Foto: klix.ba

Na portalu Analiziraj.ba šestog marta objavili smo komentar BH BLOK: Koga poslušati, Envera Kazaza ili Fahrudina Radončića? Enver Kazaz je istog dana odgovorio kraćom izjavom u svom kućnom glasilu, Dnevnom avazu. Nakon toga, Kazaz na portalima The Bosnia Times i Prometej.ba djelimično ispunjava obećanje dato u Avazu, narednim tekstom.

Pa krenimo redom. Prvo Avaz:

“Prof. dr. Enver Kazaz nije bio raspoložen da uopće komentira uvrede koje je predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić iznio na njegov račun, nazivajući ga ‘intelektualnom maškarom iz streljačkog voda’.

– Ne pristajem na tu vrstu jezika. Potpuno je smiješno da jedna politička partija tim jezikom polemizira s bilo kim, a naročito s ljudima koji eventualno iznose kritike o njihovoj politici – kaže Kazaz.”

Nažalost, na samom početku se susrećemo s neistinom. Komšićev rječnik zaista je neprimjeren; niko, pa ni u toj izjavi neimenovani Enver Kazaz i Nedžad Latić ne zaslužuju takve atribucije. Bez obzira što nije imenovan, Kazaz se s pravom prepoznao i s pravom zamjera šefu države kočijaški pristup. Neistinita tvrdnja u ovom iskazu je da profesor ne pristaje “na tu vrstu jezika”. Nije to bilo davno, kad je još gorim jezikom opisivao svoje oponente iz zaista skarednog magazina Stav. Bili smo iznenađeni polemičkom metodom univerzitetskog profesora, koji nakon takvih paskvila mora ući u učionicu i predavati lijepi stil. Ista pravila koja važe za predsjednika države obavezujuća su i za univerzitetskog profesora. Ovaj put poštedjet ćemo vas linka, ostavljamo ga za eventualni nastavak polemike.

Na potezu

I tako, dočekasmo i najavljenu analizu. Profesor Kazaz u njoj piše:

“Razmotrimo malo Komšićevu i argumentaciju njegovih medijskih navijača na potezu od Ozrena Kebe i njegovog portala Analiziraj.ba, preko Federalne televizije, Tačno.neta, Žurnala i cijelog niza drugih tobože nezavisnih medija do esdeaovih glasila Slobodna Bosna, Stav, Faktor i Saff, prema kojima je BH blok morao koalirati s nacionalističkim strankama. Naravno, napamet mi ne pada da tvrdim da npr. Ozren Kebo radi za SDA (gnušam se takve pomisli, da ga parafraziram, dok me proglašava nepametnim i diletantom za politiku stoga što podržavam odluku BH bloka da odbije pomenutu koaliciju), ili da su Tačno.net i Žurnal isti kao ogavna erdoanističko-izetbegovićevska glasila Stav Faktor.”

Iz odgovora koji iščitavamo evidentno je da je Kazaz oponašao moj ironični stil. Razlika između naša dva postupka je, međutim, u činjenicama. Ja sam za svoju ironiju imao uporište u stanju na terenu, on nije. Kada  pravim aluzije na Envera i njegovu bliskost s Avazom, SBB-om i Fahrudinom Radončićem, onda znam zašto to radim. Enver Kazaz ne silazi s Avazovih stranica, ima veću mjesečnu normu od pojedinih sportskih novinara ove kuće. A ima li Kazaz temelja da oponaša istu aluziju?

Pretresimo tu dilemu kroz nekoliko eliminatornih pitanja. Da li je “simpatični novinar” O. K. ikada bio savjetnik Sulejmana Tihića? Naravno da nije, ali znamo ko jeste. Da li je ikada napadno i interesno koristio medijsku logistiku Stranke demokratske akcije na način na koji je Enver Kazaz jedna od najprisutnijih ličnosti u Dnevnom avazu? Naravno da nije, jedina veza sa Stavom je neduhovito izrugivanja kojem me izložio naš poznati novinar Mustajbeg Drnišlić povodom peticije protiv Sebije Izetbegović. Idemo dalje, da li je novinar O. K., možda, držao nadahnute govore na stranačkim skupovima DF-a? Ili SDA? Nije nikad, ali Enver Kazaz, kao što smo čitali, jeste govorio članstvu SBB-a. Da li je O. K. ikada veličao Bakira Izetbegovića kao što Kazaz obasipa javnost laudama o državničkoj mudrosti Fahrudina Radončića? Jebi ga, nije.

Kao što su odgovori na sve ove pitalice negativni, mogli bismo i dalje. Da li je osumnjičeno novinarsko lice eventualno postavljeno za konzula u Chicagu? Ili mu se možda smiješi intrigantna funkcija ministra obrazovanja? Svi nalazi negativni….

U čemu je onda problem? Što iza mojih stavova o BH bloku ne stoji nikakva ni interesna ni medijska ni personalna veza sa SDA, niti nastojanje da se stekne naklonost njenih medija, a iza Kazazovih stavova o istom fenomenu krije se evidentna kompatibilnost s interesima Fahrudina Radončića i još evidentnije stečena naklonost Dnevnog avaza. Publici koja ima strpljenja da pročita sve ove tekstove ostavljam da utvrdi ko je skim u vezi. To što bi solucija koju predlažem ojačala SDA tek je kolateralna šteta gorkih pilula koje bi trebalo progutati zbog viših interesa, koje Kazaz ismijava potpuno nesvjestan geostrateških prilika, regionalnih komešanja i bosanskohercegovačkog razvoja događaja.

Enver Kazaz u navedenom citatu pokušava denuncirati kao grupu tri medija – Tačno.net, Žurnal i Analiziraj.ba. Njegovo šurovanje s novinama u kojima je svojevremeno ostavio nezaboravne esejističke pasaže prikriva se ovim manevrom. Sa svim našim nedostacima – a ima ih ne zna im se broj – prva smo žurnalistička liga za Kazazovu medijsku grupaciju. Uz već pomenuti Avaz, tu su još i The Bosnia Times, analitička verzija Avazovog Ekspresa, zatim Prometej.ba, čiji urednik ne razlikuje podnaslov od međunaslova i koji je dao sebi za pravo da u pičku materinu javno otjera svih 225.500 građana koji su glas dali Željku Komšiću, a evo kao očekivana i kompatibilna logistička podrška stiže i opskurni Poskok, koji je prenio Kazazova razmišljanja o BH bloku i kritički raspoloženim bh. medijima.

Izađi i bori se

Sad, kad smo raščlanili početne pozicije, možemo se vratiti suštini priče. Neulaskom BH bloka u koaliciju dobili smo apsurdnu situaciju. Ta je grupacija stranaka osvojila skoro 300.000 glasova i nema je u vlasti. Nasuprot njima, HDZ BiH sa svojim satelitima osvojio je oko 145.000 glasova i pokrio mehanizme preko kojih će gospodariti državom. Naravno, takav rasplet najmanje je odgovornost stranaka iz bloka. Njihova odgovornost počinje u onom trenutku u kojem odbijaju da se aktivno uključe u vlast – za šta im je mandat dalo više nego dovoljno glasača. To povlačenje kombinirani je rezultat straha (izbjegavamo učestali pojam kukavičluk), nespremnosti i konformizma. Tristo hiljada ljudi nije glasalo za stranke bloka da bi one s ugodne opozicione distance komentirale greške vlasti, nego da se aktivno uključe u predstojeće izazove.

Sa svim nedostacima, o kojima i Kazaz piše u citiranom tekstu, Željko Komšić je bolje rješenje za ovu državu od Dragana Čovića ili “državnika“ (Kazazova kvalifikacija) Fahrudina Radončića. Može li iko zamisliti stepen destrukcije i haosa da u Predsjedništvu danas imamo dvokomponentno ljepilo Dragan ČovićMilorad Dodik. Jedan vrlo sličan aspekt štetnog koaliranja još nije obrađen, i sad samo skrećemo pažnju na njega: kao što bi pogubna bila osovina Dodik – Čović, tako bi mogla biti pogubna i stranačka koalicija SDA – sekularna SDA, tj. SBB, stranka koja suštinski nije daleko odmakla od one iz koje se izlegla. To je opasnost na koju kontinuirano ukazujemo i o kojoj Enver Kazaz šuti kao zaliven. BH blok je morao ući u vlast između ostalog i zato da bi spriječio takvo koaliranje.

Koja vlast je bitna?

Idemo dalje. Enver Kazaz piše: “Glavni i najjači Komšićev argument glasi: BH blok se samo ulaskom u vlast može boriti za državu. Taj argument je lažno patriotski, emocionalistički, demagoški i sluđujući. Jer, ključne odluke o sudbini države ne donose se u izvršnoj vlasti, u Federalnoj vladi ili Vijeću ministara BiH, već u zakonodavnoj, tj. u parlamentima. Drugim riječima, u vladama se krčmi novac građana, tj. troši budžet, a u parlamentima se donose zakoni i ustavne promjene. A to znači da se BH blok za državu može boriti samo u parlamentima, a ne u izvršnoj vlasti, gdje bi služio isključivo kao pokriće SDA-u i drugim nacionalističkim strankama, HDZ-u i SNSD-u, za njihovu, dosadašnja praksa je pokazala, suludu politiku trošenja budžetskog novca.”

Eto zašto smo liderima BH bloka savjetovali da poslušaju Fahrudina, a ne Envera (koji mi, uzgred rečeno, imputira da sam ga nazvao diletantom, što je laž. “Ne pristajem na tu vrstu jezika.”). Radončić savršeno poznaje mehanizam vlasti i njemu se ovakva greška ne bi mogla omaći. Ključne odluke donose se u Parlamentu? Daleko smo mi onda odmakli u razvoju demokratskih procesa. Iza nas su, znači, davno ostali svi oni kafanski ručkovi, tajna večernja naslađivanja, prudski i drugi dogovori. Sretne su sve one zemlje u kojima politiku kreiraju parlamenti, a eto i mi smo među njima.

Moderne demokratije u svijetu – prepisujem iz jedne relevantne studije – karakterizira zajedničko donošenje odluka zakonodavne i izvršne vlasti. Čelnici izvršne vlasti (predsjednici, premijeri, ministri) imaju veliku moć, kontroliraju finansijske resurse, proizvode većinu zakona, provode vladine programe. Dominacija izvršne vlasti naročito je prisutna u demokratijama u izgradnji. Zastupnici u ovim zemljama često ne mogu niti sanjati, a kamoli stvoriti “ravnopravan teren” u kojem zakonodavno tijelo u potpunosti sudjeluje u stvaranju zakona i provjerava izvršnu vlast.

Kako to izgleda u bosanskohercegovačkoj političkoj praksi? Parlamentarna skupština BiH je u mandatnom periodu 2014. – 2018. donijela 60 zakona. Vijeće ministara BiH i Predsjedništvo BiH kao organi izvršne vlasti predložili su 40 zakona koji su doneseni. Dakle, ni manje ni više nego dvije trećine svih donesenih zakona pripremila je i predložila izvršna vlast.

Svi ćemo se sjetiti Tuđmanovih konvertita, dojučerašnjih komunista koji su postali najglasniji hadezeovci. Na primjedbu o konvertitstvu, samouvjereno su odgovarali da su oni komunizam podrivali iznutra. E, izgleda da su i naši opozicionari spremni na sličan metod, da ovdašnju vlast podrivaju iz parlamenta, što smatram neefikasnom, ako ne i komičnom metodom. Šta sve može uraditi jedan ministar spoljnih poslova, to deset parlamenata ne može ispraviti.

Idemo dalje. Enver Kazaz:

“Davati podršku takvoj politici ulaskom u koaliciju ili partnerski odnos s nacionalističkim strankama koje nju provode – nije patriotski i državotvoran čin već, upravo suprotno, antidržavni i antipatriotski. Tim prije, jer je baš SDA glasajući u Skupštini Republike Srpske za SNSD-ovog kandidata omogućila Dodiku da ima apsolutnu većinu, čak 4 od 5 članova u srpskom klubu Doma naroda državnog parlamenta.“

Već sam to u dva navrata ustanovio, sve što Kazaz napiše o SDA je tačno. Problem nastaje što mnoge od tih ocjena važe i za SBB, ali to je teren na koji on, zbog neizvršenog deminiranja, za sada ne zalazi. A bilo je vremena kad je hrabro i tu prodirao. Ivan Lovrenović, svi će se sjetiti toga, autor je briljantne kovanice avazovština, a Enver Kazaz dao je nezaboravne priloge razotkrivanju i demistificiranju tog fenonema (Uzgred, i tada sam bio jedan od dvojice novinara, drugi je Boro Kontić, koji je, ne poričući ništa od tih etičkih dijagnoza, ukazivao na zanatsku solidnost Dnevnog avaza.) Šta se u međuvremenu desilo pa je najoštriji kritičar avazovštine postao njena istaknuta intelektualna figura? U ovom tekstu nemamo prostora za analizu te transformacije, ali nikad ne reci nikad. Bude li trebalo, tu sam. O fenomenu tih dnevnih novina može se napisati ne tekst, nego feljton, a feljton očas preraste u knjigu.

Ko je rekao SDA?

Idemo dalje:

“Tu je sadržan i ključni ideološki razlog da BH blok odbije koaliciju sa ovom bošnjačkom nacionalističkom strankom. Izetbegović je, naime, radikalizirao SDA i stvorio getoistički koncept bošnjaštva, s osmanonostalgijom, turkofilijom i klerikalizmom u svojoj osnovi. To antimodernističko bošnjaštvo je istodobno antibosansko u onoj mjeri u kojoj ne vidi bošnjačka mjesta dijaloga i susreta s drugim etničkim identitetima. Iz takve ideologije ne može proisteći kvalitetna vizija postratne multietničke BiH, niti kvalitetna rješenja ustavne krize i promjena Izbornog zakona. A to znači da bi BH blok izgubio svoj multietnički i građanski ideološki sadržaj i utopio se u bošnjački nacionalistički, ili nacionalno orijentiran politički diskurs. Ulaskom u vlast sa SDA BH blok bi na duži vremenski period naprosto umrtvio ideju multietničke i građanske BiH, baš kao što bi i definitivno svoju multietničku politiku podjarmio pod SDA-ovu monoetničku.”

Dina mi mog, ovaj prvi dio isto kao da sam ja pisao. Sve mu potpisujem. Razilazimo se u tački u kojoj Kazaz tvrdi da bi BH blok izgubio svoj multietnički i građanski ideološki sadržaj ulaskom u koaliciju. Prvo, zašto bi ga izgubio? Uopće ne mora biti tako. Drugo, ako već govorimo o gubljenju multietničkog i građanskog ideološkog sadržaja, BH blok ga je neslavno izgubio kad je sastavio jednonacionalnu Vladu Kantona Sarajevo. Umjesto Srba, Hrvata i ostalih, tamo su zasjeli kumovi, poslovni partneri i jarani. Horor ravan najgorim SDA hororima. Ima još jedan primjer, koji ovdašnjoj javnosti prođe ispod radara: isti gubitak multietničkog sadržaja desio se prilikom odabira novih upravnih odbora javnih preduzeća. Lakše bi čovjek našao profesionalan prilog na RTRS-u nego nekog nebošnjaka u tim odborima.

I evo još nešto vrlo bitno – ne samo da se ja slažem s Kazazom oko SDA nego se i on, doduše ne govoreći to, slaže sa mnom oko SBB-a. Ako već BH blok mora čuvati svoju multietničku nevinost i zbog nje nipošto ne smije ući u mrsku koaliciju, onda to znači da sam u pravu kada tvrdim da je SBB isto što i SDA, jer umjesto njih u vlast  i koaliciju sa SDA ulazi Radončić koji – da zaključimo ovu vehementnu tezu – time neće izgubiti svoj ideološki potencijal. Jer nema šta izgubiti ili šta? “Čim pogine neko iz Predsjedništva, ja ulijećem”, govorio je tokom rata živopisni Nazif Gljiva, jer je bio sljedeći na izbornoj listi po broju osvojenih glasova. Čim koaliciju odbije BH blok, upadam ja, to bi mogao biti postizborni slogan Radončića.

Sve je isto ko i lani

Nažalost, vrijeme i prostor ne dozvoljavaju da se u ovom tekstu obrade sve Kazazove tvrdnje. Za kraj još samo ovaj detalj:

“Kao država međunarodne zajednice, BiH danas nije nimalo više ugrožena nego 1996, 2006. ili 2010. godine. Zašto, onda, Komšićev propagandni pogon sluđuje javnost parolama o ugroženosti zemlje? Odgovor je jednostavan: da ukine mogućnost racionalnog uvida u političku stvarnost zemlje, razbukta emocionalizam i populizam te društvenu paranoju, kako bi ostvario svoj ključni interes – ući u vlast sa SDA.”

Izreći tvrdnju da “BiH danas nije nimalo više ugrožena nego 1996., 2006. ili 2010. godine” može samo neko ko nedovoljno prati međunarodnu i regionalnu politiku. A posebno je simpatičan ovaj dio: “Komšićev propagandni pogon” (tj. mi iz zloglasnih medija koji nisu stekli naklonost Avaza) radi sve ove pizdarije kako bi Ž. K. ostvario svoj ključni interes – ušao u vlast sa SDA.

Fakat ne znam šta radi Komšićev propagandni pogon (evo upravo pišem o tome šta radi Radončićev), ali znam nešto drugo: da sam u tekstu “Ne sam, Safete” već napisao da bi Komšiću bio katastrofalan potez da sam, bez BH bloka, uđe u vlast.

Rezimirajmo. Javna je tajna da je Kazaz blizak s Radončićem, da su mnogi Enverovi stavovi usklađeni s Fahrudinovim interesima. To je sasvim u redu sve do onog momenta kad nas se stane uvjeravati da to nije tako, da izrečeni stavovi počivaju na apsolutnoj neovisnosti ovog popularnog intelektualca. Još gore, ta ovisnost pokušava se pripisati kritičarima bošnjačke veze Kazaz – Radončić. Tu su temeljni problemi ovakvog pristupa.

U ovoj priči bitno je nešto što mnogi učesnici u bosanskohercegovačkom političkom dijalogu ignoriraju. Za uspješno promišljanje aktuelne situacije nije dovoljno biti neovisan samo od uticaja SDA. Traži se ista takva neovisnost i od SBB-a, Fahrudina Radončića i Dnevnog avaza. Kao što se iz svakodnevnih događaja i dešavanja vidi, Kazaz ne ispunjava ovaj drugi uvjet. Što se mene tiče, na sav glas mogu kliknuti – nosio đavo i SDA i DF i SBB, da ih moje oči više nikad ne vide!

Kazaz u najboljem slučaju može ponoviti tek prve dvije trećine ovog ultramodernog narativa.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja