Foto: N1

Prva stranka pokušala je biračima podvaliti lažnu publiku na videospotu, a u Brezi se desilo istorijsko svečano otvaranje prvog sloja asfalta

Pred oktobarske opšte izbore, svjedočimo nikada dosadnijoj a brutalnijoj kampanji. Medijski sadržaj sveo se na minimalnu priču o platformama, dok su međusobni obračuni stranaka i kandidata konstantni. Svemu tome treba dodati i opšti amaterizam i bijedu stranačkih kampanja, te slika čitavog jada naše politike postaje potpuna. Ove sedmice, izdvojila su se dva primjera fakea i spina: prvi, u kojem je u promotivnom spotu lažni skup simpatizera poslužio kao pozadina za obećanja o istini, i drugi, u kojem je svečano otvaranje nedovršene ceste poslužilo kao osnova za obećanja o prosperitetu.

Predsjednik Prve stranke, Amer Bekan, glavni je akter promotivnog videa koji je koncipiran kao “predsjednikov govor”. Suprotno svim pravilima sadržaja u predizbornim kampanjama, Bekan i Prva stranka odlučili su se za video snimljen na zelenom ključu, gdje se prije Bekanovog pojavljivanja na nepostojećoj sceni prvo čuje aplauz, a zatim mogu vidjeti i potpuno nepostojeći prisutni simpatizeri i članovi stranke. Njima se onda i sam Bekan u prvoj rečenici zahvaljuje “što su tu u ovako velikom broju i što podržavaju ideju stranke”. Sam “predsjednikov govor” ispresijecan je montažom, što zbog identičnog kadra kamere djeluje poput loše animacije, te je teško pratiti Bekanove rečenice od početka do kraja.

Bespotrebni patriotizam

Iako Bekanove poruke načelno nisu negativnog karaktera, te politika Prve stranke ima i dobrih ekonomskih stavova – mada bi se pojedini dijelovi mogli okarakterisati kao populistički i bespotrebno patriotski – izuzetno je teško vjerovati onome što se govori. Ako je scenografija lažna, ako je njegov govor izmontiran iz beskonačnog broja ponovljenih i dosnimljenih rečenica, ako je publika lažna, šta garantuje da je ono što kandidat govori istinito i vjerodostojno? I šta na kraju krajeva garantuje biraču da će predizborna obećanja tog kandidata biti ispunjena?

Slično su zaključili i na portalu Fokus, u tekstu ipak donekle pretjeranog naslova “Imamo li već najsmješniji video izborne kampanje u BiH?” od 11. septembra. Autor ili autorica A.I. također primjećuje Bekanovu lažnu publiku, te se sa screenshota u članku u njoj da primijetiti da se radi o snimci koja je najvjerovatnije skinuta sa interneta. Ako su to “prijatelji i članovi stranke”, onda Bekan i njegove stranačke kolege i kolegice zaista imaju problem, a podrška je vrlo upitna.

Vratimo se, ipak, istinitosti promotivnog videa: Bekan, naravno, nije jedini koji nešto obećava. Kandidat SDA za Parlament FBiH Edin Mirvić, primjerice, u svom promotivnom spotu obećava da je “uvijek dostupan, i prije i poslije izbora”, te se također koristi dramaturgijom da bi prenio svoju poruku. Međutim, koliko god Mirvićev spot bio amaterski i stoga jednako komičan, jedno je dramaturški poentirati, a sasvim drugo je koristiti se lažnim sadržajem koji zbunjuje. Izgleda da su to na kraju shvatili i u Prvoj stranci, pa je tako originalni video sa publikom obrisan, a novi postavljen već 12. septembra, pod naslovom “Prva stranka 2018, govor predsjednika Bekan Amer”. Publike nema, ali aplauz je ostao, kao i stop-motion montaža, dok su Bekan i stranački saradnici očito u odgovor na kritiku u opisu videa na Facebook stranici Prve stranke napisali “Dušmanima iz inata, da se naš glas daleko čuje”.

Ipak, Bekanovo manipuliranje videosadržajem i vlastitim glasačima dalo bi se u neku ruku pripisati i amaterizmu koji prati sve naše stranke. S druge strane, kako objasniti svečanost otvaranja ni autoputa, ni brze ceste, niti makar omanje dionice, već osamsto i kusur metara prvog sloja asfalta lokalnog puta? Upravo to upriličili su 14. septembra u opštini Breza, te se pohvalili riječima da je “izgradnja predmetne dionice dužine 880, širine 5,5 metara i pješačke staze duž cijele dionice širine 1 metar, započeta tokom 2016. godine i odvijala se u tri faze”. Tako su tri faze postavljanja prvog sloja trajale čitave dvije godine, a sve to je očito zaslužilo svečani čin, na kojem se pojavio i kantonalni ministar za promet i komunikacije Fahrudin Brkić.

Šalter-sale i kontejneri

Daleko od toga da je Brkić jedini političar koji je svoje glasače pokušao impresionirati svečanim otvaranjem nečega – bilo čega. U proteklim godinama otvarani su podvožnjaci, nadvožnjaci, šalter-sale, pa i kontejneri; ipak, 880 metara prvog sloja asfalta lokalnog puta vrijeđa inteligenciju bilo koga, a ljude kojima je ta cesta elementarna svodi na puku sirotinju kojoj se eto, kao, čini velika usluga. Brkić bi tako trebao znati da dvije godine za ni kilometar prvog sloja lokalne ceste upravo svjedoče njegovom elementarnom neradu, te je ova ceremonija postala razlog za ismijavanje putem društvenih mreža, dok je kafkijanski potez SBB-ovog službenika željnog reizbora potrebno ocijeniti kao jeftin spin.

I Brkić i Bekan su u biti samo simptomi znatno goreg oboljenja domaće politike, a amaterski i jeftino-populistički potezi ipak jednostavni za dekonstruirati. Ova dva primjera daleko su korisniji u kontekstu stanja politike u BiH, te onoga što nas očekuje u naredne četiri godine. Baš kao što je ceh za promociju na konto 880 metara prvog sloja ceste isporučen upravo onima koji tu cestu čekaju desetljećima, ceh svog bahatog ignorisanja društveno-ekonomske situacije i nepostojanja platforme i plana platit će građani i građanke čitave države. Kampanje su se svele na najglasnije i najvidljivije, i pritom je teško kriviti narod koji u transu skandira u znak podrške. Bekan i Brkić nam, s druge strane, mogu biti dobra polazna tačka za kritičko sagledavanje onog što nam se nudi, a nije zgoreg podsjetiti se da su osobe za koje glasamo tu da nas predstavljaju, te da su alati za procjenu njihove sposobnosti, ne ko bolje izgleda, nego ko je šta uradio i šta namjerava uraditi.