Foto: Shutterstock

Djevojčica je umrla, što nije bio kraj ove teške i tužne priče

Dio javnosti koja aktivno prati epidemiološku situaciju u regionu ovih mjeseci bio je fokusiran na pojavu niza slučajeva morbila (male boginje, ospice, krzamak). Nažalost, premda su morbili idealan kandidat za eradikaciju, iako čovječanstvo ima sve mogućnosti da iskorijeni ovu nimalo bezazlenu virusnu bolest, ona perzistentno postoji u populaciji i izaziva manje ili veće epidemije, gotovo redovno s nekoliko smrtnih slučajeva. Uzrok pojava epidemije treba tražiti u nepovjerenju prema vakcinama, zbog čega opada obuhvat imunizirane populacije. Imunizacija protiv morbila postiže se cijepljenjem s dvije doze MPR (morbili, zaušnjaci i rubeola) vakcine, prema kalendaru imunizacije.

Međutim, postoji mala populacija osoba koje ne mogu biti vakcinisane iz nekog razloga. Djecu, ali i odrasle koji nisu primili vakcinu i nisu preležali bolest, štiti fenomen zvani kolektivni imunitet. Ovo je pojava da kada u populaciji postoji velik procenat imuniziranih protiv određenog patogena, manje su šanse da se taj patogen širi. Drugim riječima, što je više vakcinisanih u nekom području, to je veća šansa da se i oni koji nisu vakcinisani neće inficirati.

Rizik od smrtnog ishoda usljed komplikacija morbila iznosi oko 0,2% (to su 2 smrtna slučaja na 1.000 oboljelih, što je mnogo), ali u slučajevima pothranjenosti može iznositi i do 10%. Smrtnost kod imunokompromitovanih lica iznosi i do 30%.

Smrtni slučajevi

U ovosezonskoj epidemiji morbila u Srbiji je oboljelo oko 4.500 ljudi i zabilježeno je 15 smrtnih slučajeva. Postoji mogućnost da je broj oboljelih i veći jer ne mora značiti da su svi slučajevi prijavljeni. Mnogo manji broj oboljelih je zabilježen u BiH, ali ne znamo kakva će biti epidemiološka situacija naredne sezone (morbili se obično javljaju u periodu jeseni) te je, nažalost, vjerovatno da će se krajem 2018. pojaviti više slučajeva. Međutim, jedan smrtni slučaj je bio u fokusu javnosti: slučaj male Nađe Petrović iz Kragujevca.

Nađa je imala oko dvije godine kada je oboljela od morbila, zbog čega je primljena na intenzivnu njegu na Institut za majku i dete početkom ove godine. Kada je imala oko godinu i po dana, dijagnosticiran joj je poliglandularni sindrom tipa 1, jedna vrsta autoimune bolesti, zbog čega nije mogla primiti MPR vakcinu. Kako je za Blic izjavila Nađina majka Dragana, „to nije bio naš hir, već odluka lekara. Nisam izmišljala alergiju na jaja, kašalj ili kijavicu da bi joj odlagala vakcinaciju unedogled“.

Djevojčica se zarazila najvjerovatnije u kontaktu s drugim djetetom kada je bila u bolnici usljed pogoršanja primarne bolesti, u januaru ove godine. Nažalost, Nađin organizam nije se izborio s komplikacijama: početkom aprila djevojčica je preminula. Ona je treće dijete u Srbiji koje je podleglo infekciji u ovoj sezoni epidemije.

Ono što u cijeloj priči zaprepašćuje jeste odnos ljudi koji promovišu sulude ideje antivakcinalnog pokreta na našem prostoru prema ovom tužnom slučaju, za čiji su ishod oni dobrim dijelom krivi. Naime, dok se Nađa još borila za život, u kontakt s Nađinom majkom stupa Jagoda Savić iz Udruženja roditelja teško oboljele djece (ili se samo tako predstavlja?) i počinje proganjati roditelje.

Prema tekstu objavljenom u Blicu 24. aprila 2018. godine, u kojem se vide i dijelovi prepiske između Nađine majke i Jagode Savić, ovo opsjedanje traje i nakon djevojčicine smrti. Savićka, prema vlastitim tvrdnjama, ima dvojno državljanstvo (BiH i Srbija) te se poziva na to kada se pravda zbog čega ona djeluje i u BiH i u Srbiji. Međutim, djelovanje bh. udruženja je zapravo nelegalno na teritoriji Srbije – možda bi bilo moguće samo uz postojanje sporazuma s nekim udruženjem iz te zemlje.

Atak na povjerljivost informacija

Jagoda Savić je u početku bila fina, nastojeći dobiti majčino povjerenje, čak je i nudila pomoć, ali je zauzvrat tražila djetetovu krv za neke analize koje nije navela i nije jasno o kakvim se analizama radi. Ovo je direktan atak na povjerljivost informacija, s obzirom na to da su biološka tkiva u pitanju te se takve informacije ne bi trebale davati bez pristanka punoljetne osobe ili roditelja/staratelja pri punoj svijesti i odgovornosti. Savić je pokušala iskoristiti trenutnu traumu majke da iznudi ove uzorke za ko zna kakve upotrebe. Međutim, kada je njena „ponuda“ odbijena, okreće drugi list i počinje maltretirati Nađinu majku u najtežim trenucima.

U ovom konkretnom slučaju nije jasno da li je Jagoda Savić koristila Udruženje ili se nudila kao građanka da „pomogne“. Iz prepiske objavljene u Blicu, vidi se kako poručuje Nađinoj majci da je „slučaj predala pravosudnim organima Srbije“, odnosno, kako je predala prijavu o zanemarivanju djeteta, te da će saslušanje biti 21. maja 2018. godine. Savićka pokušava dokazati neke svoje antinaučne ideje – kako je mala Nađa zaražena nekim posebnim sojem morbila. Dakle, Jagoda Savić prvo nudi i pomoć nekog neimenovanog dobrotvora kako Nađini roditelji ne bi morali trošiti novac, a kada biva odbijena, onda se obrušava na majku, koja je u vrlo osjetljivoj situaciji. Nadajmo se da će javnost i službe u Srbiji pružiti majci potrebnu pomoć, prije svega pravnu podršku i empatiju, za borbu sa antivakcinalistima.

Treba dodati da bh. mediji koji su prenijeli priču o borbi za život djevojčice Nađe Petrović, kao što su Depo Portal i Radio Sarajevo, nisu dešavanja ispratili do kraja: nigdje nema ni riječi o FB prepisci koju je vodila Jagoda Savić s Nađinom majkom, a čije smo fragmente čitali u Blicu, niti je iko od medija ozbiljnije aktuelizirao pitanje pada obuhvata imuniziranih. Također, na portalu Depo je u naslov teksta stavljena izjava majke izvađena iz konteksta („Radije bih izabrala autizam nego ovo…“), čime je fokus potpuno prebačen sa smrtnog slučaja na majčinu izjavu. BHRT, FTV i FENA imali su vijest o obilježavanju evropske sedmice imunizacije u Mostaru, ali nije bilo tematskih emisija povodom ovog problema. Također, u  većini medija konstantno izostaje in-depth analiza  antivakcinalnog diskursa i njegovih posljedica.