Foto: Tuzlanski.ba

RTRS: Prilog za udžbenike propagande

4.- 10. mart 2019.

Na brojna kršenja profesionalnih postulata izvještavanja u dnevnicima javnog RTV servisa bh. entiteta Republika Srpska upozoravali smo nebrojeno puta. Upozoravali smo i na svaki izostanak poštovanja prema žrtvama ratnih zločina nad nesrpskim stanovništvom koje su počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba. Upozoravali smo i na brojne falsifikate podataka vezanih za protekli rat u našoj zemlji, kao i na veličanje osuđenih ratnih zločinaca srpske nacionalnosti. No, ono što je emitovano u Dnevniku četvrtog marta svakako je jedan od najgrubljih pokušaja skidanja odgovornosti s osuđenog ratnog zločinca, generala vojske RS-a Novaka Đukića, i doslovno guranje prsta u oko kako porodicama ubijeniih na Tuzlanskoj kapiji tako i svim civilizovanim ljudima.

Stoga izvještaj u pisanoj formi, mimo uobičajene prakse, prenosimo u cijelosti:

Na Tuzlanskoj kapiji 1995. godine nije eksplodirala granata sa Ozrena, kako je iskonstruisano presudama Suda BiH, već je riječ o simultanoj terorističkoj eksploziji sedam koordinisanih detonacija. To piše u konačnom Izvještaju međunarodnih eksperata, koji su izvodili simulacije na poligonu u Nikincima. Samo na taj način, kako je utvrđeno, bilo je moguće da na ovom mjestu pogine 71 osoba, a u detonacijama bude ranjeno više od 300 ljudi.

Nijednom od 59 eksplozija, tim od 400 međunarodnih eksperata nije mogao postići ono što je navodno uradio top od 130 milimetara. Analizom rekonstruisanog mjesta eksplozije i zapisnika vještaka o obliku i veličini povreda otkriveno je − čime jeste.

– Čak 27 žrtava sa Tuzlanske kapije se mogu uslovno označiti kao potencijalni bombaši samoubice, jer je sudski utvrđeno da su izgubili život od posljedica bliskog eksplozivnog udara. Naši stručnjaci su tokom istrage analizirali sve terorističke napade u svijetu od 1950. do 2016. godine. Događaj u Tuzli se najviše poklapa sa napadom koji je 1996. godine izveden na vojnu bazu SAD-a u Dahramu u Saudijskoj Arabiji, kada je stradalo 17 Amerikanaca, a ranjeno više od 70 − ističe Ilija Branković, šef međunarodnog ekspertskog tima.

Na osnovu te činjenice, moglo bi se doći i do pravog počinioca ovog napada, stoji u izvještaju šefa ekspertskog tima, balističara Ilije Brankovića, jer je za pomenuti napad na američku bazu uhapšen Šejh Mahmud abu Abdul Aziz, osnivač odreda El Mudžahid u BiH.

Milorad Кojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, naglasio je da je očigledno da su muslimanske snage izvele napad na svoje ljude.

Prema sudskim izvještajima, koje je tim pokušao da reprodukuje, na tijelu, primjera radi, Edise Nemić, izbrojano je 45 rana sa leđa, sprijeda, po glavi, nogama, kao da je bila u buretu sa eksplozivom.

Armin Šišić imao je deformacije koje odgovaraju eksploziji 1.826 kilograma trotila, dok je u granati 130 milimetara punjenje od tri i po kilograma.

– I moje ime treba da stoji na Tuzlanskom spomeniku jer sam i ja žrtva tog zločina. Zamislite, analiza 50.000 terorističkih akata govori da je u napadima artiljerijskim projektilima prosjek smrtnosti žrtava 1,8 po granati topa, mine ili raketnog bacača. Кada su u pitanju podmetnute bombe, prosjek je šest žrtava čak i kada detonira kamion sa eksplozivom. Samo je “moja” granata ubila 71 osobu – navodi Novak Đukić, penzionisani general Vojske Republike Srpske.

U Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica zahtijevaju novu istragu.

– Samo tražimo da se uzmu u obzir novi dokazi i sprovede novi postupak – rekao je Кojić.

Branković zaključuje da eksplozije na Tuzlanskoj kapiji, kao i one na Markalama 1 i 2, u Ulici Vase Miskina i na Alipašinom polju u Sarajevu imaju isti rukopis.

Naglašava i da je tokom petogodišnjeg rada na ekspertizi događaja u Tuzli, njegov tim dobio vjerodostojne podatke, da su Bošnjaci učestvovali u ubijanju sopstvenog naroda zarad medijskih manipulacija.

Ocjena: 1 (jer nižu od toga nemamo)

BNTV: Najgledaniji, unatoč razbijenim kamerama

4. – 10. mart 2019.

5. MART: O svemu što je RTRS prešutio, a odnosilo se na Osmomartovski marš u Banjaluci, BN je u Dnevniku izvijestio gledaoce. A u posebnom izvještaju napravljena je kompilacija protesta koji su povodom Međunarodnog dana žena održani širom svijeta.

IZBORI U TESLIĆU: Reakcije koje su uslijedile nakon što je propao referendum za opoziv SDS-ovog načelnika opštine Teslić Milana Milićevića, a koji je održan na inicijativu većine u lokalnoj skupštini predvođene SNSD-om, jedna su od tema koje su s posebnom pažnjom ispraćene u dnevnicima. Gledatelji su imali priliku vidjeti nemile scene i neprimjerene reakcije građana koji su bili nezadovoljni ishodom referenduma, ali i upoznati se sa svim načinima na koje je lokalna komisija za provođenje referenduma, uz podršku članova glasačkih odbora, pokušala falsifikovati rezultate glasanja.

PRAVDA ZA DAVIDA: I u nedjelji iza nas nastavljeno je izvještavanje o svakodnevnom okupljanju građana ispred pravoslavnog hrama u Banjoj Luci koji pale svijeće i traže istinu o smrti Davida Dragičevića. Umjesto reporterskih izvještaja, ova dešavanja pokrivena su snimcima i kratkim vijestima koje čita prezenter. Najavljena je i za 12. mart ekshumacija posmrtnih ostataka Davida Dragičevića, čije će tijelo, na zahtjev roditelja, biti sahranjeno u Austriji. To je i bio povod za izvještaj u kojem su sugovornici novinara Dnevnika isti ocijenili kao poraz demokratije u Republici Srpskoj, u kojoj javnost 349 dana traži istinu i pravdu za ubijenog mladića.

Ocjena: 7

Komparativna analiza

Isti događaji koji su bili teme u dnevnicima RTRS-a i BNTV-a pokazali su kako na različite načine mogu biti prezentirani. Najbolji primjer je boravak predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika u Bruxellesu, gdje je zvaničnicima Evropske unije predao odgovore na dodatna pitanja vezana za sticanje kandidatskog statusa BiH za članstvo u EU. U verziji RTRS-a, to je događaj od prvorazrednog značaja uz isključivu zaslugu Dodika. BNTV, pak, donio je uravnotežen izvještaj s konkretnim informacijama i bez nepotrebne euforije.