Foto: klix.ba

Nedjelja, 27. januar: Kolinda i konstitutivni jogurti

Kolinda Grabar-Kitarović nastavlja da na svoj originalni način skrbi o Bosni i Hercegovini. Najnovija provala tiče se ustavnog uređenja naše države. Hrvatska predsjednica silovito se zauzela za jugoslovenski Ustav iz 1963. godine i konstitutivnost naroda.

Dvije su fundamentalne primjedbe ovakvom promišljanju.

Prva: Nakon što je Hrvatsku izdvojio iz Jugoslavije i osamostalio, prvo što je Franjo Tuđman uradio bilo je – ukidanje konstitutivnosti Srbima. Zašto to suspektno sovjetsko rješenje valja u BiH, a ne valja u Hrvatskoj, ostaje nejasno. Na primjedbu da je Bosna i Hercegovina kompleksna država, odgovaramo – pa i Hrvatska je bila kompleksna dok je niste očistili.

Druga: Zar iko pri zdravoj pameti može da nam priziva rješenja iz mračnog doba u kojem ni jogurt nismo mogli kupiti kako treba?

Ponedjeljak, 28. januar: Almir Panjeta i Davidovo srce

Nasilje u Banjoj Luci precizno je detektirao sarajevski novinar Almir Panjeta: „Od svih problema, sistemu najviše smeta ‘Davidovo srce’ koje ponovo uklanjaju s Trga Krajine… Sistem koji se toliko plaši srca, definitivno nema muda!“

Slobodan Vasković piše da se u Banjoj Luci povodom ubistva Davida Dragičevića više ne vodi nikakva istraga, aktuelne su samo one o javnim zahtjevima da se ubistvo riješi. Vlast nabavlja konje za razbijanje demonstracija, a porodica najavila prebacivanje Davidovog tijela u Austriju.

Elem, da zaključimo, Panjeta sve u pravu.

Utorak, 29. januar: Smrt Profesora

U Sarajevu je umro Zdravko Grebo, jedan od posljednjih političkih dinosaurusa čija je riječ uvijek imala težinu. Grebo se nikada nije kompromitirao nedoličnim političkim ponašanjem, a njegov ratni angažman dugo će biti primjer svima… Društvene mreže pune su sjećanja na nenadmašnog Profesora, ovakav žal ne pamtimo još od smrti splitskog autora Predraga Lucića.

Sarajevski režiser Haris Pašović podsjeća nas na Grebine noćne radijske razgovore s istaknutim Beograđanima tokom zvjerskog granatiranja Sarajeva. Jedan od njegovih sugovornika bio je i novinar Aleksandar Tijanić. Bešćutan i neosjetljiv na sarajevske strahote koje mu Grebo opisuje, Tijanić je sve to nadmeno iskulirao. Kad mu, isprovociran tom bešćutnošću, Grebo u jednom trenutku kaže, pa zar misliš da i Beograd neće zbog ovoga jednog dana završiti pod granatama, bešćutnost se penje na novi, do sada nezabilježen nivo, jer Tijanić kaže: „Ali mi imamo decu!“

Za cinizam uvijek raspoloženi Zdravko na to odgovara: „Mi, naravno, nemamo.“

Srijeda, 30. januar: Šta radi bh. opozicija

Imate li vi osjećaj da bosanskohercegovačka opozicija apsolutno nije dorasla situaciji i kompleksnosti aktuelnog političkog trenutka? U Republici Srpskoj, Milorad Dodik je na svoj duhoviti način pola opozicije doslovno usisao pod ideološko-interesni šinjel SNSD-a, a drugu polovinu tako temeljito razbio da će joj trebati godine da se oporavi. Ali i takva, razbijena, ona mu ne da mira.

U Federaciji, druga slika. Radije ćemo koristiti termin opozicija, nego ljevica, jer ovo što imamo na terenu, em ljevice nije vidjelo, em je tako usitnjeno, rasparčano, ucijenjeno nekim sitnim interesima, da vladajuće stranke i dalje mogu mirno spavati. Mirno spavajte, opozicije biti neće.

Samo je jedno pitanje danas bitno: Jesu li opozicioni političari svjesni šta se oko njih dešava?

Četvrtak, 31. januar: Prijepodne u Bruxellesu, poslijepodne u Beogradu

Nakon posjete Bruxellesu, odakle su nas i domaći i strani čimbenici zasuli salvama optimizma, Milorad Dodik otišao na raport Aleksandru Vučiću. Izjave koje je nakon raporta davao u oštrom su konfliktu s onim što je pričao i radio u kancelarijama EU, pa samo da vam javimo, svežite taj optimizam mačku o rep, što bi rekao za šalu uvijek raspoloženi Fikret Abdić.

Petak, 1. februar: Hoće li biti rata?

Američki obavještajci, tradicionalno dobro obaviješteni, najavljuju za 2019. godinu sukobe niskog intenziteta na zapadnom Balkanu. Kako god okrenete, taj zapadni Balkan smo mi. I kako god okrenete, najkritičnija tačka na istom tom Balkanu opet smo mi.

I opet kako god okrenete, 1990. godine CIA je najavila raspad Jugoslavije, što je jugoslovenska štampa horski osudila kao zlonamjernu podvalu američkog obavještajnog establišmenta.

Dakle, ovaj put pamet u glavu. Nemojmo se zavaravati floskulama da sad nema novca za rat. Nikada ne zaboravite ono što smo naučili prije 25 godina, rat je između ostalog visokoproduktivna i samoodrživa privredna djelatnost. Kada krenu kanali šverca, oni proizvode nove vrijednosti, dovoljne za kojekakva ratna dejstva.

Ono niski intenzitet eventualno znači da su sad nemoguća tradicionalna razaranja i dugogodišnje opsade neposlušnih gradova. Sjetite se bitne stvari, da je širom Bosne i Hercegovine razasuta zaboravljena, mahom napuštena klasa povratnika koja bi u slučaju krize ponovo bila objekt protjerivanja i užasavajućeg repertoara koji ga prati. E na njih se odnosi onaj niski intenzitet. Zaokruživanje granica i konačno čišćenje teritorija može biti manje spektakularno, ali podjednako zastrašujuće i opasno za žrtve takvog procesa. Zato, prestanite zavaravati i sebe i druge, ovo je ozbiljno upozorenje.

Nadajmo se da do najgoreg neće doći, a spremajmo se kao da će sutra Onaj krenuti u otcjepljenje.

A možda uz njega i Onaj što ga obožava.

Subota, 2. februar: A šta ako fakat zapuca?

Šta bi nakon četiri godine rata i nakon 20 godina rada Haškog tribunala bio glavni zadatak za svakog našeg ubogog vođu u slučaju da stvari krenu naopako? Proglasiti mobilizaciju? Čini se da ima nešto važnije od toga. Nakon svih naših iskustava, najvažnije bi bilo da gospodari ovdašnjih kalifata, despotija i grofovija izađu i nedvosmisleno poruče da se na njihovoj teritoriji sve manjine, svi pripadnici nevladajuće većine, stavljaju pod stopostotnu zaštitu dragog vođe i njegovog sistema, da im ne smije faliti dlaka s glave i da će svaki čin osvete, nasilja ili tek gole pljačke, biti najoštrije sankcioniran. Prvo zaštitite ljude i njihovu imovinu (a time štitite i sebe od komandne odgovornosti i budućeg Haaga), pa tek onda sviđajte šta ćete i kako ćete.

Ali ko se smije uzdati u racionalni um ovdašnjih kalifa, despota i grofova?