Političari prvi izgube bitku s logikom. Zadatak novinara u takvim situacijama nije da ispravlja logičku argumentaciju svog izvora, ali jeste u tome da ukazuje na propuste

“Sto puta ponovljena laž postaje istina” je sredstvo kojim političari i političke partije pokušavaju opravdavati svoje postupke ili politike koje građanima često nisu vidljivo opravdane. Dakle, iako sami novinari i urednici mogu snositi najveću odgovornost za nelogičnosti u medijskim napisima, ipak je činjenica da nosioci političkih partija često prvi izgube bitku s logikom. Zadatak novinara u takvim situacijama nije u tome da ispravlja logičku argumentaciju svog izvora, ali sigurno jeste u tome da ukazuje na propuste.

U prošlom tekstu smo govorili o najčešćim logičkim greškama u medijima Bosne i Hercegovine, gdje smo kao primjer koristili medije u Republici Srpskoj. U ovom tekstu ćemo pokazati još deset logičkih grešaka, s primjerima iz medija Federacije Bosne i Hercegovine. Budući da smo iscrpili one najuopštenije greške koje je lakše uočiti, ovdje ćemo prikazati logičke greške koje najčešće iznose isključivo izvori (koji su često nosioci političkih funkcija). Analiza koja je pred nama ima za cilj poboljšati informisanost publike kako bi efikasnije kritički promišljala, ali može poslužiti i medijskim radnicima koji žele poboljšati svoj rad u interesu javnosti.

Apsolutni konsenzus koji tek treba dokazati

Prva logička greška koju analiziramo u ovom tekstu je zahtijeva pitanje, odnosno situacija u kojoj se nedokazana pretpostavka koristi kao da je dokazana. U prošlom tekstu smo govorili o innuendo, koja je gotovo identična: doneseni zaključak se prikazuje kao dokazana činjenica, bez argumenata koji bi pokazali navodnu istinu. U tekstu Crnadak: U BiH počinje faza kada će svi pokazati da li su za evropski put, Igor Crnadak kaže: “S obzirom na to da je članstvo u EU osnovni strateški vanjskopolitički cilj oko kojeg smo se svi okupili i o kojem postoji apsolutni konsenzus u BiH, stoga ono što se događalo na putu evropskih integracija u 2016. definitivno obilježava aktivnosti na vanjskopolitičkom planu”. Izjava ministra inostranih poslova Bosne i Hercegovine sadrži informacije koje tek trebaju biti dokazane, što je vidljivo i u samom naslovu teksta. Ova greška se najlakše prepoznaje tako što se identifikuju riječi i sintagme kao što su “apsolutni konsenzus”, “opštepoznato” ili “očigledno”.

Dokaz tvrdnjom je logička greška gdje se samo iznošenje tvrdnje o nečemu uzima kao dokaz da je ista tvrdnja tačna. Ova greška je često dobro zamaskirana verzija greške argument iz autoriteta, jer se pretpostavlja da je osoba koja iznosi tvrdnju stručnjak iz određene oblasti. Na primjer, tekst Ko ima para, taj ne čeka sniženja sadrži izjavu jednog menadžera prodavnice: “Ko ima para, ne čeka sniženje. To je stara istina koja se iznova sama dokazuje. Sniženja čekaju mladi koji bi da ponesu neke komade odjeće koje po redovnim cijenama nisu dostižne, ali i nešto stariji sugrađani.” Izjava izvora da oni koji imaju novca ne čekaju sniženje je tvrdnja, a ne dokaz, što se pokušava učvrstiti pozivanjem na tradiciju. Dokaz tvrdnjom se najčešće pojavljuje u predizbornim kampanjama, kada se smatra da su slogani (tvrdnje) automatski i dokaz da će se to provesti u stvarnosti. Ova logička greška se najčešće pojavljuje u pratnji riječi “sigurno dovodi”, “nema dileme” ili “istorija je pokazala”.

Stručni tim za praćenje

Kao što smo vidjeli u prethodnim greškama, logičke greške se često nadopunjuju drugima, stvarajući jači i nepredvidljiviji efekat. Jedan takav neslavni par čine logičke greške ignorisanje problema i relativna uskraćenost. Druga podrazumijeva grešku koja je vjerovatno najčešća kod nosilaca političkih funkcija, ali i u svakodnevnom životu: kada znamo da smo pogriješili i ne vidimo drugi argument, kažemo da istu grešku prave i drugi. Ignorisanje problema je nešto složenija greška, jer se navodno dokazivanje tvrdnje vrši argumentima koji ustvari nemaju veze s temom (ili je ta veza teško uočljiva). U tekstu Direktor FIA-e: Kćerku Fadila Novalića sam zaposlio bez konkursa, ali prema zakonu, direktor FIA-e Esad Mahmutović kaže: “Da je bilo ko drugi došao, oni bi ga sklonili. Ja sam morao imati svoj tim koji će me pratiti”, kazao je Mahmutović dodajući da je Ada Novalić zaposlena u Odsjeku za izradu boniteta, analizu podataka i izvještavanje. Izvor ignoriše problem potencijalnog nelegalnog zapošljavanja kćerke Fadila Novalića argumentom da je morao imati svoj tim koji će ga pratiti, navodeći tačan naziv njenog radnog mjesta. U nastavku teksta, isti izvor je komentarisao zapošljavanje Negre Mašović, kćerke Amora Mašovića: “Zar nije sa moralnog aspekta gospodin Amor Mašović zaslužio da njegovo dijete radi.” Dakle, izvor ponovo ignoriše problem potencijalnog nepotizma, aludirajući na drugi problem opravdanosti i moralnog kredibiliteta osobe. Riječi koje mogu ukazati na ove greške su “jesam uradio, ali…”, ili “jesam, ali drugi su gori”.

Argument pozivanja na većinu može biti tačan samo u slučaju kada se radi o naučnom dokazu. Međutim, pozivanje na većinu je logička greška ukoliko se nešto uzima kao tačno samo zato što je popularno ili zato što tako misli većina. Tekst Krišto u Budimpešti: Za BiH Evropska unija nema alternativu pokazuje kako izvor koristi ovu logičku grešku u političke svrhe. Naime, u vezi sa evropskim opredjeljenjem, Borjana Krišto, predsjedavajuća Predsjedničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, kaže: “(…) nije dovedeno u pitanje, narodi i građani Bosne i Hercegovine nikada nisu posumnjali u svoju prirodnu pripadnost Europskoj uniji”. Naime, izvor u ovom tekstu smatra da je evropski put obavezan, navodeći kao dokaz neprovjerenu i neprovjerljivu “činjenicu” da građani BiH osjećaju “prirodnu pripadnost Evropskoj uniji”. Čak i da jeste tako, nenaučno verifikovano mišljenje većine se ne može uzeti kao dokaz o vođenju inostrane politike. Ovu grešku je najlakše prepoznati preko ključnih riječi “svi misle da je tako”, “očigledno je da smo u pravu, jer većina misli tako” ili “narod je rekao svoje”.

U montiranom politički motiviranom procesu…

Pozivanje na licemjerje je greška srodna logičkoj grešci argument protiv čovjeka, ali s nešto drugačijim efektima. Argument protiv čovjeka je lako uočljiva greška, jer sagovornik koristi očigledne uvrede na račun druge osobe, jer nema drugog načina da opravda svoje tvrdnje. Pozivanje na licemjerje je situacija u kojoj sagovornik izbjegava kritiku tako što kritikuje ili diskredituje sagovornika. To ćemo pokazati na primjeru gdje kršenje ovog logičkog pravila nije očigledno, a posebno je opasno jer dolazi od medija. U tekstu RADONČIĆ NA ROČIŠTU U SUDU BiH: Ovo je čisti politički proces!, novinar Dnevnog avaza piše: “Ovo je čisti politički proces i sukob sekularističke i neke druge opcije, izjavio je sinoć lider Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić na kraju maratonskog, skoro šestosatnog ročišta za određivanje pritvora u slučaju koji protiv njega vodi Tužilaštvo BiH u montiranom politički motiviranom procesu”. Izvor u tekstu se poziva na licemjerje, skidajući pažnju sa svoje odgovornosti i prebacivajući je na “neke druge opcije”, dok medij samostalno implicira da je u pitanju “montirani politički proces”. Bez obzira na prednosti i mane Tužilaštva BiH, pozivanje na njihove motive je logička greška, jer ono nije predmet ovog teksta.

Posljednja logička greška koju ćemo navesti u ovoj analizi je lažna dilema, koja se pojavljuje u situaciji kada se izvor ili novinar ograničavaju na dvije opcije, iako je evidentno da postoji više od dvije. U pitanju je vrsta svođenja kompleksne stvarnosti na crno-bijeli svijet kako bi se lakše dokazala ispravnost tvrdnje. Na primjer, kada se budućnost Bosne i Hercegovine poistovjećuje sa “ili-ili” situacijom centralizacije ili decentralizacije države. Politički i društveni sistem nije toliko jednostavan da se problemi rješavaju ili kreiraju na ove dvije ekstremne pozicije.

U ovom tekstu smo pokazali značaj logičkog rezonovanja u dekonstrukciji medijskih poruka. Treba uzeti u obzir da ovaj pristup zahtijeva aktivnu publiku koja ima motiv za tačnom, istinitom i uravnoteženom informacijom. Određenom dijelu publike ipak je važnija psihologičnost od logike.