Foto: Dnevni list

Prije nekoliko dana, Institut za razvoj mladih „Kult“ lansirao je kampanju putem društvenih medija pod nazivom „Znamo ih 150.000! #necudaidem“. Moguće je pretpostaviti da se iza inicijative krije želja da se u prvi plan stavi trenutno stanje mladih i negativan trend odliva radne i intelektualne snage iz Bosne i Hercegovine. Istog dana kada je kampanja krenula da se širi putem interneta, njemačka fondacija Friedrich Ebert održala je promociju „Studije o mladima u Bosni i Hercegovini 2018/2019“ na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Nedavno je Nedžma Džananović-Miraščija, profesorica s istoimenog fakulteta, na jednom skupu na Jahorini, podmladcima političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, na pitanje: Da li postoji alternativa EU?, odgovorila: „Postoji, mi je sad živimo!“

Ko su to prosječni mladi ljudi u BiH?

Prema podacima iz Studije o mladima u Bosni i Hercegovini 2018/2019., profil prosječne mlade osobe je „neko ko ima 22 godine života i živi u zajednici/selu sa manje od 2.000 stanovnika. Ako ne pohađa srednju školu, odnosno fakultet, onda je najčešće nezaposlen/a i ne traži aktivno posao“. Živi u domaćinstvu „sa 3,57 članova u prosjeku“, ima svoju sobu i „internet konekciju“. Imaju sve neophodne elemente koji sugerišu prosječan standard života: „mašina za veš, mašina za pranje posuđa, računar, automobil“.

Kako izgleda život prosječne mlade osobe?

Iz rezultata istraživanja objavljenih u Studiji o mladima u Bosni i Hercegovini 2018/2019. vidljivo je da  85,4% mladih često koristi društvene mreže Facebook i Instagram. Osim što provode vrijeme na društvenim mrežama, svaki peti traži posao i „duže od pet godina čeka na njega“. Skoro „60% mladih u Bosni i Hercegovini je nezaposleno“. Prosječna mlada osoba „priželjkuje posao u državnoj službi“, a slobodno vrijeme provodi u kafićima, skoro nikada ne posjećuje kulturne manifestacije. Njih 18,6% tvrdi da „nikada nisu pročitali knjigu“. Prosječna mlada osoba gubi vrijeme uz pametni telefon na mjestima na kojima nema priliku za progres. Više od „50% mladih nikada nisu bili u nekom centru za mlade“. Autori naglašavaju da mnoge manje zajednice i nemaju centre za mlade, ali ovo nam govori da oni niti žele da kreiraju mjesta za razmjenu mišljenja, informacije i razvoj politika, projekata u najboljem interesu svojih vršnjaka. Tako njih 66,1% tvrdi da „ne učestvuje ni u jednom obliku volonterskog rada“. Podaci govore da 41% mladih „nikada nisu bili u inostranstvu“, ali „žele uglavnom napustiti Bosnu i Hercegovinu“, 50% njih navodi kako im je „Njemačka prvi izbor za emigraciju“, dok njih 12,5% želi emigrirati u Austriju. Zbog loše političke i ekonomske situacije, mladi ne vjeruju u promjene i posao u Bosni i Hercegovini. Dok čekaju priliku da dobiju pripravničku u državnoj službi, polako spremaju kofere i razmišljaju o odlasku iz zemlje.

Da li prosječnu mladu osobu interesuje politika?

Rezultati studije indiciraju da prosječnu mladu osobu „ne interesuje politika“, 50% njih je „iskazalo ograničeno ili nikakvo interesovanje za politiku“. Interesovanje za „lokalnu je nešto veće od međunarodne politike“. Kada im trebaju političke informacije, traže ih na internetu. Unatoč slabom interesovanju, 78% ih je planiralo glasati na izborima u oktobru 2018. godine.  Iako veliki procenat njih želi glasati, povjerenje u političke institucije i političke stranke je na niskom nivou. Jedine institucije kojima daju povjerenje jesu one koje „pružaju direktne, opipljive usluge građanima, kao što su policija, religijske zajednice i volonterski pokreti“. Evropskoj uniji se vjeruje najviše od svih političkih aktera. Podrška koju uživaju evropske integracije je na visokom nivou, 85% ispitanika. Što je još jedan pokazatelj zašto mladi u velikom broju odlaze iz Bosne i Hercegovine. Nije samo ekonomska situacija jedina koja izaziva emigraciju mladih, tu je i nepovjerenje u političke institucije, stranke i cjelokupni sistem. Njih 90% prihvata demokratiju „kao jedini oblik vladavine“, a skoro 30% bi „pod određenim okolnostima prihvatilo i autoritarnu vlast“. Najčešći argument za autoritarizam jeste da im treba „vođa koji će čvrstom rukom upravljati Bosnom i Hercegovinom u interesu opšteg dobra“.

Ko su natprosječni mladi ljudi u Bosni i Hercegovini?

Kada pogledamo razloge odlaska i brige, te situaciju prosječne mlade osobe u Bosni i Hercegovini, postoji i nekolicina onih koji su natprosječni. Svakodnevno nas iznenade svojim uspjesima, koji su temeljeni na aktivnom članstvu u političkim strankama, borbi za ideje, stavove i vizije njihovih starijih lidera. Nakon izbora u oktobru 2018. godine, najaktivniji među njima postali su ministri. Mediji su prenosili njihove biografije i otvorili široku raspravu. Ispostavilo se da imaju malo ili nimalo radnog iskustva. Ako su radili, radili su u organima političkih stranaka. Inovativni su i žele da ostanu ovdje i pomognu društvu da napreduje! Usljed jakih stranačkih i rodbinskih veza, dobijaju posao u državnoj službi, na koji prosječna mlada osoba čeka pet godina! Prosječni mladi ljudi, kako smo naveli, ne čitaju i ne putuju; natprosječni su „inovativni, čitaju i pišu poeziju i prozu“. Mogu donositi odluke i nekad samostalno. Bosanskohercegovačka javnost je osudila i dovela u pitanje ove sposobnosti, ali oni se brane stavom da treba mladima dati šansu, priliku da pokažu šta mogu i znaju! Bilo bi dobro kada bi svi mladi dobili šansu da se pokažu. A ne samo odabrani.

Šta u slobodno vrijeme rade natprosječne mlade osobe?

Nakon izbora u oktobru 2018. godine i tokom cijele kampanje, moglo bi se reći da su mladi bili u fokusu politika i obećanja svih političkih stranaka. Prosječna mlada osoba nije aktivna u politici, dok je natprosječna izuzetno aktivna. Stranke kroz koje svoj politički aktivizam baštine, prepoznale su njihove kvalitete. Obećanja su ispunjena odmah po formiranju prvih vlada prema natprosječnim mladim ljudima. Neki su postajali ministri, neki ambasadori, neki imaju voćnjake i kompanije, a neki su se zadovoljili samo mjestima po kantonalnim zavodima i imaju natprosječne plate.

Osim što ih kvalificira rodbinsko-kumska veza, oni su u svojim biografijama navodili različite vještine, pa je tako jedan ministar imao inovaciju u vidu „nargile od Nutelle“ te je prozvan „Kraljem nargile“; zatim, bave se „kreativnim pisanjem i čitanjem proze i poezije, uporni su i mladi“, „mogu donositi samostalno odluke nekada“. Natprosječni mladi znaju „koordinirati projektima“, komunikativne su i društvene osobe. Moto im je „suživot i rad sa drugim ljudima koji je ključni faktor u životu svakog čovjeka“.

Šta je alternativa prosječnoj mladoj osobi?

Postavlja se pitanje koliko ćemo čitati još ovakvih studija o lošem položaju mladih u BiH? Dok jedni imaju sve kroz rodbinsko-političke veze, obnašaju najodgovornije pozicije u društvu, a stekli su ih samo stranačkom pripadnošću i rodbinskim vezama, drugi alternativu vide van države. Dok su jedni ograničene kvalitete obrazovanja, natprosječni mladi ljudi imaju mnogo više resursa i prilike za napredovanje. Prosječna mlada osoba je na marginama društva, za natprosječnu nema krize.

Postoji li alternativa postojećem stanju? Potrebno je raditi na jačanju kvalitete obrazovanja u Bosni i Hercegovni. Gdje će prosječan mladi čovjek čitati i pisati, te razvijati svoje sposobnosti političke participacije i aktivnog građanstva. Kroz obrazovni sistem poticati razvoj kritičkog razmišljanja o procesima u društvu. Razvijati poduzetnički duh, da im ne bude najveća želja i nada državna uprava, na koju čekaju po pet godina nakon završenog školovanja. Ovaj proces iziskuje mnogo vremena i rada na budućim generacijama, a generacije iz ove studije koje pripadaju prosječnoj omladini će odlaziti u Njemačku i Austriju, dobiti potrebna znanja i vještine, imati politički sistem kakav zamišljaju, te politički participirati slanjem glasačkog listića putem pošte, dok ih natprosječni mladi ljudi budu molili telefonskim pozivom da glasaju za njih. Da li postoji alternativa za prosječne mlade osobe u Bosni i Hercegovini? Da li postoji alternativa osim emigracije u države EU? Postoji, i mi je sad živimo!

#Hoćudaidem #budinatprosječan


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja