari su od podvale evropskim institucijama u BiH stvorili dojam ozbiljnosti i predanosti, mada se u stvarnosti s djelimično i traljavo odrađenim poslom nije smjelo ni maknuti iz BiH.

Niko, međutim, za ovaj katastrofalni debakl bh. politike nije preuzeo odgovornost. Štaviše, naši politički akteri se radije ponašaju kao da žive u paralelnoj stvarnosti u kojoj teku med i mlijeko. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je lično i personalno odnio odgovore na dodatna pitanja u Bruxelles, nakon svega je tek rekao da u Mišljenju Evropske komisije “nigdje ne piše NATO”, i to u kontekstu sastanka s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem i još jednog propalog pokušaja formiranja vlasti na državnom nivou. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a i HNS-a, na svom Twitter nalogu izrazio je zahvalnost “odanim prijateljima BiH koji su nam pomogli da postignemo još jedan važan korak ka postajanju dijelom EU porodice”.

Iz Sektora za odnose s javnošću Parlamentarne skupštine BiH, suho, šturo i birokratski blijedo, a krajnje neuvjerljivo, rečeno je da se Mišljenje smatra “važnim pozitivnim korakom”, te da se na sastanku između ovog puta predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH Bakira Izetbegovića, njegovog zamjenika Nikole Špirića i predsjedavajuće Predstavničkog doma Borjane Krišto sa šefom Delegacije EU u BiH Lars-Gunnarom Wigemarkom “razgovaralo i o koracima koje bi trebalo preduzeti u narednim mjesecima i godinama”. O samom sadržaju nije bilo nikakvog komentara, a ukoliko niste pazili, promaklo bi vam i ovo “godinama”, kao i – ironije li – glagol u pasivu. Trebalo bi se nešto preduzeti, istina je, jer ovo što su odgovorni dosad preduzimali – ništa ne valja.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja