Foto: Grude.com

Javnost, pa i novinari sa izoštrenim istraživačkim čulom, jedva mogu i pojmiti šta je sve naša „politička elita“ i njena prateća birokratija u stanju smisliti da bi sebi osigurala privilegije i nedodirljivost.

Naučili su nas odavno na vlastite visoke plate i na „bijeli hljeb“ koji ih svrstavaju u sami evropski vrh, znatno iznad primanja većine regionalnih lidera, kao i da im „po prirodi posla“ pripadaju skupi i luksuzni automobili (Željka Cvijanović lakonski pravda najnovije budžetsko ulaganje 645.000 KM: „Moramo se osjećati sigurno“), timovi pratilaca, prevodilaca, bodigarda… (Šta će austrijski predsjednik prema njima, on u tramvaju ide na posao?!).

Interni akt za produženje privilegije

Ali ni to nije sve. Sad smo saznali i da su članovi Predsjedništva BiH „internim aktom“ odlučili da se „članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine omogućava korištenje radne prostorije u trajanju od šest mjeseci nakon isteka mandata, radi obavljanja poslova koji proizlaze iz vršenja dužnosti člana Predsjedništva… Ovo pravo se može realizirati pod uslovom da su ispunjene materijalno-finansijske pretpostavke za realizaciju ovog prava”.

Ovu su informaciju dobili novinari agencije Patria kao zvanični odgovor na pitanje da li Predsjedništvo BiH i sada plaća „predsjednički ured“ u Mostaru koji Dragan Čović danas koristi za potrebe nevladine organizacije zvučnog imena – Hrvatski narodni sabor. Čović je izgubio na izborima 7. oktobra prošle godine, a 20. novembra u Predsjedništvo su ušli novoizabrani članovi. Dakle, Predsjedništvo plaća zakupninu za taj prostor u Mostaru i plaćat će šest mjeseci. „Sve po zakonu“, zapravo po „internom aktu“ o kojem javnost nikad nije obaviještena. A ne zna ni kada je usvojen, niti na koga se odnosi.

Pa, hajde prvo da vidimo – na koga se odnosi. Nemamo informaciju o tome, ali nema razloga da sumnjamo da se ne odnosi na sve članove Predsjedništva. Neće valjda među sobom praviti razliku? Što prave u odnosu na nas ostale, navikli smo…

Sad naredno pitanje: šta znači da se „članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine omogućava korištenje radne prostorije u trajanju od šest mjeseci“? Na koje se „radne prostorije“ to odnosi? Prvo što nam pada na um – to bi mogla biti prostorija ili prostorije u zgradi Predsjedništva BiH. U Sarajevu, dakle. Tu je sjedište Predsjedništva, tako piše i u poslovniku o njegovom radu.

Koliko se zna, Bakir Izetbegović nije ostao u prostorijama u kojima je sjedio prethodnih osam godina. Možda bi ga Šefik Džaferović i zadržao u svojoj blizini – da Izetbegović mlađi ne ode na ulicu, pardon, na biro (kako je sam najavio). Ali nije bilo nužno; izgleda da mu se našlo mjesto u „Centrali“ SDA. Privremeno, do imenovanja u Dom naroda bh. Parlamentarne skupštine.

Još je teže zamisliti Mladena Ivanića u prostorijama Predsjedništva nakon predaje mandata. U blizini Milorada Dodika? Neka vrsta kohabitacije srpske vlasti i opozicije? Nezamislivo! Vladajuća partija u RS-u ne može danas vidjeti Ivanića ni na fakultetu u Banjoj Luci na kojem je bio profesor do odlaska u Sarajevo.

Dodik zapravo ima tri kabineta

Odluka se očito ne odnosi na prostorije u zgradi Predsjedništva u Titovoj 16 u Sarajevu. Van tog službenog sjedišta, Predsjedništvo, koliko znamo, ima takođe službene prostorije i u Banjoj Luci i u Mostaru. U glavnom gradu RS-a odavno, u najvećem gradu u Hercegovini od aprila 2016.

Ipak da to provjerimo… Na službenoj stranici Predsjedništva nema drugih kabineta osim ova tri u Sarajevu. A ko hoće da s njima komunicira, u Sarajevu, evo tu su i brojevi fiksnih telefona sva tri kabineta.

Ali, nisu zvanične web-stranice uvijek pravi izvor informacija. Bar ne ova koja pripada Predsjedništvu BiH. U RS-u postoje još dva kabineta. Možda čak i tri? Prvo je godinama bio jedan u zgradi u kojoj sjedi i predsjednik tog entiteta. Kad je Mladen Ivanić ušao u Predsjedništvo prije četiri godine, Dodik je po kratkom postupku dao da se na drugu lokaciju „iseli“ i taj kabinet i kabinet potpredsjednika RS-a. Ali, otkako je Dodik ušao u Predsjedništvo, sve se mijenja. Prvo je u Istočnom Sarajevu, u zgradi tzv. administrativnog centra Vlade Republike Srpske, koja je izgrađena 2016. godine, adaptiran kabinet srpskog člana Predsjedništva. Drugi je kabinet napravljen na 16. spratu Vladine zgrade u centru Banje Luke.

A treći kabinet u Banjoj Luci u kojem je povremeno radio Mladen Ivanić nakon iseljenja iz zgrade predsjednika RS-a? Sjedi li i danas Ivanić u njemu, ili je on zaključan? Napušten? Plaća li Predsjedništvo zakupninu i režije i za taj prostor, kao što plaća u Mostaru?

Kabineti van Sarajeva: sad ih vidiš, sad ne vidiš

Priča o mostarskom uredu u Ulici Nikole Zrinjskog je takođe vrlo „specifična“. Kad su prve vijesti o njemu objavljene, saznali smo da je u tu investiciju uloženo 2,5 miliona eura, da je ured svečano blagosiljao  msgr. Ratko Perić, biskup mostarski, i da je otvoren, prema agenciji Patria, na „nelegalan i neustavan način“. Dvije i po godine kasnije, nakon izbora u oktobru, novi član Predsjedništva BiH Željko Komšić obećao je da će ukinuti taj ured „nakon ulaska u Predsjedništvo“ i preurediti ga u korist studenata dva univerziteta u Mostaru.

Do danas niko nije ispitivao „nelegalnost“ i „neustavnost“ otvaranja tog ureda, niti ga je Komšić ukinuo. Argumenti o „nelegalnosti“ i „neustavnosti“ odnose se na činjenicu da u Poslovniku o radu Predsjedništva (član 1. Stav 4.) i danas stoji da je sjedište Predsjedništva u Sarajevu i u njemu se ne spominju ni kabineti u RS-u, ni u Mostaru.

Kad je u pitanju mostarski kabinet, jedino se zna da je Vijeće ministara (VM) 29. septembra 2015. godine donijelo odluku za „nabavku objekta za smještaj institucija BiH u Mostaru“. Na službenoj stranici VM-a nije objavljeno koje su to institucije BiH koje sele u Mostar, ali je nakon otvaranja ureda na stranici Predsjedništva objavljeno da, uz kabinete u Sarajevu, „član Predsjedništva iz reda srpskog naroda neke od svojih aktivnosti vrši i u kabinetu u Banjoj Luci, a član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda u kabinetu u Mostaru“. Na novoj web-stranici Predsjedništva, osim kabineta u Sarajevu ne spominju se ni Banja Luka, ni Istočno Sarajevo, kao ni Mostar.

Šteta komercijalnim interesima?

Tih „spoljnih“ ureda nema u Poslovniku, ali se i za njih plaća. Sada se pouzdano zna bar za ured u Mostaru. Ali, javnost ne može dobiti informacije o tome, jer Sekretarijat Predsjedništva je na upit agencije Patria odgovorio da oni (Sekretarijat, Predsjedništvo?) „cijene da nije u interesu javnosti informacija o tome koliko plaća Predsjedništvo, niti ko je vlasnik te nekretnine“.

Zašto? Zato što bi te informacije mogle donijeti štetu komercijalnim interesima treće strane?

Evo njihovog objašnjenja: “… Sekretarijat Predsjedništva BiH je ranije utvrdio da se tražene informacije odnose na povjerljive komercijalne interese treće strane i… u cijelosti (je) postupio u skladu sa članom 7. ovog zakona (ZOSPI) informišući treću stranu… (koja je) dostavila obrazložen odgovor sa razlozima zbog čega se takve informacije smatraju povjerljivim i razlozima za štetu koja bi proistekla iz objavljivanja tih informacija“ pa je „utvrđeno da tražene informacije uključuju komercijalne interese te treće strane, zbog čega su one i izuzete od objavljivanja”.

Sekretarijat je, dakle, unaprijed znao da su to „povjerljive komercijalne informacije“, ali se držao procedure propisane u Zakonu. Da bi opravdao svoj stav da „to nije u interesu javnosti“?

„Produženi poslovi“ bivšeg predsjednika

Čime se vlasnik nekretnine u Ulici Nikole Zrinjskog u Mostaru bavi pa da mu informacija o kiriji koju mu plaća Predsjedništvo BiH može donijeti štetu? Ima neku proizvodnju i potrošači bi mogli prestati da kupuju njegovu robu? Ali ne traži se informacija o proizvodima, već o uredu i kiriji… Možda se bavi trgovinom pa će kupci odustati? Opet, riječ je o kiriji, ne o trgovini.

Naravno da će vlasnik nekretnina kazati da ima „komercijalni interes“ i da će se usprotiviti objavljivanju takve informacije. Šta ste drugo očekivali? Ali ta informacija jeste javni interes (javni novac je u pitanju!) i u ovom slučaju bi morala biti objavljena. Zaključak da „nije u interesu javnosti“ mogu donijeti samo birokrati koji štite privilegovane (kako ove koji koriste taj ured tako i onog koji je vlasnik!). I koji u ovom slučaju ničim nisu dokazali da su proveli obavezni test javnog interesa koji propisuje zakon (ZOSPI) na koji se pozivaju.

Nakon ovog, Sekretarijat, ili cijelo Predsjedništvo, ne treba ni pitati da odgovore na dva pitanja koja bi morala biti isto tako važna u ovakvim odlukama: kakve to „poslove“ danas obavlja Dragan Čović „koji proizlaze iz vršenja dužnosti člana Predsjedništva“ i jesu li stvarno „ispunjene materijalno-finansijske pretpostavke za realizaciju ovog prava“? Pitanja nisu izmišljena tek tako, ona su sadržana u tom „internom aktu“ na koji se pozivaju i na osnovu kojeg plaćaju iz budžeta BiH.