Medijska pismenost je posljednjih nekoliko godina postala jedna od glavnih tema donatorskih, sigurnosnih i edukacijskih politika zapadnih zemalja. Shvata se kao način borbe protiv lažnih vijesti i dezinformacija, kao otpor protiv vjerskog radikalizma, nasilnog ekstremizma i pseudonauke i dio je političkog opismenjavanja građana kako bi se oduprli retorici ekstremno desničarskih pokreta.

Napredne zemlje Evropske unije uvele su medijsku pismenost u državne strategije i edukacijske politike, a nevladin sektor aktivno radi na medijskom opismenjavanju raznih društvenih grupa da kritički konzumiraju medijski sadržaj, koriste nove komunikacijske tehnologije i zaštite vlastitu privatnost na internetu.

U Bosni i Hercegovini, zemlji kojoj je političko i medijsko opismenjavanja građana prijeko potrebno, pored sporadičnih i fragmentiranih pokušaja i odluka nekih institucija, medijska pismenost još uvijek nije prepoznata kao važan instrument demokratizacije društva i bitan dio državnih politika. Ministarstvo civilnih poslova BiH 2018. godine je odlučilo da će izraditi Strategiju za medijsku pismenost za BiH, ali konkretni pomaci u njenom donošenju još uvijek nisu poduzeti. Samo nevladin sektor i pojedini entuzijastični pojedinci vode treninge i radionice za medijsku pismenost i ponavljaju kako ona treba postati sastavni dio edukacijskih politika i zauzeti značajno mjesto u osnovnom i srednjem obrazovanju.

Šta je to medijska pismenost?

Jedan od problema kod uvođenja medijske pismenosti u državne strategije i politike je nerazumijevanje samog koncepta i manjak svijesti o važnosti razvijanja vještina medijske pismenosti među građanima.

Medijska pismenost se često koristi i kao zamjenska fraza za kritičko razmišljanje, a još češće se svodi samo na borbu protiv lažnih vijesti, dezinformacija, „misinformacija“ i klikbejtova, koji se naročito šire internetom i to, kako se još češće može čuti, od Trumpove predizborne kampanje.

Medijska pismenost je, međutim, mnogo širi koncept i obuhvata ne samo sposobnosti analize i vrednovanja medijskih poruka već i sposobnost pristupa, korištenja i stvaranja medijskih sadržaja. Svaki konzument medijskih sadržaja je u svijetu društvenih mreža  i interneta i njihov kreator, jedan mini influenser koji svojim porukama, komentarima, šerovima, fotografijama, postovima i blogovima nerijetko neprovjerenih informacija, ali i govora mržnje može da dopre i utječe na druge. Stvarati društveno relevantan sadržaja uz integritet, odgovornost i etičke principe bez vrijeđanja prava drugih, te jačati demokratske principe krajnji je, zapravo, cilj medijske pismenosti.

Kako je naveo češki ekspert za medijsku pismenost Jaroslav Valuch na radionici koju je u septembru 2018. organizirao Mediacentar Sarajevo, medijska pismenost uključuje „kognitivne, tehničke i socijalne vještine i kapacitete građana za pristup, kritičku procjenu, korištenje i doprinos informacijskim i medijskim sadržajima putem tradicionalnih i digitalnih informacija i medijskih platformi i tehnologija“. Medijska pismenost uči građane da shvate kako mediji funkcionišu, kako se finansiraju, da li su pod utjecajem političkih stranaka, da razumiju različite novinarske forme, razlikuju komentar od činjenica i uvide da nedostatak većeg broja izvora može upućivati na pristrasno izvještavanje.

Medijska pismenost razvija kod građana vještine da razumiju emocije u medijskim sadržajima, čitaju fotografije i prepoznaju kada nešto ne štima, shvate svijet algoritama na društvenim mrežama i način da zaštite vlastitu privatnost na internetu, da koriste razne internet pretraživače, kreiraju društveno relevantan sadržaj i budu aktivni i odgovorni učesnici u demokratskim procesima.

Medijski osviješteni građani BiH bi trebali uistinu shvatiti podijeljenost medija po etničkim i političkim linijama, uočiti pristrasnost u izvještavanju medija i iz „vlastite avlije“, a ne samo od onih iz drugih konstitutivnih naroda, shvatiti da je davanje prostora opoziciji dio profesionalnog izvještavanja, a njegovo izbjegavanje često oblik cenzure i autocenzure, te da komentari na forumima svakako imaju utjecaj i na „pravi“ život.

Ipak, BiH je i dalje nisko pozicionira na indeksu medijske pismenosti među zemljama Balkana. Kada razgovarate sa studentima i mladima u BiH, uviđate da oni ne mogu raspoznati osnovne novinarske forme, da ne vide razliku između YouTube sadržaja i vijesti na news portalima, da ne shvataju propagandu i vlastitu odgovornost i utjecaj kada komentarišu sadržaj na društvenim mrežama i forumima i da ih apsolutno ne zanima digitalna sigurnost i kakve podatke ostavljaju u internet prostoru.

Inicijative medijske pismenosti vladinog sektora

Uprkos važnosti medijske pismenosti, u BiH ne postoji jedan strateški proaktivan državni pristup. Medijska pismenost se nedovoljno izučava u formalnom obrazovanju na svim nivoima, i to samo u sklopu drugih predmeta kao što je maternji jezik i informatika, i mediji se uopće ne bave ovom problematikom. Najavljeno je i/ili pokrenuto nekoliko fragmentiranih i sporadičnih inicijativa vladinog sektora u oblasti medijske pismenosti, ali one su bile samo na deklarativnom nivou, nisu dale konkretne rezultate i uglavnom su bile usmjerene na omladinu i djecu.

Kao rezultat UNSECO-ovog projekta „Izgradnja povjerenja u medije u Jugoistočnoj Evropi i Turskoj“, koji je realizirao Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Ministarstvo civilnih poslova BiH je 2018. godine odlučilo donijeti Strategiju za medijsku pismenost kao krovnu referencu za sve buduće zakonske izmjene i inicijative u oblasti medijske pismenosti u medijskim i obrazovnim politikama na različitim nivoima vlasti u BiH. Da bi strategija bila donesena, potrebno je formirati radnu grupu koja bi se sastojala od članova različitih institucija vlasti i nevladinog sektora, pripremiti nacrt strategije i proslijediti ga vladi. Potrebna je nadasve ta toliko spominjana, a često nepostojeća „politička volja“ i zajednički nastup svih relevantnih aktera. Uvođenje jedne takve strategije ne bi nužno značilo i efikasnu primjenu njenih krajnjih ciljeva, ali bi svakako dalo smjernice i osnov za daljnji razvoj za bilo kakve sistemske promjene u oblasti medijske pismenosti u BiH.

Ono što je problematično u uvođenju jednog sistemskog rješenja ne samo u oblasti medijske pismenosti već za svaku neophodnu promjenu u BiH je administrativna fragmentiranost Bosne i Hercegovine i neusklađenost rada njenih institucija, ali i manjak volje za zajedničku saradnju, naročito međuentitetsku.

U Republici Srpskoj institucije vlasti su ozbiljnije krenule u pokretanje inicijativa za medijsku pismenost. U toku je kampanja „Jačanje medijske pismenosti kod djece u Republici Srpskoj“, pod vodstvom Ministarstva saobraćaja i veza RS-a. Cilj kampanje, kako je najavila Vlada RS-a, jeste „jačanje svijesti kod djece školskog uzrasta o razumijevanju uloge medija i boljem shvatanju medijskih poruka, informacija, reklama i drugih sadržaja i zaštite djece od negativnih sadržaja poput nasilja, vrijeđanja, diskriminacije“. Ovaj projekt, koji je bio predstavljen i krajem novembra prošle godine na konferenciji u Novom Sadu „Media for Citizens – Citizens for Media“, u sklopu regionalnog projekta o medijskoj pismenosti koji vodi Mediacentar, sastoji se od dvije faze. Cilj prve je istraživanje o stepenu poznavanja osnova medijske pismenosti kod učenika, nastavnika i roditelja, koje bi dalo informacije o potrebama učenika, nastavnog kadra i roditelja u oblasti medijske pismenosti, te održavanje radionica i sastanaka s istim ciljem. Druga faza uključuje izradu materijala i priručnika za učenike i nastavnike, te usvajanje Politike medijske pismenosti u Republici Srpskoj i izmjenu zakonske regulative. Iako je projekt dobro zamišljen, odnosi se samo na jedan entitet i potrebno je sačekati njegove aktivnosti i rezultate za bilo kakve zaključke.

U ovom entitetu 2012. godine realiziran je još jedan projekt u oblasti medijske i informacijske pismenosti pod nazivom „Dositej“, a pod vodstvom Ministarstva obrazovanja Republike Srpske. Projekt je tehnički opremio učionice u školama RS-u sa 20 do 25 kompjutera, kako bi ih učenici mogli samostalno upoznati i učiti koristiti. Ipak, bez razvijanja sposobnosti i znanja nastavnog kadra da prenose vještine i znanje medijske pismenosti djeci nije realno očekivati da će učenici iz osnovnih škola izaći kao potpuno medijski pismeni i osviješteni građani te da će odgovorno moći kreirati i konzumirati medijske sadržaje.

Od vladinog sektora na državnom nivou u polju medijske pismenosti do sada najaktivnija je bila Regulatorna agencija za komunikacije, a kako zaključuje i Sanela Hodžić u studiji koja daje pregled inicijativa civilnog i vladinog sektora u BiH. Regulatorna agencija za komunikacije u posljednjih deset godina je izradila niz studija, usvojila određena pravila i razvila smjernice za emitovanje, naročito s fokusom na zaštitu maloljetnika. Nedavno je potpisala i Memorandum o zaštiti i promociji prava djeteta u BiH zajedno s UNICEF-om i održala konferenciju o zaštiti djece na internetu kako bi se definirala i predstavila prava djece na internetu.

Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH također je usmjerila svoje aktivnosti na zaštitu maloljetnika i digitalnu sigurnost. Posljednje dvije godine zaposlenica Agencije Una Kurtić Demir samostalno vodi radionice za djecu u osnovnim školama po cijeloj BiH kako bi osvijestila učenike o važnosti zaštite ličnih podataka na internetu i o mogućnostima njihove zloupotrebe.

Ipak, riječ je o fragmentiranim i nedovoljnim pokušajima i inicijativama vladinog sektora koji često ovise o entuzijazmu i angažmanu pojedinaca i koji zanemaruju druge dobne grupe. Da bi se vještine medijske pismenosti prenijele na veći broj građana i na različite generacije potrebno je sistemski raditi na jačanju vještina i znanja učitelja, nastavnika, profesora, trenera, novinara i urednika, vladinog i nevladinog sektora i dati više prostora izučavanju medijske pismenosti u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju u BiH.

Potrebno je i obučiti medije kako da prenose znanje, vještine i svijest o važnosti medijske pismenosti među građanima u BiH. Početkom ove godine Mediacentar Sarajevo i Fakultet političkih nauka u BiH planiraju formirati Savjetodavnu grupu, koju će činiti stručnjaci iz relevantnih sektora za razvoj medijske i informacijske pismenosti, kako bi pronašli održive mjere unapređenja medijske pismenosti i razvili strateške dokumente i politike. Plan je doprinijeti razvoju Strategije za medijsku pismenost na državnom nivou Ministarstva civilnih poslova BiH. Možda će 2019. biti godina kada će se i donijeti ova strategija na državnom nivou.