Foto: Telegraf

Posljednjih turbulentnih sedmica u Bosni i Hercegovini jasno se definiraju dvije opozitne političke teritorije: „javni prostor“ i ono što protivnici Povorke ponosa s ubitačnom kombinacijom neznanja i agresije nazivaju – „između svoja četiri zida“. Sve što se tim povodima dešavalo u Sarajevu i Banjoj Luci zapravo je bitka za ideološku nadmoć. Ideološka supremacija je temeljni preduslov kontrole finansijskih tokova. Snage koje građane ove zemlje tjeraju s „javnih prostora“ u omeđeni ideološki zabran sopstvenih zidova već su zabilježile nekoliko važnih pobjeda. Tri aktuelna primjera pokazuju suštinu ovog političko-teritorijalnog rata.

Napad Huse Ćesira na novinara Žurnala – koji će, zahvaljujući nevjerovatnoj deskripciji Bakira Izetbegovića, u istoriji ostati upamćen kao napad na kameru – desio se na ulici, koja je po definiciji javni prostor. Sve što je nakon toga uslijedilo – kontraoptužbe, objašnjenja, vađenja, izvinjenja, intervjui i konferencije za štampu, svelo se na neuspio pokušaj privatizacije javne sfere kao ekskluzivne zone nad kojom imaju pravo samo odabrane tender-efendije i ideološki vlasnici općina, kantona, entiteta i države. Kakve su zakonske i političke implikacije ovog slučaja, najbolje je objašnjeno u ovom tekstu.

Najava sarajevske Povorke ponosa otvara nekoliko dilema. Najvažnija među njima – kako li će tek proći sama Povorka kad je već njeno zakazivanje izazvalo ovakvu polarizaciju društva. Sve je kulminiralo nasiljem, o čemu pišemo u drugom tekstu. Potencijalna Povorka (kažemo potencijalna jer još ništa nije izvjesno: SDA kao jedan od ključnih političkih igrača poziva organizatore na otkazivanje manifestacije, a s društvenih mreža lako je iščitati da se izvjesne militantne snage već pripremaju za nasilnu destrukciju događaja) prava je slika stanja u kojem je zaglavilo kompletno bosanskohercegovačko društvo – u svemu što radimo fatalno kasnimo. Neki dan  smo, kao posljednji u Evropi, trijumfalno i do neukusa samohvalisavo, u promet pustili, tj. opet samo najavili, 4G mrežu. U septembru ćemo, kao posljednji u regionu, možda organizirati Povorku ponosa. Dinamični 21. vijek, sa svim svojim izazovima, ovdje dolazi sporo, uz tragikomična zakašnjenja i tradicionalno u najgorem izdanju. Masovni odlazak ljudi više nije potraga za poslom – to je sada panični bijeg u snošljivija podneblja. Sa zebnjom čekamo osmi septembar i sve njegove uznemirujuće konsekvence.

Svih ovih sedmica i mjeseci u Banjoj Luci traje još jedna  izgubljena bitka za javni prostor, odnosno za onaj trg koji se alternativno zove Davidovim. Ta je bitka pred kraj prošle godine eskalirala u otvoreno nasilje države (preciznije rečeno – entiteta) nad sopstvenim građanima, a nakon toga nastavljena je taktika represije i pravosudnog mrcvarenja. Sve je kulminiralo najavom zakona kojim bi se, između ostalog, zabranilo snimanje policajaca, što snagama odmetnutog Dragana Lukača daje još više moći. Tako su još jedan javni prostor i još jedna bitka za minimalne političke slobode izgubljeni. Jedina šansa da se nešto izmijeni je dolazak nove vlasti, koja bi poništila staljinističke mjere sadašnje garniture. Ali to je u ovom trenutku nemoguća misija.

Da zaključimo: javni prostor, to su u fizičkom smislu sve one ulice, trgovi, parkovi i šetnice koji čine društveni život jedne zajednice. Kad se taj život želi reducirati i staviti pod kontrolu, onda se građane gura među njihova četiri zida. Ako vlast uspije u tome, onda ćemo s javnog prostora moći slaviti Bruneje i njihov fašistički režim, ali ne i mirno šetati tražeći elementarna prava. Ili, na javnom prostoru moći će da mlade ljude ubija kome god se ćefne, ali s istog tog prostora neće biti dozvoljeno protestirati protiv pomenutog ubistva. Po ulicama i trgovima nećete smjeti snimati, protestirati, izražavati mišljenje, nećemo moći da se na njemu okupljamo. Huso Ćesir i Dragan Lukač postaju mjera, relevantan kriterij za to šta je dozvoljeno na javnom prostoru.

Za sve ostalo – imate svoja četiri zida.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja