Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Da li je krivac za iseljavanje stanovništva politika ili splet objektivnih razloga koji se ne mogu promijeniti?

Ove 2018. godine, koja je na izmaku, jedna od glavnih tema bile su migracije, ali ne samo one u kojima izbjeglice dolaze u Bosnu i Hercegovinu. Migracije stanovništva koje odlazi u Sloveniju, Njemačku, Austriju problem su koji je dugoročniji i u kojem je mnogo teže liječiti posljedice. Mediji u BiH se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe kada je u pitanju odliv stanovništva: oni koji ignorišu ovu temu i bave se najčešće posljedicama (a ne uzrocima); u drugoj grupi su mediji koji konstantno pišu o uzrocima i upozoravaju na moguće posljedice. Najveći problem u izvještavanju je što ne postoje zvanični podaci o iseljavanju stanovništva, nego se kao izvor uzimaju pojedine institucije koje (ne)posredno imaju određene podatke.

Naravno, ne snose mediji potpunu odgovornost za probleme koje imaju u izvještavanju, jer se njihovi izvori najčešće bave isključivo posljedicama. Zato ćemo u ovoj analizi pokazati najčešće greške koje su u vezi s temom iseljavanja stanovništva iz BiH, bilo da se radi o mediju ili njihovom izvoru. Zvanični izvori mogu pokušati sakriti određene uzroke tako što će umanjiti njihov značaj ili ih neće spomenuti, ali mediji svakako mogu dodatno analizirati ono što je izvor rekao.

Nazivanje stvari pravim imenom

Mediji koji ispravno izvještavaju o odlivu stanovništva iz BiH imaju jedno osnovno pravilo: nazvati probleme pravim imenom, a ne baviti se isključivo posljedicama. Na primjer, tokom oktobra 2018. godine, nakon što je postalo očigledno da određeni građevinski radovi u Banjaluci probijaju rokove, oglasio se gradonačelnik Banjaluke riječima kako je svjestan toga, ali da je problem što nema radnika i zbog toga moli građane za još strpljenja. U tekstu Banjaluka grad probijenih rokova, nema građevinskih radnika medij interpretira navedenu izjavu na sljedeći način: „Vlasnici građevinskih firmi kažu da jednostavno nema radnika, a problem s radnom snagom priznao je i sam gradonačelnik Igor Radojičić rekavši nedavno da su im zavezane ruke i da najbolje rade s onim što imaju.“ U nastavku slijedi konstatacija: „Stručnjaci upozoravaju da će ovim tempom radovi sve više kasniti, a da će se to osjetiti na kvalitetu i izgledu grada, te da se sve može izbjeći samo stvaranjem bolje radne atmosfera i boljih uslova rada.“ Dakle, problem koji je prepoznat kao „nedostatak radne snage“ ima svoj uzrok, a to su, prema mišljenju stručnjaka, loši uslovi rada. Na taj način se faktografskim izvještavanjem identifikuju uzroci i posljedice lokalnog problema koji ima šire implikacije.

Drugi tekst koji analiziramo u ovom kontekstu je sadržaj hibridnog žanra (na granici komentara i intervjua): Poslodavci prestanite cmizdriti! Umjesto BMW-a i luksuznog stana platite radnika. Prvi dio teksta je autorov komentar u kojem se obraća poslodavcima i anticipira problem odlaska stanovništva iz BiH: problem nije nedostatak radne snage, koja svakako postoji, nego slabo plaćen rad. Tu tezu potvrđuje Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske: „Vremenom se ta nada troši i moramo reći da ljudi više ne žele da gube vrijeme. Jednostavno, u državi u kojoj je veoma teško doći do posla i u kojoj kad ga i dobijete plata za pošteni rad ne može obezbijediti ni pristojnu egzistenciju, sve više je onih koji odlučuju da ostave ono što su dosad ovdje gradili i započnu život negdje drugdje, gdje će se osjećati sigurno i moći da žive od svog rada.“ Na ovaj način medij se stavlja u poziciju zastupnika interesa građana i iznosi drugu stranu problematike. Odliv stanovnika nije problem koji je nastao preko noći, nego je proizvod dugogodišnje atmosfere koja umanjuje prava radnika. Ovaj tekst ima elemente komentara, jeste u određenim segmentima pristrasan (ali ne prema bilo kojoj političkoj opciji), ali nudi argumentaciju za takvo mišljenje.

Izvještavanje o posljedicama

Posebna kategorija u medijskom izvještavanju je ona u kojoj se medij bavi isključivo posljedicama, zanemarujući eventualne faktore koji su doveli do toga. Tekst pod nazivom Sve manje profesionalnih vozača u Republici Srpskoj pripada ovoj kategoriji. Ovaj tekst se bavi problemom odlaska radnika u inostranstvo, ali isključivo iz ugla prevoznika, a ne radnika. Jedino se na početku stidljivo ističe potencijalni uzrok: „Nije tajna da mnogi kojima je vožnja profesija idu u inostranstvo tražeći bolje uslove i veća primanja.“ Takođe, navodi se kako je, prema procjenama, od početka godine otišlo 2.000 vozača, pa se prevoznici snalaze „kako mogu i umiju“. Čitaoci su ostali uskraćeni za informaciju o tome kolika je prosječna plata vozača u RS-u, jer od toga zavisi veličina problema. Primjera radi, ako kažemo hipotetički da je vozač u RS-u imao platu od 900 evra, a otišao u Sloveniju za platu od 1.000 evra, to svakako pripada odlasku zbog boljih uslova. Publici je potrebna informacija o opsegu plata i eventualne analize uzroka koji su do toga doveli: da li je to visoka akciza na gorivo, velike marže na gorivo ili su, jednostavno, loši uslovi rada.

Izvještavanje o uzrocima

Kada se mediji bave uzrocima, tada se kao glavni argument za odliv stanovništva navodi kako plate nisu jedini problem. U tekstu Zbog nedostatka radnika upitni milionski poslovi u BiH – Odliv radne snage ne bi zaustavile ni veće plate navodi se primjer prnjavorske firme Standard, koja proizvodi namještaj za IKEA-u: „Ljudi jednostavno nemaju nade i ne vide perspektivu. Možemo da radimo na tome da dižemo platu, ali na ovo drugo mi nemamo uticaj.“

U drugom tekstu vidimo da se plate ipak smatraju najvećim uzrokom odlaska stanovništva: „Ljudi su svjesni da je odlazak u inostranstvo skup jer morate platiti stan i ostale troškove, pogotovo ako vode porodice. Ukoliko bi plate u BiH dovoljno porasle, mnogi bi bili stimulisani da ipak ostanu ovdje.“ Za ovakve medijske sadržaje uopšte nije važno koliki je opseg problema iseljavanja, nego se adresira uzrok, bilo da se radi o opštoj radničkoj klimi u društvu ili malim platama.

Postoje primjeri medijskih sadržaja koji tretiraju ekstremne uzroke, kao što je nezadovoljstvo opštim stanjem u društvu. U tekstu Cijele porodice odlaze iz Srpske kao direktni indikator iseljavanja se uzima smanjen broj srednjoškolaca. Takođe, u tekstu se navode primjeri osoba koje su otišle u inostranstvo kao kompletne porodice, jer u RS/BiH ne vide budućnost za svoju djecu. Škole su primjeri koji ilustruju ovaj uzrok: „Kako kažu u školama, s ovakvim slučajevima se, nažalost, susreću prečesto. Prosvjetni radnici s kojima smo pričali kažu da gotovo svake sedmice neko od mališana s roditeljima dođe i da uzme svoje dokumente i ispiše se iz škole, a razlog je sve češće inostranstvo.“ Naravno, logička analiza može pokazati kako se uzrok ne može dokazivati logičkom greškom anegdotalnog dokaza, što je u ovom tekstu ipak bilo sekundarnog karaktera. Kao glavni pokazatelji se koriste statistički podaci o broju đaka u srednjim školama, s dodatkom nekoliko izjava stanovnika koji su se iselili s porodicom.

Kako izvještavati o iseljavanju stanovništva

U prethodnoj analizi su identifikovane tri osnovne osobine izvještavanja o iseljavanju stanovništva: kontekstualizacija informacija zvaničnih izvora, tretiranje posljedica i identifikovanje uzroka. U idealnom slučaju, medijski sadržaji o ovoj temi bi trebali obuhvatati sva tri elementa, ali praksa pokazuje da je to više izuzetak nego pravilo. Ako posmatramo vrijednosno, najvažniji aspekt iseljavanja koji mediji trebaju tretirati su uzroci, jer je to u najvećem javnom interesu. Pisanje o posljedicama može biti važno radi podizanja svijesti o značaju problema, ali se može desiti da se postigne kontraefekat: krivac za iseljavanje stanovništva nije politika nego splet objektivnih razloga koji se ne mogu promijeniti.