Foto: Štefica Galić

Dođu tako vremena kad pametan zašuti, fukara se obogati, a Enver Ozrena optuži za avazovštinu. Kazazov skandalozni tekst o toj temi možete pročitati ovdje.

U prethodnom osvrtu iznio sam na račun Envera Kazaza nekoliko ozbiljnih sumnji. Evo sažetih tvrdnji koje zainteresirani mogu pronaći na portalu Analiziraj.ba: da nema pravo nikom zamjerati nedoličan jezik, jer ga i sam koristi; da je bio savjetnik Sulejmana Tihića; da je držao motivacione govore (stručno rečeno – političke analize) članstvu SBB-a; da ne silazi sa stranica Avaza, te da je tu u funkciji podrške političkim planovima i ambicijama Fahrudina Radončića; da nije dovoljno upućen u političke mehanizme i odnos između izvršne vlasti i parlamenata; da je nekada bio najžešći borac protiv avazovštine, a da je danas istaknuti sagovornik i autor Avaza; da mu potpisujem sve što napiše o SDA, ali da tu on zastaje kao ukopan, dok ja mislim da tu žestinu valja implementirati i na SBB; da je isti taj SBB sekularna, ili bolje rečeno light verzija SDA, sa svim pripadajućim tenderima i poslovnim partnerima involviranim u mutne poslove; da ne vidi sve aspekte zbog kojih je 2019. godina u sigurnosnom i strateškom aspektu radikalno drukčija od 1996., 2006. i 2010. godine; da je javna tajna da je blizak s Radončićem i da za autorsku neovisnost nije dovoljna samo distanca od SDA, nego i od SBB-a (kao, uostalom, i od DF-a, SDP-a, Naše stranke…)

E sad, pogledajmo kako je Enver Kazaz odgovorio na sve to. Kratko i jasno – klasičnom avazovštinom. Žestina kojom je pisao, uvrede kojima me zasuo, te – Bog mu dao lijepo zdravlje – insinuacije kojima se pokušao braniti od optužbi za bliskost s Radončićem i aktivnu rehabilitaciju avazovštine, govore da su ga moje ocjene pogodile više nego što sam očekivao. Njegove dominantne tvrdnje mogu se podijeliti u dvije temeljne grupe: uvrede klasične provenijencije i personalno inverzivni postupak. Uvrede Enver Kazaz često koristi kada raspravlja s drugima, a personalno inverzivni postupak, to je ono kad protivnika optužiš za ono što sam radiš. Nema veze što ti nemaš dokaz za tu tvrdnju, nema veze ni što ih on ima kada to tvrdi za tebe, ti samo uzvrati istom mjerom, nešto će se sigurno primiti.

Citiramo po kućama

Sad ćemo proći kroz taj čudesni svijet uvreda i manipulacija. Kazaz između ostalog tvrdi:

…da je „Kebo ukinuo razliku između sebe i Komšića i odavno ove dvije javne pojave tretira kao jedno cijelo iz dva dijela“.

Čitateljima ostavljam da procijene jesu li „jedno cijelo iz dva dijela“ Kebo i Komšić ili Kazaz i Radončić. Dao sam već dovoljno dokaza u prošlom tekstu, a najveće poslastice ne mogu stati ni u ovaj.

„Ne zanima me posebno šta Kebo piše, jer je otklizao u klišeizirani diskurs paranoidnog kvazipatriotizma i površnog moralizma, pridruživši se tako histeriji koju je pokrenuo Željko Komšić…“.

Uh: klišeizirani diskurs paranoidnog kvazipatriotizma i površnog moralizma. Protiv ovoga se nemoguće braniti, predajem se unaprijed.

„To je čisti komšićizam, pa je osnovno pitanje: gdje prestaje Komšićevo a počinje Kebino mišljenje garnirano stajalištima Bakira Izetbegovića.Vidim da tu nema granice, uprkos tome što Kebo tvrdi da mu se u glavi ne stapaju Bakir i Željko u patriotskom ushitu.“

Zalud sam ja, izgleda, na svom FB profilu branio Envera od izraza kazazovština, čuvajući dostojanstvo njegovog prezimena i svih mu srodnika koji to prezime nose, jer evo vidimo, on se rado šprda na taj prokazani način. Ali to je već pitanje opće kulture. Na optužbe da mi se u glavi stapaju Bakir i Željko, najbolje je odgovoriti riječima Envera Kazaza, iz kojih će svi vidjeti da se njemu u glavi stapaju Fahrudin i Radončić. (Savjet mladom novinaru broj 1: kad pišeš o bilo kome, pusti njegovo prezime, ne počinji te jeftine igre. Ako nemaš boljih argumenata, nemoj ništa ni pisati.)

„Ovo nije tvrdnja Bakira Izetbegovića ili novinara iz njegovih glasila, npr.,. skarednog magazina Stav, kako mu tepa simpatični novinar izbjegavajući da osudi jezik mržnje i ideološku platformu njegovih gebelščića, već Kebina…“

Ne samo da nismo osudili jezik magazina Stav nego ni mnogih drugih, jer taj jezik je preplavio naše medije i ne bismo za 20 godina uspjeli sve pokriti. Nažalost, pisati o nepriličnom jeziku magazina Stav a ne tretirati usput i jezik Envera Kazaza iz polemike s njima, znači polovično uraditi posao.

„Upravo ovako kao Kebo svojedobno su pisali novinari Dnevnog avaza, dok smo tu novinu kritikovali Ivan Lovrenović i ja. A kad se već ironično pita je li Avaz gdje je nekad bio, da mu odmah kažem: nije, preselio je na stranice nekih drugih medija, a avazovština tukne iz Kebine propagande. Onoliko koliko se Avaz udaljavo od avazovštine, toliko su drugi mediji usvajali avazovštinu kao propagandni diskurs odlazeći pod skute SDA. Zašto je Kebo sebi dozvolio da od negdašnjeg solidnog novinara postane propagandist u Komšić-Izetbegovićevoj službi ne zanima me previše.“

Evo jednog od najzanimljivijih momenata Kazazovog teksta. Avazovština je, dakle, nekom misterioznom metodom isparila iz Avaza i – hop! – preselila se na stranice Kebinog portala, odakle tukne propagandom? Fakat, jesmo li ovo dobro pročitali? U Kazazovoj umjetničkoj interpretaciji ispada da je portal Analiziraj.ba, na užas javnosti i rodbine ubijenog, objavio snimak na kojem Edin Gačić prvo ubija čovjeka u prodavnici, a potom ga bijesno udara nogom u glavu, a da je onda izrevoltirani Avaz objavio minucioznu kritiku u kojoj analizira tu zastrašujuću avazovštinu. U realnom životu, međutim, sve je bilo drukčije, svi znaju da je Avaz objavio, a Analiziraj.ba izanalizirao, ali u Enverovom svijetu Avazā i leptirova sve je relativno i sve je moguće protumačiti na način koji nema veze s činjenicama, što se pokriva žestinom kao osnovnim alatom.

Da zaključimo ovu temu: Kako javlja ugledni časopis Zona sumraka, otkako je Enver počeo pisati u Avazu, avazovština je kao prava ezoterična disciplina mirno i dostojanstveno isparila iz te dnevne novine i neznanim putevima i metodama preselila na portal Analiziraj.ba. Čestitamo sretnim dobitnicima.

Idemo dalje

„E, baš u tome i leže razlozi što ću radije pisati za Avaz nego za Kebin ili sličan portal koji se predstavlja kao nezavisan, a po mišljenje ide u Centralu SDA i Predsjedništvo DF-a.“

O tome ko je išao u centralu ipak bi nam najbolje svjedočanstvo mogao dati bivši savjetnik Sulejmana Tihića i aktuelni motivator SBB-a.

„Samo Kebo to vidi, svi drugi koji na društvenu scenu ne gledaju njegovim kvazipatriotskim paranoidnim očima su slijepci i obične budale.“

Pristati na ovakav diskurs znači pristati na niži nivo rasprave, koji je ovdje zanimljiv samo iz jednog razloga – pokazati mladim novinarima kako ne polemizirati.

Dakle, Kebine kvazipatriotske paranoidne oči. Ovo je prvi put da se bavi mojim vidom, bit će još jednom, pa ćemo oba slučaja o jednom trošku komentirati. Zasad samo ovo – nikada se ne bih poigravao nečijim spoljnim i unutrašnjim organima. Plitko, neukusno, nedostojno ozbiljnih ljudi. A šta da kažemo za „slijepce“? Ništa, apsolutno ništa, o Enveru i njegovim uvredama najbolje govore Kazaz i njegov stil.

„Raščlanimo malo Kebine međusobno konfliktne misli.“ Ponavljam, pojma nemate šta su međusobno konfliktne misli, i to u punom sjaju, dok ne pročitate Enverove sabrane političke radove. Sabur…

Sad dva odvojena citata:

„Kakva je to logika? Najprecizniji odgovor je: piljarska.“

„Ali, Kebina piljarska logika ne uviđa najjednostavniju stvar – svako ko uđe u koaliciju sa SDA bude politički ubijen.“

Pa šta se ovdje dešava? Je li ovaj čovjek uopće pročitao moj tekst? Tamo mu je moja „piljarska logika“ objasnila da je već skrenula pažnju na isti problem: da bi Komšićev samostalni ulazak u koaliciju sa SDA bio ravan političkom samoubistvu. Ali, kao što vidimo, s Enverom ne vrijedi raspravljati na razini argumenata, jer nema tog dokaza, citata ili stava koji on neće iskriviti i prilagoditi sopstvenim uvredama. Nego pogledajmo ovaj morbidni detalj: šta su mu piljari skrivili pa ih dva puta pominje u negativnom kontekstu? Ko redovno obilazi pijace i piljarnice zna da je to vrijedan i siromašan svijet, takorekuć radnička klasa, za čije se interese Kazaz požrtvovano bori. Rade za sitnjež u najtežim uslovima i ovako ih tretirati može samo neko ko gaji desničarski prezir prema ljudima i „nižim slojevima“. Kazaz istinski prezire one za koje se zalaže. Dokaz nisu samo ove dvije uvredljive rečenice, ima ih još na bacanje.

„Ne jednom, nego više puta sam naglašavao da je nužno graditi koaliciju protiv SDA.“ Ali šta ćemo s onim kad je ne jednom, nego više puta naglašavao da je nužno graditi koaliciju sa SDA? E, o toj uzbudljivoj inverziji čitajte na kraju ovog teksta.

„To je Kebino pisanje u kojem između dva stava nema nikakve logične veze, a iz premisa izvlači konkluzije lošije nego polaznik u mektebu.“

Eto šta se desi kad hoćeš da si duhovit kao Senad Avdić, a smisao za humor ti je na razini saopćenja u kojem OHR izražava zabrinutost: onda dobiješ ovaj kupus.

„Ako to ne vidi, Kebo je slijep kod očiju, pardon, on na formiranje vlasti gleda razrokim Izetbegović-Komšićevim pogledom.“

Evo ga opet. Pa šta se dešava s ovim čovjekom, kakva ga to nastranost gura da po drugi put napada sljepoću i moje oči? Ima li iko stručan da nam sa psihološko-oftalmološkog aspekta objasni ovo neukusno izrugivanje s bolešću. Gore je spomenuo razrokost i slijepce, sad isto. Nema nam druge nego zaključiti da Enver Kazaz, osim što ne voli piljare, i što ih koristi kao ružnu alatku za obračun s neistomišljenicima, još veći prezir gaji prema slabovidnim i slijepim osobama, te osobama koje boluju od strabizma, koji mu iz nekog samo njemu poznatog razloga posebno teško pada. Zato sad slijedi još jedan savjet mladom novinaru: nikad kao sredstvo obračuna, ili kao deskriptivni metod, ili tek kao loše metaforisanje i još lošiju uvredu, ne koristi bolest. Autizam, kancer, razrokost, sljepoća, šizofrenija, sve su to u životu teška stanja, a u pisanju odlike lošeg stila i sumnjive profesionalne etike. Učite iz najgorih primjera, tako se najbolje eliminiraju greške.

Vrijeđanje Radončića, Filipovića, Vlaisavljevića…

Ali, dobro sam i prošao, kako je i šta pisao o drugim ljudima. Nemamo ovaj put prostora da pokažemo kombinirano vrijeđanje Fahrudina Radončića i Muhameda Filipovića, ili omalovažavanje Gojka Berića, a zadugo će ostati nedostižan bijes kojim je Ugi Vlaisavljeviću zamjerao – pazite sad ovo – što piše za Radončićev sedmični magazin: „Ugo Vlaisavljević je definitivno ava(n)zovao svoju karijeru filozofa, zamijenivši je pozivom služinčeta etnokapitalističkom moćniku i ulogom njegovog vratara prema gomili, kako takve slučajeve imenuje Danilo Kiš. Od tada pa sve do danas Vlaisavljević u svojim kolumnama na stranicama Radončićevog Globala nastoji prikriti ono što je svima očigledno – činjenicu da kao ideolog služi gazdi sa ogromnim političkim ambicijama. (Oslobođenje, 14.08.2010)

Kazazova polemika s pojedinim novinarima Stava obostrano je uvredljiva.

S čovjekom koji tako vrijeđa, konstruira i manipulira  nemoguće je raspravljati. Ako je on mene u stanju nazvati predstavnikom avazovštine, a sebe neovisnim političkim duhom, onda njegovim raskošnim kreativnim mogućnostima nema granica. Prije nego što nastavimo, evo jedno pitanje isključivo za roditelje čije bi potomstvo upisalo nešto na Filozofskom fakultetu u Sarajevu: Da li biste dozvolili ovakvoj osobi da vam djecu podučava lijepoj književnosti? Ako vam je ovo dobro – onda ništa.

Uvrede, uvrede, uvrede, loše metafore, još gori argumenti. Ali nije Enver takav baš prema svima. Ima osoba čiji integritet, moralnu postojanost i čvrstinu političkog i intelektualnog karaktera izuzetno cijeni. Evo na primjer Fahrudin Radončić. Enver Kazaz, odranije poznat organima Dnevnog avaza, o ovom je političaru posljednjih godina napisao nekoliko divnih lauda. U oktobru 2018., tri dana prije glasanja, Kazaz na kućnoj TV Alfa proriče da će Fahrudin Radončić trijumfirati na izborima za člana Predsjedništva BiH, a SDA strahobalno izgubiti: „Onda moram reći da je Radončić vodio vrlo ozbiljnu, državničku kampanju i postavio Bošnjake pred ključnu dilemu…“

Nakon što je neslavno fulio sve rezultate izbora („Jasno je ko će pobijediti, ali neću da izgovorim ime, da se ne bi reklo da navijam…“ 😊), i na stranačkom i na predsjedničkom nivou, ovaj ekspert je ‘ladno nastavio da se bavi političkom analitikom kao da se ništa nije desilo.

I eto, drugi su bakirovci i komšićevci, a samo je Enver nezavisni intelektualac. Kad čovjek pročita ovakva samozavaravanja, ovo nekontrolirano političko lutanje, ovo trčanje od Tihića do Radončića, kad vidi i posluša prizemni hvalospjev političaru, dođe mu da se nakloni profesionalnosti Mate Đakovića i da se bezbrižno prepusti mudrim državnicima i stratezima. Nema dalje. Udri, četvrto džemre, i sve nas povaljaj kad su nam vodeće intelektualne snage došle dovde.

Pošto Kazaz, uprkos dokazima koje podastirem, sebe smatra neovisnim, a mene i mnoge druge urednicima koji trče od Izetbegovićevog do Komšićevog kabineta, evo nadasve fer ponude: pronađite makar jedan citat u kojem na ovakav podanički način pišem o Izetbegoviću ili Komšiću, i ja ću se skrušeno izviniti, a za kaznu pročitati njegova sabrana politička djela.

Ali nije Enver uvijek ovako govorio o Radončiću. Nema prostora za svu silu ubojitih citata (to čuvam za odgovor), pa ćemo ovom prilikom podsjetiti tek na jedan, i to blaži, u kojem ga naziva „mafijašem koji reketira ostale medije“. Činjenice, dakle, kažu sljedeće: najveće laude Radončiću izrekao je Kazaz. Najgore kritike, pune uvreda i ozbiljnih optužbi na račun Radončića, opet je izrekao Kazaz. U tim optužbama je išao tako daleko da je Avaz smatrao većim problemom i od političara:

„Ako ozbiljno analiziramo posljedice takvog formiranja javnog prostora, onda ćemo vidjeti da je glavni kočničar demokratizacije bosanskohercegovačkog društva i izgradnje države, ne više ni politika ovdašnja, nemoguća, loša, užasna, ni međunarodna zajednica koja se u BiH nije snašla, nego upravo medijska kuća kakva je Dnevni avaz. Najjednostavnije i metaforički rečeno: to je nastavak ratnog zločina nad Bošnjacima, i to ovog puta mentalnog ratnog zločina nad Bošnjacima i bosanskohercegovačkim društvom u cjelini.“ (Dani, 1. februar 2008.)

Kako uvjeriti sebe i druge

Danas je, naravno, druga priča. Ne izlaziš iz Avaza i govoriš o neovisnosti. I još valja samog sebe ubijediti da to ljudi ne vide. Ovo nisu, kako ono čovjek reče – „međusobno konfliktne misli“, nego intelektualna dosljednost kako je shvata Enver Kazaz. Ali pustimo to, na kraju ovih lijepih ideja molimo Envera da nam objasni samo jednu stvar. Kojeg datuma i u koliko tačno sati je Fahrudin Radončić prestao biti “mafijaš koji reketira druge medije” i postao mudri strateg i državnik koji će Bosnu iščupati iz kandži korupcije?

Za kraj nešto posebno. Kazaz, kao danas najvatreniji protivnik koalicije SDA i SDP-a, argumentira zašto je ta koalicija zapravo potrebna. Njegove vizionarske riječi iz 2010. i vremena kad je bio politički savjetnik te hvalio osobu koju savjetuje, aktuelne su i danas. Procijenite sami:

„Novost nakon proglašenja rezultata jeste i sve očitije najavljivanje crveno-zelene koalicije u kojoj bi, bez obzira na sve dosadašnjene sporazume i međusobne konfrontacije, SDP i SDA mogli stvoriti jaku političku snagu za reforme i stabiliziranje ako ništa drugo ono dijela Federacije sa bošnjačkom većinom.

(…)

Jednostvano rečeno, od vitalne je važnosti za stabilnost BiH i brzi napredak u reformama da crveno-zelena koalicija što prije otme Čovića iz Dodikovih rigidnih ralja koje računaju da krizu sa razine ustroja države prebace na razinu ustroja Federacije i time stvore uvjete za daljnje podržavljenje Republike Srpske i jačanje secesionističkih stavova. Na SDP-u je u tom smislu velika, izrazito velika odgvornost u kojoj ispred bilo čijih ambicija mora stajati interes ukupne države i svih etnija u njoj. Dosljednom multietničkom i državotvornom politikom te stvaranjem reformske koalicije SDP može najefikasnije odgovoriti čovićevskom autonomizmu i sve izraženijim separatističkim stajalištima njegovog HDZ-a.

(…)

Crveno-zelenoj koaliciji treba dati svaku vrstu javne podrške ako krene tim putem. Volja bošnjačkog biračkog tijela velikim dijelom ide baš u tom smjeru. To pokazuje i rezultat SDA, stranke koja je na sve moguće načine i znatno pri je početka izborne kampanje bila izložena političkoj demonizaciji, a njen lider proglašavan za ‘srpskog igrača’ ne samo u Radončićevom rigidno desničarskom ‘Avazu’, već i iz usta naibu reisa Ismeta Spahića, jedne uistinu nepotrebne, karikaturalne pojave u političkom prostoru. Važan momenat za političko stanje u BiH jest dobar rezultat Tihićeve reformske politike, koju je bez ostatka u kampanji prihvatio Bakir Izetbegović.

(…)

Na ovim izborima SDA, kojoj je demonizacijom u ‘Avazu’ i drugim medijima prijetio politički krah čak i politička smrt, nije samo ojačala iznutra nego je uspjela nametnuti političkom prostoru u BiH svijest o nužnosti politike, Tihić bi rekao, ‘korak po korak’, odnosno politike strpljivog građenja uvjeta za kompromisna rješenja i dugotrajne reforme zemlje, te jačanje državnih institucija, nasuprot politici stalnog međuetničkog konfrontiranja. Takvu reformsku i real politiku potrage za kompromisom, barem u ovom trenutku i unutar postojećih radikalno konfrontiranih etno političkih pozicija, jedino je i moguće provoditi. Real politika SDA i liberaliziranje ove stranke, te njeno kretanje s desna u politički centar, mogu biti dragocjeni za BiH, a i važan faktor koji će ojačati crveno-zelenu koaliciju.

(…)

Konačno, važan rezultat ovih izbora jeste i poraz bošnjačke rigidne desnice. ‘Avazovom’ i Radončićevom dugogodišnjom proizvodnjom osjećaja bošnjačkog beznađa i demoniziranjem svake bošnjačke stranke i javne ličnosti s izuzetkom njegovih poslušnika, ta je desnica na ovim izborima dobila sve preduvjete da pobijedi.” (Oslobođenje, 9. oktobar 2010.)

Tako je govorio Enver Kazaz. Tek smo zagrebali po površini, desetine neodoljivih citata čeka spremno. Na samom početku ovih razmatranja postavili smo link i na Kazazov tekst. Razlog je jednostavan: nek nijedan čitatelj unaprijed ne vjeruje ni Enveru ni meni. Ako ga zanimaju ova problematika i metode polemike, nek pročita pažljivo sve, pa nek kaže ko piše a ko histeriše, ko argumentira, a ko vrijeđa i konfabulira.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja