Foto: Patrik Macek/PIXSELL

U obavještajnim prepucavanjima nije mudro arbitrirati ni u ozbiljnijim državama od naših, pa nam, za početak, valja ukratko podsjetiti na slučaj, a potom postaviti neka pitanja. A slučaj je započeo tekstom objavljenim na Žurnalu.info u kojem stoji da su hrvatski obavještajci, “kako bi potvrdili navode Kolinde Grabar Kitarović da je BiH ‘leglo terorizma’, organizirali slanje oružja u mesdžide. U akciju je bio uključen i zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić te novinar RTRS-a Mato Đaković”, a spomenut je i Ivan Bandić, hrvatski konzul u Tuzli.

Navodno su hrvatski obavještajci i diplomati pokušali “najmanje dva puta vrbovati pripadnike selefijskog pokreta iz BiH za prenošenje oružja i eksploziva” u zeničko-dobojske mesdžide. Pojavili su se inicijali i imena navodno vrbovanih, opisi kontakata s hrvatskim uhodama i osvrt na ono što im se dogodilo nakon što su odbili poslužiti kao produžena ruka hrvatskih obavještajaca – uglavnom su ostajali bez prava na ulazak u Hrvatsku.

Vrbovanje BH državljana

Ove navode potvrdio je i Dragan Mektić, bosanskohercegovački ministar sigurnosti u prošlom sazivu. “Unazad nekoliko godina smo zadokumentirali, odnosno došli do saznanja da hrvatska služba radi na vrbovanju naših državljana. Tu je u BiH angažiran hrvatski konzul u Tuzli Ivan Bandić te još određeni broj osoba koje su pokušale iskombinirati jednu obavještajnu operaciju vezanu za naoružavanje selefija ovdje”, izjavio je dotični ministar.

Iz Hrvatske je, dakako, stiglo odlučno “ne” izgovoreno u više glasova. Po relevantnosti, najsnažnije je ono iz usta premijera Andreja Plenkovića: “Riječ je o kreativnoj manipulaciji. SOA je već dala priopćenje i u cijelosti odbacila te insinuacije. To je jedna besmislica koju u cijelosti odbacujem”, rekao je u Neumu gdje je bio na skupu “posvećenom inicijativi za izmjenom Ustava u BiH”, jer, kao što je poznato, hrvatske se vlasti tuđmanovski predano – ali, srećom, manje krvavo i brutalno – bave odnosima u Bosni i Hercegovini, uglavnom predimenzionirajući štete koje Hrvatima uzrokuju politike drugih bosanskohercegovačkih naroda, a previđajući katastrofalne učinke hadezeovštine, kako po Hrvate, tako i po one koji ih okružuju.

Vratimo se temi. Plenković je još većim nonsensom nazvao navod o uključenosti hrvatskih diplomatskih predstavnika u navodnu špijunsku aferu te podvukao kako BiH smatra partnerom.

“Kvalitetno izvješće”

Oglasio se i Ranko Ostojić, opozicijski šef saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Pohvalio se kako je od Sigurnosno-obavještajne agencije “dobio kvalitetno izvješće” u kojem nije potvrđeno “da su se dogodile stvari za koje je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić optužio Hrvatsku”.

“Mogu potvrditi da sam promptno zaprimio izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije, vrlo argumentirano. To ću podijeliti s članicama i članovima Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. O detaljima izvješća ne mogu govoriti. Argumentirano su odgovorili na sve iznesene optužbe, a to što netko ne vjeruje ni u institucije vlastite države, onda misli da mu to dozvoljava da blati drugu državu”, izgovorio je pomalo enigmatični Ostojić u svojstvu čovjeka koji tajne zna. On se, naime, od običnih smrtnika razlikuje i po tome što mu je poznat sadržaj dotičnog izvještaja, ali i po tome što zna zašto bi trebalo vjerovati hrvatskim institucijama.

Idemo na pitanja obećana u uvodu teksta. U prosincu 2016. godine, Kolinda Grabar Kitarović zapazila je da “moramo svi pogledati istini u oči i suočiti se s trendovima koji dolaze, uključujući i povratnike iz tzv. Islamske države, iz borbi u Iraku i Siriji, njih je nekoliko tisuća već”, kazala je te se založila da se nikad ne ponovi “ništa slično onome što je bilo devedesetih godina”.

Na potonje bi, kao hrvatska predsjednica, trebala biti posebno osjetljiva, jer je devedesetih njezin prethodnik Franjo Tuđman poveo agresiju na BiH. No to nam nije tema, nego pitanje zašto se još 2016. nisu oglasili premijer i opozicijski šef Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost? Zašto nismo upoznati je li SOA sastavila neko “kvalitetno izvješće” o ovom navodu? Gdje su te hiljade radikala iz priče hrvatske predsjednice koje ugrožavaju Hrvatsku? Dovraga, ona govori o tisućama radikala, a ovdje se drama stvara dvije i pol godine kasnije zato što je netko ustvrdio da ih nema. Je li “kvalitetno izvješće” potvrdilo predsjedničine navode? Ako jest, zašto se hrvatske i bosanskohercegovačke građane ne upozori na nužnost obrane od radikala?

Ako nije, zašto hrvatska državna vrhuška konačno ne zaveže o Bosni i Hercegovini i ne posveti se zemlji u kojoj živi i čiji je građani plaćaju?


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja