Foto: WebMD

Potrebne su ozbiljnije provjere činjenica o imunizaciji, izbor relevantnih i stručnih sagovornika i svijest da se radi o osjetljivoj temi gdje ne smije biti senzacionalizma

Kada pogledamo u rječniku značenje i porijeklo riječi vakcina, naći ćemo da je njen korijen latinska riječ za kravu – vacca, te pridjev izveden od ove imenice – vaccinus, vaccina, vaccinum, „kravlji“, „onaj koji je deriviran od krave“. Istorija medicine je zabilježila da postoji izravna veza između krava i vakcina: Edward Jenner (1749–1823), engleski naučnik koji je izumio vakcine u današnjem smislu te riječi, primijetio je kako mljekarice dobijaju lakši oblik velikih boginja (variola vera) i zaključio je da mljekarice dobijaju ovu bolest od inficiranih krava, ali i da ta infekcija daje organizmu jedan stepen otpornosti na variola veru.

Jasno je da je imunizacija znatno poboljšala standard življenja čovjeka današnjice. Ali, istovremeno, imunizacija je postala i žrtva vlastitog uspjeha: antivakcinalni pokret bio je prisutan još od vremena Edwarda Jennera, međutim, krajem prošlog i početkom ovog stoljeća pokret koji se suprotstavlja korištenju vakcina u prevenciji bolesti doživljava pravu, mračnu renesansu. Priroda opozicije vakcinama te argumenti antivakcinalnog pokreta imaju relativno širok spektar: od povezivanja vakcina s autizmom te nizom idiopatskih simptoma, preko prava na slobodu izbora pojedinca, koje je krucijalno mjesto demokratskih društava, pa sve do etiketiranja vakcina kao sredstva uspostavljanja „novog svjetskog poretka“ i kao žiga „Zvijeri“, opisanog u Otkrivenju Ivanovu. Stav UNICEF-a BiH po pitanju imunizacije je nedvosmislen:  pravo djeteta na zdravstvenu zaštitu je imperativ i to pravo je ispred prava pojedinaca na slobodan izbor, tj., ispred prava roditelja na izbor da djetetu uskrati vakcinu.

Nedovoljan interes medija

Strah od vakcina ponekad potkrepljuju mediji − kako svojom neangažiranošću u oblasti promocije imunizacije tako i nekritičkim prenošenjem vijesti iz ove oblasti. U eri slobode govora, nusproizvod takve necenzuriranosti jesu ne samo vijesti u medijima nego i (dez)informacije koje kruže društvenim mrežama. Nemoguće je cenzurirati takve stvari. Čak i kada bi to bilo moguće, svaka cenzura bi još više uvjerila pripadnike antivakcinalnog pokreta da su u pravu i da su vakcine jedna velika zavjera.

Kako bi se moglo suprotstaviti netačnim informacijama koje siju strah među mladim roditeljima, potrebno je razumjeti diskurs koji se tiče antivakcinalnog pokreta, širenja netačnosti o vakcinama te imati na umu trenutnu situacija u medijima o ovoj temi.

Novinari se, zapravo, premalo bave ovom temom. Vakcine kao tema dijaloških emisija jave se tek jednom u nekoliko godina, pa se onda opet izgube, sve dok se neko od novinara ne sjeti da bi se tema mogla ponovo naći na dnevnom redu. Ne postoji serija emisija ili feljton u kojem bi se objasnile karakteristike svake od vakcina predviđenih programom imunizacije te osporile tvrdnje o štetnosti vakcine ili slabijem kvalitetu vakcina koje se koriste u našoj zemlji.

Jasno je da mediji mogu napraviti veliki pomak u promociji imunizacije te pomoći roditeljima da donesu racionalan sud, upravo u ovom trenutku kada stepen imunizacije opada, ali mogu i pojačati strah od cjepiva. Prema riječima Almira Panjete, jednog od rijetkih novinara koji radi na problematici promocije imunizacije i prava djeteta na zdravlje, postoje odgovorni mediji koji pišu o imunizaciji na osnovu relevantnih podataka i kontaktiraju stručne sagovornike, ali, nažalost, postoji određen broj neodgovornih medija koji ne shvataju opasnost koju donosi smanjen procent imunizacije te prenose obično netačne „bombastične“ vijesti, bazirane na poluinformacijama.

„Potrebno je mnogo više odgovornosti u medijima kada su teme vezane za imunizaciju u pitanju, potrebne su ozbiljnije provjere činjenica, izbor relevantnih i stručnih sagovornika i svijest da se radi o osjetljivoj temi gdje, zaista, ne smije biti senzacionalizma. Potrebno je i više hrabrosti i društvene odgovornosti zdravstvenih radnika i stručnjaka koji u situacijama povećanog interesa javnosti za neke slučajeve vezane za imunizaciju moraju biti na raspolaganju medijima, kao i biti aktivniji na društvenim mrežama, gdje u direktnoj komunikaciji mogu ponuditi adekvatne informacije velikom broju korisnica i korisnika“, kazao je Panjeta.

Promocija imunizacije

Dvije su ključne stvari u borbi protiv pseudonaučnih „alternativnih činjenica“ o temi cjepiva: angažiranost zdravstvenih radnika, koji bi trebali biti više na raspolaganju medijima, te aktivnost zdravstvenih radnika i odgovornih racionalnih i obrazovanih pojedinaca na promociji imunizacije te argumentovanom obaranju dezinformacija koje se plasiraju na društvenim mrežama i (nekim) medijima. Međutim, dostupnost zdravstvenih radnika medijima predstavlja veliki problem: jednim dijelom razlog za to je manjak kadra, naročito pedijatara, koji jedva da imaju vremena za roditelje i djecu, a vremena koje mogu odvojiti za medije još je manje.

Prema riječima prim. dr. Semire Penava, pedijatrice u dispanzeru za predškolsku djecu JUDZ Novo Sarajevo, pedijatri, otprilike, mogu posvetiti 10-15 minuta jednom djetetu, što je, ističe ona, premalo i potrebno vrijeme bi bilo i do 30 minuta. S druge strane, postoji i određena zatvorenost i nesusretljivost samih institucija. Za ovaj tekst smo pokušali dobiti izjave pedijatara s KCUS-a preko elektronskog formulara Press-službe te pedijatara privatnih klinika Eurofarm i Suncokret. Sa KCUS-a i Eurofarma niko se nije javio, dok je s privatne pedijatrijske ordinacije „Suncokret“ stigao odgovor kako traženi pedijatar ide na odmor i ne može posvetiti vrijeme medijima. Naravno, ovo je razumljivo i ne treba zamjeriti ljekarima koji se bore s nedostatkom vremena i mogućnosti, ali bi ih trebalo potaknuti na veću otvorenost, a sam zdravstveni sistem na veću posvećenost produciranju novih mladih pedijatara. Prema podacima koje je ustupio UNICEF, u FBiH ima oko 250 pedijatara, od kojih je 44 odgovorilo na UNICEF-ovo istraživanje i tu se pokazalo da su u pitanju većinom pedijatri stariji od 50 godina.

Dr. Penava je istaknula Al Jazeera Balkans kao jedan od rijetkih medija koji je u nekoliko emisija kvalitetno obradio temu imunizacije, ali je dodala kako se medijski prostor uglavnom daje osobama koje iz različitih razloga imaju negativan stav o imunizaciji te da nastupe antivaksera prati rijetko jer, kako je naglasila, „nastoji da se što manje izlaže negativnim komentarima nekompetentnih osoba“.

Gospođa Penava ima pravo: čitanje nastupa protivnika vakcinacije u medijima i na društvenim mrežama je stresno za svakoga ko shvata značaj vakcinacije. Ipak, bitan faktor borbe protiv ovakvih pokreta jeste i upoznavanje s argumentima i stavovima druge strane.

Šta se događa kada neko ko je javna ličnost istupi u medijima ili na društvenim mrežama zastupajući antivakcinalne stavove? Početkom ove godine Donald Trump se sastao s Robertom Kennedyjem, velikim oponentom vakcinacije, i time javnosti dao do znanja kakav je njegov stav o cjepivima. Međutim, i u našoj regiji je početkom godine došlo do nekoliko antivakcinalnih istupa domaćih političara. Prvo je zastupnik u hrvatskom Saboru Ivan Pernar na svojoj Facebook stranici napisao nekoliko statusa o štetnosti vakcina i naišao na odobrenje građana koji dijele ovo mišljenje, a svega nekoliko dana poslije svoje stavove protiv vakcina je na Facebook stranici iznio (a nedugo potom cijeli status obrisao) i Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Pernar i Mehmedović svojim istupima nesavjesno ugrožavaju zdravlje populacije zemalja u čijim zakonodavnim tijelima rade. Mehmedović je na svom pageu podijelio članak star oko godinu sa jednog vrlo nekredibilnog izvora (dnevno.hr), koji je napisala Zrinka K. Ko se krije iza tog imena? Radi se o vjerskom fanatiku i ultradesničaru koji, pored agitiranja protiv vakcina, pisanje Borisa Dežulovića etiketira kao „transeksualne vibracije notornog balkanskog piskarala“, širi govor mržnje i šizofrene teorije zavjera. Citirati Zrinku K. znači diskreditirati sebe i svoj društveni položaj.

Uprkos tome što se događa da se provakcinalni komentari i racionalna argumentacija važnosti imunizacije briše sa antivakserski nastrojenih statusa, to ne znači da je ovakav vid borbe sa pseudonaukom i teškim ugrožavanjem zdravlja populacije neplodan: zapravo, konstantna prisutnost odgovornih ljudi koji su u stanju objasniti netačnost antivakserskih teza na društvenim mrežama, blogovima i medijima ključni je faktor neutralizacije antivakcinalnog diskursa.

Protiv šarlatanstva i pseudonauke

U našoj zemlji, barem prema onome što nam je rekla dr. Penava, nema ljekara, osobito ne pedijatara, epidemiologa ili imunologa koji se redovno oglašavaju u medijima ili pišu blogove namijenjene promociji imunizacije te rade na tekstovima u kojima objašnjava mogućnosti komplikacija nakon primanja vakcina, naročito onih sa živim uzročnikom. Ljekari iz BiH bi se trebali povesti svijetlim primjerom iz Srbije: dr. Predrag Kon, ugledni epidemiolog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Gradskog zavoda za javno zdravlje u Beogradu, jedan je od najjačih zagovornika imunizacije, a vrlo je susretljiv prema medijima i autor je bloga u kojem do tančina, citirajući najnoviju i relevantnu literaturu iz oblasti, objašnjava važnost imunizacije te nastoji stišati strah ljudi, naročito mladih roditelja kada je cijepljenje djece u pitanju. Još jedan primjer angažiranog pojedinca je jedan drugi srbijanski epidemiolog − dr. Zoran Radovanović, koji je veliki borac protiv antivakcinalnog pokreta i također vrlo otvoren za saradnju s medijima. U jednom od svojih mnogobrojnih medijskih nastupa, dr. Radovanović je istakao kako antivakcinalni pokret jača onda kada struka šuti, čime je, indirektno, pozvao i na odgovornost zdravstvenih radnika da djeluju tako što će u javnim istupima i uključivanjem u rasprave na društvenim mrežama kontinuirano obrazlagati važnost imunizacije, ali i s aspekta struke govoriti o mogućim kontraindikacijama i komplikacijama koje mogu nastupiti nakon vakcinacije. Također, odnedavno je aktivan i Jovan Raičević, ljekar iz Crne Gore, koji je uložio veliki dio svog vremena kako bi informacije o vakcinama s aspekta struke učinio dostupnim na internetu, preko svog FB profila i sajta examinus.org, koji se bori protiv pseudonauke i šarlatanstva. Protiv šarlatanstva i „alternativnih činjenica“ antivakcinalnog pokreta se bori i nekoliko grupa i stranica na FB, a samo neke od njih su i „Šr Sladjana Velkov“ te „Vakcine i alternativa – reč nauke“.

Šutnja koja ohrabruje antivakcinalni pokret

Kada govorimo o reakcijama organizma na vakcinaciju, pošto je to jedna od najvećih briga roditelja, dr. Penava ističe kako ona, a ni njene kolege nisu imali nikakav teži slučaj komplikacija od MPR vakcine osim malog procenta blagih postvakcinalnih reakcija u periodu od 10 do 20 dana po dobivanju vakcine, koliko traje inkubacioni period za bolesti protiv kojih se MPR vakcina daje. Također, dr. Penava jasno kaže kako su moguće alergije na neke sastojke vakcina, ali su to iznimno rijetki slučajevi:

„Alergije na vakcine su vrlo rijetke. Nemam tačne podatke, ali mislim da se mjere promilima. Imala sam jedan slučaj u 18-godišnjoj specijalističkoj praksi. Mnogo češće su alergijske reakcije na hranu i lijekove (antibiotici).

Zapravo, možda je najveći problem struke, nakon nedostatka kadra, to što ljekari ne koriste blogerske platforme za širenje informacija niti se uključuju u rasprave na društvenim mrežama, već čekaju da ih mediji pozovu. Mediji, s druge strane, ne govore o ovoj temi dovoljno često. Mediji ne shvataju kako nije dovoljno imati ovakve teme jednom u nekoliko godina. Također, iz razgovora s dr. Penava saznajemo da ne postoji neki kontinuiran kurs koji bi ljekarima poboljšao komunikacijske sposobnosti prenošenja svog znanja − kako roditeljima tako i putem društvenih mreža ili blogova.

Nedostatak znanja iz komunikacijske strategije te odbojnost koju ljekari, iz nekog razloga, pokazuju prema ulasku u javnu polemiku s antivakcinalnim pokretom preko medija, društvenih mreža i blogerskih platformi možda su slabe tačke koje dozvoljavaju cvjetanje antivakcinalnog pokreta. Upravo je to i zvanični stav UNICEF-a BiH – da ne postoji permanentno prisustvo pravih informacija te da se ovo može amortizirati jedino tako što će pojedinci poput odgovornih roditelja i ljekara preuzeti na sebe breme društvene aktivnosti pružanja prave informacije te koristiti društvene mreže u cilju širenja tih informacija. To treba raditi ako ne većim, onda barem istim intenzitetom kao antivakcinalni pokret koji se obilato služi društvenim mrežama i forumima. Kada „alternativne činjenice“ preplave javnost, jedini što se može očekivati jeste „postistina“.

Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)”