Foto: Nepoznato/preuzeto javno.ba

Kantonalni sud u Sarajevu je u četvrtak donio dvije prvostepene presude u slučaju „Radeljaš i ostali“ koje su na društvenim mrežama izazvale eksploziju reakcija. Po prvoj su četvoro optuženih – Esed Radeljaš, Damir Hadžić, Jasmina Horo i Jusuf Čaušević oslobođeni optužbi za zloupotrebe i milionske štete nanesene općinskom budžetu. Po drugoj, odvojenoj, Esed Radeljaš je osuđen na jedinstvenu kaznu od dvije godine zatvora zbog nezakonitog prisvajanja partijskog novca.

Radeljaš je prije rata bio šef portira i vatrogasne službe u sarajevskom preduzeću „Zrak“ i tek nakon odlaska u penziju 2000. godine otišao u „političare“ (bio delegat u Kantonalnoj skupštini Sarajevo, takođe u Domu naroda FBiH, ministar u BPK kantonu i općinski vijećnik Novi Grad). Damir Hadžić je bio i ministar u Vijeću ministara i načelnik Općine Novi Grad, a Jasmina Horo i Jusuf Čaušević – uposlenici u toj općini.

Kupio za 51 hiljadu, naplatio milion

Pošto prvostepene presude nije poželjno komentarisati, jer su najavljene žalbe Kantonalnog tužilaštva, ovog puta dovoljno je navesti samo dvije činjenice. Po prvoj optužnici, Tužilaštvo je teretilo Radeljaša za davanje mita, ovjeravanje neistinitog sadržaja i zloupotrebu položaja. Njemu je Općina Novi Grad 2006. godine dodijelila državno zemljište u naselju Nedžarići za koje je on platio naknadu od 51.000 KM. Budući da na tom zemljištu nije izgradio poslovni objekat, što mu je bila ugovorna obaveza, to mu je zemljište oduzeto 2010. godine. Radeljaš je u to vrijeme bio vijećnik Općinskog vijeća Novi Grad i zatražio je odštetu. Općina mu je isplatila 1.033.500 KM, što je 20 puta veći iznos od onog koliko je svojevremeno platio. Ostali su bili optuženi za zloupotrebu službenog položaja (Hadžić) i saučesništvo (Horo i Čaušević).

Kantonalni sud je prema drugoj optužnici Radeljaša osudio na dvije godine zatvora za zloupotrebu službenog položaja i pranje novca. On je osuđen da je kao zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo od početka 2013. do kraja 2014. godine prebacio skoro 115 hiljada maraka iz kantonalnog budžeta na svoj privatni račun. Iako je ovaj novac bio namijenjen za finansiranje Bosanske stranke (BOSS), čiji je bio predsjednik, Radeljaš ga je iskoristio za otplatu dugoročnog kredita u Sparkasse Banci.

Za štetu u općinskom budžetu (otkup zemlje) – oslobađajuća prvostepena presuda, za štetu u partijskom budžetu – zatvorska kazna. To je naravno tek prvi zaključak na osnovu prvostepene presude. Hoće li tako i ostati, zavisi od ishoda drugostepenog sudskog postupka.

Obilato finansiranje političkih partija

Ali, osim pravosudnog, oba slučaja imaju i političke dimenzije koje bodu oči. Pogotovo drugi. Naime, po drugoj presudi Esed Radeljaš je, ponovimo, kažnjen zatvorom dvije godine (ali će izaći na slobodu, jer je u pritvoru već boravio dvije godine i jedan mjesec). Prema presudi, on je takođe „dužan da stranci BOSS uplati 144.255 KM u roku od 30 dana od pravnosnažnosti presude“. Da stranci vrati „njene“ pare?!

Šta je ovdje politika? Tih 115.000 KM koje je on, kako se i u presudi zaključuje, nezakonito otuđio od svoje partije, zapravo su novac koje je BOSS dobio iz budžeta Kantona, kao i druge političke partije koje imaju svoje delegate/poslanike. Sad smo konačno došli do ključne tačke: sve parlamentarne partije, među kojima je i BOSS, dobijaju novac iz budžeta. Dakle, od poreza koje plaćamo svi mi, da bi finansirale svoje aktivnosti. Pri tome budžetski davaoci (parlamenti) nemaju nikakvu kontrolu kako se one troše. Zato je i bilo moguće da novac završi u otplati ličnih kredita u banci.

Iako nemamo novaca ni za neke minimalne socijalne potrebe, mi obilato plaćamo političke partije i njihovu administraciju i rad. Da li znate da one, političke stranke u Bosni i Hercegovini, većinu svojih prihoda, čak 72 posto, ostvaruju iz budžeta? Približno deset miliona eura izdvaja se godišnje iz budžeta svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini za finansiranje političkih stranaka, ali kako one troše ovaj novac građana – nije poznato, niti je Zakonom o finansiranju političkih stranaka propisano da taj podatak mora biti objavljen. Građani Bosne i Hercegovine su od 2004. do 2017. izdvojili čak 263 miliona maraka. Najveći iznos platili smo 2008. godine, kada je iz budžeta za stranke izdvojeno 23,7 miliona, a u go

Glavni izvor političke korupcije

Ovo su vrlo visoki iznosi koje se iz budžeta daju političkim partijama. Nije čudo da zato imamo oko 150 političkih partija i da je svaki peti stanovnik BiH upisan kao član neke partije. Dodamo li tome da naš javni sektor ima 212.000 zaposlenih i da godišnje troši čak 3,31 milijardu KM, što je približno jednako doznakama koje svake godine šalje bh. dijaspora, jasno je da imamo veliki problem. Ujedno i veliki izvor političke korupcije koji se vezuje uz javni sektor.

Političke partije se, prema Zakonu donesenom 2012. godine, finansiraju i iz drugih izvora, pa i od donacija i članarina. Nijedan od ovih izvora nije ni blizu izdašan kao budžeti. Zvuči nevjerovatno, ali finansijski izvještaj za 2016. godinu pokazuje da članovi SNSD-a nisu dali nijednu marku vlastitoj partiji. Ni predsjednik Milorad Dodik nije dao nijednu marku, kao ni predsjednici HDZ-a BiH i SDS-a, Dragan Čović i Vukota Govedarica. Osim Čovića, na listi najvećih donatora te stranke 2016. nema ni njegovih prvih saradnika poput, primjerice, Borjane Krišto i Marinka Čavare. Umjesto njih, donacije daju nižerangirani članovi nakon izbora i imenovanja u javnom sektoru.

Nova šansa za Našu stranku

Prvi predsjednik Naše stranke nakon njenog formiranja, Bojan Bajić, izjavio je prije nekoliko dana za N1 TV da „ova država ima samo jedan problem iz kojeg proizilaze svi ostali problemi – korupciju“.

Ako je to istina, u šta nema razloga da sumnjamo, zašto se njegova bivša partija ne bi prva izborila za radikalno presijecanje ovog izvora korupcije. Bojan Bajić je, istina, podnio ostavku prije osam godina i nije više politički aktivan, ali sada je predsjednik Foruma za etiku i usklađenost politika u BiH i promovira kampanju borbe protiv korupcije prije svega u javnim institucijama. Evo mu idealne prilike da počne sa svojom bivšom partijom. Naša stranka ima ključnu ulogu u vlasti upravo u Kantonu Sarajevo i šansu da – osim ukidanja paušala i rezanja budžeta premijera – još nekim potezom učini dobru stvar za Kanton i građane.

Možda je u ovom času nemoguće sasvim ukinuti budžetsko finansiranje partija, jer to druge partije vjerovatno ne bi prihvatile. Ali, zar nije moguće napraviti prve korake i za početak radikalno smanjiti finansiranje političkih partija iz budžeta? I, uz to, radikalno insistirati da se izmijeni Zakon o finansiranju političkih partija i pooštri kontrola utroška svake marke…

Politička vjerodostojnost se najbolje dokazuje na vlastitim primjerima.