Foto: Democracy Now!

RTRS: Hag ne doprinosi obnovi suživota u BiH

  1. – 24. mart 2019.

NAVODNO NOVINARSTVO: To što javni RTV servis bh. entiteta Republika Srpska nosi naziv RTRS tek je slovo na papiru. Osim što je bespogovorni glasnogovornik vlasti, ova televizija ne mari za nesrpsko stanovništvo ovog entiteta. Način na koji je najavljeno izricanje i informisanje o samoj presudi Žalbenog vijeća Mehanizma za međunarodne krivične sudove ratnom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću potvrđuje tu tvrdnju. “Radovan Karadžić proglašen krivim za navodni genocid u Srebrenici”, navela je prezenterka u najavi izvještaja iz Haga. Tako smo saznali da postoji presuda i za nešto što je “navodno”.

POLITIKA, A NE PRAVDA: Reporter Dnevnika 2 Danijel Kovačević započeo je javljanje iz Haga kategoričkom tvrdnjom da se “sud vodio politikom, a ne pravom i pravdom”. Bio je to uvod u izjave njegovih sugovornika, Karadžićevog advokata Gorana Petronijevića i predsjednika Boračke organizacije RS-a Milomira Savčića. Iz svega što je gledaocima iz njihovih izjava preneseno, jasna je namjera RTRS-a da bez obzira na broj dokaza koji idu u prilog presudi doživotnog zatvora Karadžiću, brojne svjedoke i žrtve ratnih zločina, isti nikada neće biti dovoljni da se široka javnost u RS-u suoči s istinom.

Kovačević tokom razgovora sa svojim sugovornicima ističe da je “zanimljivo što je Ambasada SAD u BiH prva reagovala i pozdravila presudu”, praveći time uvod u razradu teze o “Tribunalu kao političkom sudu koji je radio po uputama upravo Sjedinjenih Američkih Država”.

APLAUZI U SARAJEVU: Uvod u izvještaj o reagovanjima u Federaciji BiH, odnosno Sarajevu, dao je Aleksandar Crkvenjaš ističući da je presuda Karadžiću “dočekana s aplauzima i likovanjem u gradu očišćenom od Srba”. Izvještaj je pripremila Branka Kusmuk. I uobičajeno ga uresila vlastitim podrugljivim komentarima ne ostavljajući prostor da javnost čuje šta o presudi misle žrtve i porodice žrtava Karadžićevih zločina. Oni su, navodi Kusmuk, na presudu reagovali “udubljeni u svoju mantru“, a građane koji su u sarajevskoj Vijećnici pratili izricanje presude naziva “oratorima koji su zaboravili da je Sarajevo mjesto srpskog stradanja i da su u njemu oni koji nose srpsku krv na rukama”. Gledateljima je prezentirana izjava člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koja, s obzirom na njen sadržaj, ni po čemu nije radikalna. Osim za Branku Kusmuk, koja ističe da je “još radikalnija bila ona njegovog satelita u Predsjedništvu BiH”. Ime Željka Komšića ni ne spominje, tek se na ekranu pojavljuje njegova slika. Ne citira niti emituje nijednu riječ iz te izjave, no umjesto toga gledateljima u cijelosti prenosi komentar na istu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Neprofesionalno, ali uobičajen manir u načinu izvještavanja ne samo Branke Kusmuk nego i većine novinara Dnevnika RTRS-a.

Nije svojih otrovnih primjedbi Branka Kusmuk poštedjela ni predstavnike međunarodne zajednice u BiH, koje naziva “dežurnim međunarodnim moralistima“.

Zanimljivo je spomenuti i reakcije iz Srbije. Tendenciozno su izabrani predstavnici ultranacionalističkih organizacija (Zavetnici, Čast otadžbine), potom osuđeni ratni zločinci poput Vojislava Šešelja, te srpski generali. Ona druga Srbija koja je pozdravila osuđujuću presudu nije spomenuta.

Dnevnik 20. marta trajao je 44 minuta, od kojih je presudi Karadžiću i reakcijama na nju bilo posvećeno 35 minuta, dakle pet minuta više od ukupne standardne dužine Dnevnika.

REVIZIJA PRESUDE: Dan nakon presude Karadžiću u Dnevniku je ponovo u centru pažnje bila presuda, odnosno reakcije. Ovog puta s posebnim fokusom na najavu pokretanja revizije kojom bi se, pojašnjeno je, presuda oborila. Uz navode o postojanju novih dokaza, ali i tvrdnje Karadžićevog pravnog tima i direktora Centra za istraživanje ratnih zločina RS Milorada Kojića, koji su ustvrdili da je “Tužilaštvo tribunala onemogućilo svojim opstrukcijama da budu prezentirani na suđenju“.

Ocjena: 1

BNTV: Mislite li da će ga pustiti, to je pravedno?

  1. – 24. mart 2019.

NEVIN A OSUĐEN: Izricanje pravosnažne presude Radovanu Karadžiću kojom je osuđen na doživotnu kaznu zatvora bio je događaj koji je prešao granice Bosne i Hercegovine. Otuda je i prva polovina Dnevnika emitovanog 20. marta bila posvećena ovom događaju. Pokušao se stvoriti dojam profesionalnog odnosa prema izrečenoj kazni Karadžiću, ali samo na prvi pogled. To se najbolje oslikalo kroz reakcije na presudu. Slijedile su najprije one iz Sarajeva, gdje su građani izrazili zadovoljstvo izrečenom kaznom. I na tome se stalo. Potom blok reagovanja, ankete, od Banjaluke, preko Doboja, Brčkog, Višegrada, Trebinja, Bijeljine i Zvornika, do Istočnog Sarajeva. Gdje je listom izraženo nezadovoljstvo presudom. Iz ove ankete može se razumjeti da su građani u cijelosti prihvatili narativ srpskih političara. Pa su identično kao i stranački lideri ponavljali fraze o Haškom tribunalu kao političkom sudu koji sudi samo Srbima, te je stoga i Karadžić “iako nevin, jer nije počinio ni naredio nijedan zločin, osuđen”. I upravo istim jezikom i istim frazama služili su se i srpski političari. Od Milorada Dodika, Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, preko premijera RS-a i predsjednika parlamenta ovog bh. entiteta, pa do lidera kako stranaka u vlasti tako i onih iz reda opozicije.

SUGESTIVNA PITANJA: Pravosnažna presuda Karadžiću bila je tema i u Dnevniku 19. marta. U izvještaju koji su pripremili Mirjana Minić i Miloš Šarenac, poseban akcent stavljen je na izjavu Karadžićevog advokata Gorana Petronijevića, koji je, posve očekivano, tvrdio da nema osnova za osuđujuću presudu. I ponovo pokušaj pravljenja balansa kroz anketu urađenu u Sarajevu i Istočnom Sarajevu. Posebno ukazujemo na krajnje sugestivno i neprofesionalno pitanje novinarke građanima Istočnog Sarajeva: “Mislite li da će ga pustiti, to je pravedno?“

Ocjena: 4

Komparativna analiza

Potpuno očekivano, i RTRS i BNTV imali su identičan pristup u načinu na koji su izvještavali o presudi za ratne zločine izrečenoj Radovanu Karadžiću. Ignorisanje žrtava te apriorno prihvatanje srpskog političkog narativa o Haškom tribunalu kao političkom sudu namijenjenom da sudi samo Srbima, pobrisali su sve razlike između ovih medijskih kuća.