Foto: Anadolija

U Bosni i Hercegovini će februar 2019. godine ostati upamćen po EYOF-u, Evropskom zimskom olimpijskom festivalu  mladih. EYOF je vratio olimpijski duh, i učinio da BiH u početnim danima februara bude sportski centar Evrope. Ipak, jedan događaj je privukao posebnu medijsku pažnju. U pitanju je pozdravni govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika prilikom otvaranja ovog festivala sporta. Za razliku od drugih analiza, u ovom radu se nećemo baviti porukama koje je Dodik izgovarao, već ćemo pokušati analizirati neverbalnu komunikaciju, tj. Dodikov govor tijela tokom ceremonije otvaranja.

Opšte je poznato da neverbalna komunikacija igra vrlo važnu ulogu u percepciji poruka. Prema nekim istraživanjima, u oko 80% slučajeva ljudi pamte, ne šta je neko rekao, već način na koji je nešto rečeno. Prema tome, neverbalna komunikacija je jako bitan segment svakodnevnog (političkog) komuniciranja, ali i (političkog) imidža, što političari, između ostalog, nerijetko koriste kao jedan u nizu alata za osvajanje političkih poena.  Fokus naše analize je bio na govoru lica, položaju tijela, ruku i glave, stilu oblačenja, gestikulacijama i slično.

Prilikom analize neverbalne komunikacije važno je napomenuti da čovjek komunicira svojim čitavim tijelom. Sastavni elementi svake neverbalne komunikacije su: „tiha komunikacija“ (položaj ruku, glave, nogu), vokalna komunikacija (koju čine glasnoća, brzina govora, ritam), pojavna komunikacija (stil oblačenja, boje, hod).

U kontekstu „tihe komunikacije“ čovjek najviše komunicira rukama. Ruke uglavnom koristi na tri načina: otvoreno (ruke nisu u određenom položaju već su slobodne i otvorene), zatvoreno (ruke su prekrštene u nivou grudi, ramena su spuštena) ili mirno (ruke su spuštene i prate liniju tijela). Samouvjereni ljudi pomjeraju svoje ruke prirodno i bez ustezanja, čak ponekad i previše „mlataraju“ rukama kako bi dočarali svoje poruke. Poluzatvorene ruke (kada je jedna ruka ispod druge pri čemu je druga slobodna) odražava spremnost za komunikaciju, ali i svojevrsnu opreznost i promišljanje. Osim ruku, dlanovi su takođe vrlo važni alati u neverbalnoj komunikaciji. Kada su dlanovi okrenuti prema gore to sugeriše otvorenost i spremnost za komunikaciju, i obrnuto. Zatvoreni i spušteni dlanovi su znak odbojnosti.

Da bi razumjeli šta određeni položaj glave govori o raspoloženju i emocijama čovjeka, važno je poznavati ulogu „zamišljenih“ linija koje dijele glavu na četiri cjeline. Horizontalna linija je tzv. „ego linija“ i, uslovno rečeno, prolazi kroz uši čovjeka, a vertikalna ili „linija drugih“ od vrha glave do brade.  Ukoliko se glava nalazi u položaju iznad „ego linije“, onda to sugeriše svojevrsnu superiornost; ako je glava ispod ego linije, onda to označava podređeni položaj. Ako je glava okrenuta prema onome kome se obraćamo, onda je to znak saglasnosti, a ako je okrenuta u suprotnom smjeru, onda je to znak određenog neslaganja. U skladu sa ovim, moguće su kombinacije superiornost/neslaganje (glava je iznad ego linije usmjerena suprotno od sagovornika), poniznost/neslaganje (glava je ispod ego linije usmjerena suprotno od sagovornika), superiornost/slaganje (glava je iznad ego linije usmjerena prema sagovorniku), poniznost/slaganje (glava je ispod ego linije usmjerena prema sagovorniku).

Mimika, ili pokreti lica su posebno zanimljivi sa aspekta neverbalne komunikacije. Vrlo lako se mogu prepoznati emocije ljudi posmatrajući njihove izraze lica. Takođe, kolutanje očima, žmirenje, proširene zjenice, pravac gledanja i sl. dosta govore o raspoloženju osobe. Direktan kontakt očima se doživljava kao znak iskrenosti, poštenja i povjerenja. Izbjegavanje kontakta očima, s druge strane, često pokazuje negativne emocije. Političari koji ne gledaju prema publici kojoj se obraćaju se smatraju anksioznim, zbunjenim ili stidnim. S obzirom na to da su kamere uvijek usmjerene ka političarima, izrazi njihovih lica su vrlo važan aspekt cjelokupnog političkog imidža.

Za razumijevanje neverbalne komunikacije važni su glasnoća i ritam govora. Uglavnom, ljudi koji se osjećaju na svom terenu, prodube glas, uspore govor i djeluju pouzdano. Sa druge strane, u slučaju kada su nervozni i nesigurni više se koriste rukama da bi dopunili ono šta žele da kažu, brzo pričaju i često se zapetljaju.

Držanje je takođe element neverbalne komunikacije. Tijelo čovjeka se u svakodnevnoj komunikaciji nalazi u različitim položajima. U suštini najbolje i najefektnije je da tokom komunikacije tijelo i lice budu direktno okrenuti prema sagovorniku.

Dodikov nastup na otvaranju EYOF-a

U našoj analizi Dodikovog nastupa na ceremoniji otvaranja EYOF-a 2019. godine fokus je bio na sva tri dominantna oblika neverbalne komunikacije. Dakle, analizirali smo „tihu komunikaciju“, vokalnu komunikaciju i pojavnu komunikaciju.

U kontekstu pojavne komunikacije, koja je u suštini povezana sa prvim utiskom, možemo ocijeniti da je Dodik bio prikladno, klasično obučen za ceremonije ovog tipa. Naime, dugi crni kaput i tamne pantalone, uz standardno bijelu košulju i kravatu, zapravo sugerišu da se Dodik obukao u skladu sa funkcijom koju obavlja. S obzirom na to da se radi o omladinskim olimpijskim igrama, možda ne bi bilo pretjerano ni da je obukao zvaničnu jaknu EYOF-a ili da je imao neki zanimljivi šal/kapu sa logom EYOF-a i sl. Tako bi na neki način poslao poruku da je familijarniji sa ovim događajem, da ga doživljava kao da je njegov, te da je istinski, svim svojim bićem, uz EYOF. Ipak, i klasični politički outfit, bez mnogo eksperimentisanja, na dobar način odražava politički karakter Dodika, kao nekoga ko je pragmatičan i gotovo uvijek igra na sigurno. Tokom trajanja govora uglavnom je bio statičan, svojim tijelom je bio sve vrijeme okrenut prema govornici i publici, dok je povremeno glavom i pogledom prelazio preko publike. To sugeriše određenu stabilnost i samouvjerenost tokom trajanja govora. Ipak, nekoliko puta se zanjihao lijevo ili desno, što može biti znak nervoze i nestrpljivosti. Nervoza može biti vezana za važnost događaja, a sa druge strane, nestrpljivost se može vezati za nezainteresovanost, odnosno kao da je jedva čekao da se govor završi.

Govor Dodika tokom ceremonije otvaranja EYOF-a trajao je nešto više od pet minuta, što je prema našoj ocjeni optimalno. Imajući u vidu da je prosječna pažnja kod čovjeka ograničena na sedam minuta, govor od pet minuta je dovoljno dug za slanje poruka koje će publika zapamtiti. Ono što je ipak neobično za Dodika jeste da je ovog puta uglavnom čitao svoj govor. Inače je poznat kao političar koji najčešće govori „iz glave“ i nema tekst pred sobom. Iako je bilo nekoliko odstupanja od napisanog teksta, govor je ipak bio pripremljen, što već može da sugeriše određene zaključke. Čini se da je, prije svega zbog važnosti događaja, kao i činjenice da događaj nije političke prirode, priprema bila nužna za Dodika jer se nije nalazio na „svom (političkom) terenu“. Čitanje teksta takođe može predstavljati znak poštovanja prema manifestaciji, ali i publici.

Tiha komunikacija: Dodik iznad „ego linije“

U kontekstu položaja glave, može se reći da Dodik u svojim nastupima najčešće koristi superiorni položaj, odnosno položaj glave iznad „ego linije“. S obzirom na to da je uglavnom čitao tekst, njegova glava se vrlo često nalazila ispod linije ega, odnosno u poziciji poniznosti, što je gotovo neprepoznatljivo za ovog političara i u potpunosti odstupa od njegovog političkog imidža.

Takođe, ruke su uglavnom većinu vremena bile u mirnom položaju, naslonjene na govornicu i pratile su liniju tijela. Ipak, u početku govora jedna ruka je konstantno bila zauzeta  naočalama koje je nervozno preturao jer nije znao šta da radi s njima. Korištenje naočala bi moglo značiti svojevrsnu (zdravstvenu) slabost, a opet, nervozno držanje naočala u rukama znači određenu nesigurnost. Drugom rukom je pridržavao papir sa tekstom i borio se sa vjetrom koji je prijetio da će oduvati papire sa govornice. Tako da je sve zajedno do određene mjere odavalo utisak  trapavosti.

Vokalno samouvjeren i stabilan

Ovaj političar je dugo na političkoj sceni pa je i razvio određene vještine javnog nastupa. Poznat je po tome što gotovo neprimjetno pomjera usne i otvara usta prilikom izgovaranja pa se čini kao da priča zatvorenih usta. Ipak, i pored toga njegov govor je bio relativno glasan i jasan. To nam sugeriše da se Dodik kao političar sa mnogo političkog iskustva u ovakvim i sličnim prilikama relativno komotno osjeća. Prema tome, može se reći da je, kao i obično, Dodik i ovog puta bio samouvjeren i odvažan iako je nastupio pred više od 10.000 ljudi koji su se okupili da pozdrave mlade olimpijce.

Kada je u pitanju mimika, Dodik uglavnom nije previše ekspresivan. S tim u vezi, ni tokom trajanja ovog govora na licu mu se nije mogla prepoznati neka posebna emocija, bio je poprilično hladan i rezervisan. S vremena na vrijeme bi naglasio poneku riječ ili sintagmu za koju je ocijenio da je važna, što bi bilo praćeno podizanjem lijeve obrve, čime se dodatno doprinosi važnosti izgovorenog.

Sve u svemu, može se reći da Dodikova neverbalna komunikacija gotovo u potpunosti reflektuje njegov politički imidž.  Nije sklon da eksperimentiše puno sa garderobom, iako često improvizuje kada su javni nastupi u pitanju. Njegovo držanje i položaj glave najčešće sugerišu svojevrsnu superiornost (osim u određenim izuzecima kao što je bilo u ovom slučaju), ne „maše“ mnogo rukama, uglavnom ih koristi kada želi nešto da naglasi. U licu je po pravilu hladan, što sugeriše određenu nezainteresovanost, zatvorenost i distancu.

Ova kratka analiza za cilj je imala da ukaže na važnost neverbalne komunikacije u društveno-političkoj svakodnevici. Postoji veliki broj savjetnika i stručnjaka za neverbalnu komunikaciju koje političari i političke partije angažuju kako bi se predstavili u što boljem svjetlu. Ljudi su vizuelna bića i skloni su da više reaguju na to kako neko izgleda, kako se ponaša, kako hoda ili kako se obukao, nego o čemu priča. S tim u vezi, analiza neverbalnog komuniciranja je izuzetno važna za razumijevanje savremene političke komunikacije.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja