Foto: Ilustracija/Analiziraj.ba

Evropom je odjeknuo najveći skandal od Daytona: hrvatski obavještajci potpomognuti svojim diplomatama u BiH i našim državljanima pokušali su manipuliranjem selefija diskreditovati Bosnu i Hercegovinu kao „zemlju radikalnog islamskog terorizma“, tako bar tvrdi sarajevski nezavisni portal Žurnal i njihov autor Avdo Avdić. Hrvatska je počinila ozbiljan akt hibridnog ratovanja, a informacije je potvrdio i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić. Posljedice po odnose dvije države su možda maglovite, ali stvar je takva da, ukoliko se sve pokaže tačnim, nema sumnje da se radi o aferi ravnoj jednoj Iran-Contri.

U priči koja se čita kao scenario za loš akcioni film holivudske B-produkcije, Žurnalov Avdić iznio je detalje dokumenata sigurnosnih agencija BiH i razgovora s pripadnikom selefijskog pokreta, u kojima je opisan sada već propali plan podmetanja oružja i eksploziva u bosanskim mesdžidima. Oružje je, po zamisli uključenih, bh. policijskim agencijama otkrio onaj koji bi ih i podmetnuo, a sve da bi se opravdale riječi visokih hrvatskih zvaničnika poput predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da je „BiH leglo terorizma“ sa „deset hiljada radikaliziranih osoba“.

Na leđima teorija zavjera koje se plasiraju po hrvatskim medijima još od 2016. godine, od kada traje dezinformacioni napad gdje se bošnjačkoj etnonacionalnoj grupi imputira terorizam, poput više puta opovrgnutog narativa o terorističkim kampovima, informacije Žurnala koje je potvrdio i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić ukazuju na vrlo promišljen pokušaj legitimiziranja iznutra. Kako navodi Žurnal, a podupire i Mektić, u skandal su uključeni hrvatski konzul u Tuzli Ivan Bandić, zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić, te novinar RTRS-a Mato Đaković. Ovaj posljednji oglasio se u Dnevnom avazu i negirao bilo kakvu umiješanost u navedeni slučaj, a i zamjenik ministra sigurnosti Krešić negirao je sve navode o svojoj uključenosti.

Ovo je već drugi incident u kojem su učestvovali hrvatski predstavnici u BiH: u januaru je iz misije u BiH naprasno povučen ambasador Ivan Del Vechio nakon što je prisustvovao proslavi Dana RS-a, na kojoj je posthumno dodijeljen orden Slavku Lisici, osuđenom za ratne zločine na području Hrvatske. I konzulatu RH u Tuzli je ovo drugi skandal u proteklim godinama – još 2012. uposlenici konzulata osumnjičeni su za prodaju hrvatskih dokumenata po cijeni od 10 do 50 hiljada eura; tada su ti dokumenti pronađeni, između ostalog, i kod pripadnika „Zemunskog klana“. No, vratimo se sadašnjem incidentu.

Detalji priče su poprilično mučni: sagovornik Žurnala Č. H. tvrdi da je višestruko isljeđivan od hrvatskih obavještajaca prilikom prelaska hrvatske granice, koji su od njega na kraju zatražili da „po povratku u BiH, na području Doboja preuzme paket s naoružanjem, te da ga odnese u mesdžid Stranjani kod Zenice“. Pod prijetnjom oduzimanja radne dozvole i namjernog komplikovanja ulaska u Evropsku uniju, u kojoj je Č. H. zajedno s članovima porodice radio, od njega se tražilo da, nakon što prebaci oružje, „pošalje poruku izvjesnom Davoru iz Zagreba, koji bi potom o svemu obavijestio policijske agencije u BiH, koje bi provele akciju, te pronašle oružje i eksploziv u selefijskom mesdžidu“. Konzul Bandić je istovremeno odlazio u selo Dubnica kod Kalesije, gdje je, prema informacijama sigurnosnih agencija BiH, pokušavao istom linijom naći vehabije voljne da sami sebi podmetnu oružje na teritoriji entiteta Republika Srpska.

Ako se priča pokaže tačnom, moglo bi se zaključiti da bi taktika „de pridrži ovu bombu i reci da si terorista“ – da je uspjela – sigurno dala vjetar u leđa tvrdnjama naših prvih komšija da je Bosna puna islamskih ekstremista, što, je li, onemogućava suživot kome drugom no bosanskim hrišćanima/kršćanima. Korak je to dalje i od danas već prokazane kampanje SAD-a u vrijeme razmatranja druge intervencije u Iraku, kada se Saddamu Husseinu imputiralo posjedovanje oružja za masovno uništenje. Iako ono nikada nije pronađeno, perfidnost podmetanja dokaza nije pala na pamet ni administraciji Georgea W. Busha, mada je među saradnicima imao iskusne lisce spremne na sve, poput Donalda Rumsfelda i Dicka Cheneyja. Dakle, ni u najgorim mokrim snovima realpolitike ovakvo nešto dosad nije viđeno.

Sve priče o hrvatskim političkim predstavnicima kao „najvećim prijateljima BiH“, kako to redovno voli istaći europarlamentarac zadužen za BiH Cristian Dan Preda, ovim su ozbiljno dovedene u pitanje. Isto je naglasio i sam Dragan Mektić, kada je u razgovoru za Radio Sarajevo konstatovao da se radi o operaciji „koja bi imala za cilj da se ponese i prenese jedna vrlo ružna poruka i diskredituje država BiH“. Ovim su dobro uzdrmane i riječi hrvatske zastupnice u Evropskom parlamentu Marijane Petir, koja se više puta oglašavala po pitanju „zabrinutosti zbog prisustva islamskih radikalnih grupa u BiH“, te je sada upitna i njena uloga u širenju ovog malignog narativa u Briselu. Zato je putem Twittera reagovala španska europarlamentarka i potpredsjednica Komisije za ljudska prava Beatriz Becerra, rekavši da je potrebna brza reakcija Evropske unije i prozvavši visoku predstavnicu Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Federicu Mogherini te Evropsku komisiju.

I u Hrvatskoj već postoje reakcije: hrvatska Sigurnosno-obavještajna služba odbacila je navode i zatražila očitovanje bosanske OSA-e. Premijer Andrej Plenković, uz podršku Dragana Čovića, izjavio je da je čitava stvar „besmislica“, dok je saborski zastupnik Bojan Glavašević rekao da je zastupničko pitanje Plenkoviću već upućeno, i da se tvrdnje smatraju „vrlo ozbiljnima“. Upravo je Glavaševićev zaključak ključan u čitavoj priči: ukoliko se sve pokaže apsolutno tačnim, to znači da je Hrvatska poticala terorizam na području druge države. Plenković se ranije itekako uključivao u internu politiku BiH, posebno po pitanju proteklih izbora. Odbacivši da se uopšte involvira u priču o ovom skandalu komentarom o „besmislici“, premijer Hrvatske tako je pokazao svu skučenost svog političkog nousa: galamit će i insistirati u situacijama kad je Hrvatska potencijalno u pravu, a na svaku moguću malignost hrvatskog uticaja reagovat će odmahivanjem i a priori odbacivanjem takvih tema. Također, djeluje kao da Plenković ne razumije u potpunosti sve implikacije u ovom slučaju: ako se samo ispostavi tačnim da je konzul Bandić posuđivao službeni automobil Mati Đakoviću u procesu vrbovanja selefija za ovaj plan, RH ne samo da je implicirana nego i u najmanju ruku suodgovorna za ovaj maligni akt.

Dok čekamo bar riječ iz centrale Evropske unije na aferu u kojoj je vanjskopolitičko djelovanje zemlje članice potencijalna sramota za kompletnu zajednicu, u reakciji je već formiran i predmet pri Tužilaštvu BiH. „U okviru predmeta bit će ispitane sve osobe koje su iznosile navode i saznanja o navedenim aktivnostima, a o kojima Tužilaštvo nije informirano niti su dešavanja prijavljena Tužilaštvu BiH. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić bit će pozvan i saslušan o svim detaljima koje je iznio u medijskim izjavama, a o kojima Tužilaštvu nije podnesena nikakva prijava niti izvještaj nadležnih agencija za provođenje zakona“, rečeno je u obavještenju za javnost iz ove institucije, a iz svega se da iščitati da je našim vrhovnim sudskim tijelima daleko problematičnije što su informacije objavljene u Žurnalu i postale javne, umjesto ozbiljnih indicija da su diplomate i obavještajne službe druge države na našoj teritoriji pokušale izvesti ozbiljan političko-društveni udar. Nešto se ipak pokrenulo, i stvar je ili-ili: kakav god da je rezultat čitavog skandala, nadati se je da će se na priču o BiH kao leglu islamskih terorista konačno staviti tačka.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja