Foto: renegadetribune.com

Analiza logičkih grešaka trebala bi preći u naviku bosanskohercegovačke medijske publike, slično kao što se potrošačima robe savjetuje da provjeravaju deklaracije proizvođača

“Istorija je pokazala da je Rusija uvijek bila naš najveći prijatelj”, “Narod zna da smo mi najbolja vlast”, “Vladimir Putin je isti kao Hitler”, “Naša televizija je najgledanija, jer je najgledaniji Dnevnik 2”… Šta je zajedničko ovim primjerima? Osim toga što su to rečenice koje se često mogu vidjeti u medijima Bosne i Hercegovine, one spadaju u još jednu kategoriju: u pitanju su logičke greške.

U logici, koja se bavi istraživanjem ispravnog rezonovanja, do sada je prepoznato više od 300 logičkih grešaka. Logičke greške su greške u rezonovanju pojedinca, ali zbog svrhe ovog teksta, logičkom greškom ćemo smatrati situacije u medijima koje su praćene pogrešnim rezonovanjem novinara/autora ili izvora u tekstu. Sa stanovišta medijske etike, jasno je da novinar ne može snositi kompletnu odgovornost za izjave drugih, ali ako posmatramo publiku, tekstovi koji sadrže veliki broj logičkih grešaka mogu se smatrati manipulativnim.

Cilj ovog teksta nije pokazivanje kako su mediji u Bosni i Hercegovini drugačiji od ostalih, ili kako su mediji jednog entiteta bolji od drugog. Isto tako, nikako nije cilj da se pojedini novinari okarakterišu kao loši. Cilj je da se medijskoj publici u Bosni i Hercegovini pokaže kako logičke greške, bilo one učinjene svjesno ili nesvjesno, otežavaju ispravnu upotrebu informacija za donošenje političkih, društvenih, ekonomskih i drugih odluka. Predmet našeg interesovanja je osam logičkih grešaka, dok će se primjeri koristiti u svrhu ilustracije, a ne naučnog dokazivanja. Primjeri koje koristimo su iz medija u Republici Srpskoj, jer ih je autor koristio u drugom projektu o medijima koji se bavio novinarskom odgovornošću.

Izvođenje zaključaka

Jedna od najčešćih logičkih grešaka koju možemo prepoznati u medijima je greška ne slijedi. U pitanju je situacija u kojoj je zaključak logički ispravno donesen, ali su premise (početne informacije) pogrešne ili neprovjerene. Takođe, ova greška je učinjena ukoliko je zaključak ispravno donosen, ali nije uopšte zasnovan na poznatim i provjerenim premisama. U tekstu Trnovi kod Velike Kladuše: Vehabija pokušao da ubije imama (Glas Srpske, 10.12.2014. godine) navodi se: “Maskirani napadač, za kojeg se vjeruje da je pripadnik vehabijskog pokreta, pokušao je da ubije imama džemata u Trnovi kod Velike Kladuše Selvedina Beganovića…”. Premisa iz koje se izvodi zaključak u tekstu je: “Dodao je da zbog kapuljače i palestinske marame, koje je napadač imao, nije uspio da mu vidi lice, ali da je po pokretima zaključio da je riječ o mlađoj osobi”, dok drugih informacija o identitetu osobe nema (zvanični izvori nisu rekli da je počinilac vehabija). Dakle, zaključak da je počinilac vehabija je logička greška ne slijedi, jer izbjegava adresiranje na poznate premise u ovoj situaciji. Jedna od varijacija ove logičke greške je greška argument iz porijekla, koja podrazumijeva tvrdnju da je nešto loše ili dobro samo zato što je određenog porijekla.

Isto tako, u ovom tekstu je identifikovana logička greška pogrešan uzrok, koja podrazumijeva neistinitu tvrdnju da postoji uzročno-posljedična veza između dvije pojave. Činjenica da je napadač imao palestinsku maramu nikako nije dokaz da se radi o vehabiji. Pogrešan uzrok se najčešće javlja u tekstovima o drugim i drugačijim, gdje se pokušava napraviti poveznica između negativne radnje i predmeta izvještavanja. Još jedan primjer ove greške možemo vidjeti u tekstu Ivaniću partija važnija od Srpske (Euro Blic, 22.11.2014. godine), gdje se izostanak člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića sa sastanka s ambasadorima karakteriše “neslavnim”. U tekstu se nalazi Ivanićevo objašnjenje, koji je rekao da je ranije imao ugovoren sastanak svoje partije u Južnoj Koreji, te da zbog toga nije mogao prisustvovati. Dakle, nije “važnost partije na štetu Srpske” uzrok nastale situacije.

Opštepoznate stvari

Logička greška innuendo se javlja u situaciji kada se doneseni zaključak prikazuje kao dokazana činjenica, bez argumenata koji bi pokazali navodnu istinu. Grešku je najlakše prepoznati identifikovanjem sintagmi kao što su “istorija je pokazala”, “narod zna” ili “građani su prepoznali”, te njihovim stavljanjem u kontekst poznatog. Najbolji primjeri se nalaze u nevješto prerađenim saopštenjima za javnost, tako da tekst više podsjeća na reklamu nego na informativni tekst. Primjer za innuendo imamo u tekstu Najkvalitetniji signal, besplatni razgovori, pouzdan internet! (Press RS, 24.11.2014. godine), gdje se navode sintagme poput “veoma popularni”, “neke od bitnijih prednosti” i “odgovarajuća kombinacija”. Niti jedna od ovih tvrdnji u tekstu nije dokazana, ne postoje drugi izvori koji tvrde drugačije, pa postaje jasno da je ova logička greška učinjena svjesno u promotivne svrhe. Otežavajuća okolnost za navedeni medij je to da tekst nije označen kao zakupljen prostor ili reklama. Innuendo se može javiti i u situacijama u kojima se nejasnim riječima pokušava sakriti nedovoljno snažan argument. Na primjer, u tekstu Cvijanović: Danas o usklađivanju penzija, penzioneri prioritet, nalazi se izjava Željke Cvijanović koja kaže: “Premijerka Željka Cvijanović najavila je da će danas biti razmotrena mogućnost eventualnog redovnog ili vanrednog usklađivanja penzija.”

Na primjeru teksta Lažna slika bede (Euro Blic, 11.12.2014. godine) pokazaćemo logičke greške pretjerano poređenje i anegdotalni dokaz. Pretjerano poređenje nastaje u zaključku koji poredi dvije varijable koje je nemoguće porediti. Na primjer, kao dokaz da stanovništvo u Bosni i Hercegovini ne živi tako loše napisan je anterfile u kojem se porede podaci o broju mobilnih telefona po glavi stanovnika u BiH i Kini. Jednostavno, podaci o dvije jako različite zemlje se mogu porediti samo ako se uvaži indeks koji bi različitost broja stanovnika, budžeta i drugih indikatora poravnao po nekom principu. Kina je najmnogoljudnija zemlja na svijetu i potpuno je jasno da je u tim okolnostima mnogo teže doći do takvog oblika pokrivenosti, dok je u BiH to lakše postići. Ova greška se u medijima najčešće javlja prilikom poređenja ličnosti, kao što je poređenje Vladimira Putina s Adolfom Hitlerom.

Anegdotalni dokaz je posmatranje ličnog primjera kao dovoljnog dokaza za tačnost ili netačnost nekog argumenta. U navedenom tekstu jedan od izvora kaže “ujutro na ulicama tek u svakom desetom automobilu možete videti dvoje ljudi, u ostalima je samo vozač”, što se uzima kao dokaz navodne povoljne ekonomske situacije u BiH. Lično iskustvo pojedinca može biti ilustracija ili svjedočenje kao dodatna informacija, ali u logičkom smislu to nije dovoljno za ispravnost rezonovanja. U konkretnom primjeru, postoje osobe koje u automobilima vide troje i više putnika, što je dovoljno da se opovrgne takav dokaz.

Selekcija i prezentacija

Teksaški revolveraš i biranje trešanja su dvije logičke greške koje su srodne, pa se često pojavljuju u kombinaciji jedna s drugom. Prva podrazumijeva biranje samo onih podataka koji odgovaraju određenom argumentu, dok druga podrazumijeva i pristrasnost na osnovu tako odabranih podataka. Najbolji primjeri za ove dvije logičke greške nalaze se u informacijama o gledanosti: RTRS najgledaniji u Srpskoj i BN TV i tokom jula najgledanija u Srpskoj. Iako su obje televizije suštinski u pravu, logičke greške se nalaze u probiranju onih podataka koji im idu u prilog, a zanemarivanje onih koji ne idu. Tako RTRS “bira trešnje” gledanosti centralne informativne emisije Dnevnik 2, dok BN televizija uzima podatke ukupne gledanosti cjelokupnog programa. Dvije navedene logičke greške su najčešće u izjavama javnih zvaničnika i političara, pa se publici skreće pažnja da obrati pažnju na rečenice kao što su “bilježimo ekonomski rast” (istina: to nije ekonomski rast, jer istovremeno raste zaduženje) ili “statistika pokazuje da je prosječna plata veća” (istina: prosječna plata jeste veća, ali su troškovi života takođe u velikom rastu).

Kao što je rečeno u uvodu, analiza logičkih grešaka bi trebala preći u naviku medijske publike u Bosni i Hercegovini, slično kao što se potrošačima robe savjetuje da provjeravaju deklaracije proizvođača. Neke greške su namjerne, a neke slučajne i manje opasne. Međutim, bez obzira na motive, publika u krajnjem rezultatu uvijek ispašta.