Najčešće, informacije o korupciji dospijevaju u javnost kada se međusobno obračunavaju političari. Što je važnija pozicija za koju se bore, veće su i šanse da će javnost doznati više detalja o zloupotrebama

Još je u aprilu 2009. nevladina organizacija Transparency International BiH predstavila rezultate prvog kvartalnog istraživanja percepcije bh. građana o korupciji. Ovo su, između ostalog, bili rezultati: većina ispitanika (29%) spremna je dati mito za bolju ljekarsku njegu, a zatim i pri zapošljavanju i za izbjegavanje plaćanja kazni za prometne prekršaje. Istraživanje je pokazalo i da su zdravstveni radnici i policajci upravo oni koji najčešće traže mito, a prosječan iznos mita kojeg su platili ispitanici ovog istraživanja iznosio je 491 KM za ljekara ili medicinsko osoblje i 34 KM za policajca.

Samo jedan ljekar osuđen

Teško je naći nekoga ko je spreman da otvoreno govori o korupciji, rijetkost je i da građani prijave takve slučajeve, a i oni onda završavaju sudskim nagodbama i plaćanjem novčanih kazni. U martu ove godine, na Radiju Slobodna Evropa objavljena je priča o korupciji i zloupotrebama sistema u zdravstvu. U tekstu se navodi izjava novinarke Centra za istraživačko novinarstvo Jasne Fetahović koja  kaže kako je njihovo istraživanje, rađeno prije dvije godine, pokazalo da je u BiH samo jedan ljekar pravosnažno osuđen za korupciju. “Doktor iz Brčkog Zoran Petrović priznao je krivicu i osuđen je u septembru 2012. godine na tri mjeseca zatvora. Kaznu je isplatio novcem. On je ucijenio supruga pacijentice Miralema Čolakovića rekavši mu da njegovoj supruzi Erni neće dati neophodnu injekciju ukoliko mu ne donese novac (100 eura). Čovjek je sve prijavio policiji. Došlo je do istrage, optužnice, te na kraju i do presude, a to je jedina pravosnažna presuda za korupciju u zdravstvu u BiH, koliko nam je poznato. Još su dva sudska postupka vođena za isto djelo, ali su dvojica doktora oslobođeni krivice. Zahtjeve da nam daju podatke slali smo na preko 60 sudova i tužilaštava u BiH”, izjavila je tada Fetahović.

Rijetki primjeri istraživačkog novinarstva

RSE i Centar za istraživačko novinarstvo, ali i Žurnal i Slobodna Bosna su rijetki i svijetli primjeri objavljivanja tekstova o korupciji u zdravstvu. U obzir je potrebno uzeti i sljedeću činjenicu: za istraživanje ovakvih tema potrebno je vrijeme, kojeg novinari u dnevnim listovima ili portalima imaju najmanje s obzirom da se bave svakodnevnim političkim temama i  pokušavaju da prvi ili među prvima donesu čitateljima neku informaciju. Rijetke su i redakcije koje mogu  priuštiti novinaru da dane ili sedmice provede istražujući jednu temu. To jednostavno ne dozvoljava, nazovimo je tako, ekonomska računica.

Ipak, kada se desi situacija da iz samog sistema neko progovori o ovom problemu, mediji će se temom korupcije u zdravstvu baviti, i to u velikom broju. Primjer koji navodimo je iz marta 2014. kada je tadašnji direktor Zavoda za zdravstveno osiguranje Kantona Sarajevo Kenan Crnkić iznio informaciju da su tri sarajevska ljekara suspendovana zbog sumnje da su propisivali preveliki broj lijekova.

Temom o broju propisanih lijekova bavio se i portal Žurnal još 2011. “Ljekari u Sarajevu godinama izdaju nelogično veliki broj lijekova dnevno pa se dešava da u prosjeku dnevno izdaju po stotinu recepata, što dovodi do toga da je samo jedan ljekar izdao više od po jednog recepta svakom stanovniku opštine”, navedeno je tad u tekstu “Deset paketa lijekova za samo jednog pacijenta”, koji je bio dio istraživanja o nezakonitim vezama ljekara i farmaceuta.

Korupcija u bh. zdravstvu uključuje mito od privatnih dobavljača za ugovor o javnim nabavkama, kao i pronevjere javnih resursa za privatnu korist. Određenim čelnim ljudima državnih medicinskih ustanova daje se novac “ispod stola” kako bi primili pacijente preko reda, ponudili im bolju uslugu ili jednostavno primili nekoga na posao, pisao je u martu 2014. portal Klix. Javna je tajna, navedeno je tada u tekstu pod naslovom “Ljekari uzimaju najviše: Korupcija u zdravstvu gorući problem bh. društva”, da se posao u sarajevskim medicinskim ustanovama kupuje za 10.000 do 20.000 maraka.

Ne talasaj!

Ipak, najčešći primjeri kad se dolazi do informacije o korupciji su obračuni političkih moćnika kad se bore za neku poziciju u zdravstvu. Što je pozicija utjecajnija, veće su i šanse da će javnost doznati više detalja o zloupotrebama sistema. Tada su oni koji ciljaju na pozicije direktora ili ministra spremni iznijeti prljavi veš svojih protivnika nadajući se da će takvim diskreditiranjem sebi obezbijediti željenu funkciju. Ali, čak i kad takve afere dospiju u javnost, reakcije, izuzimajući one na društvenim mrežama, uglavnom izostaju. Ne reaguj, ne talasaj, zaboravit će se – kao da je nepisano pravilo “prozvanih” u različitim aferama koje nikad ne dospiju do sudskih procesa.

Temom korupcije u zdravstvu BiH bavio se prije tri godine i Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, a njihovu analizu prenio je tada diwan-magazine.com: “Zabilježeni su slučajevi u kojima se i najtežim bolesnicima ili pacijentima koji su bili na samrti nije ukazala ljekarska pomoć jer nisu bili u mogućnosti da ponude mito. Pojedini ljekari uzimaju sve pa i suhomesnate proizvode. Mito se u Bosni i Hercegovini daje i u slučajevima kada su bolešću pogođeni i najmlađi pacijenti.”

Činjenica je da je mnogo lakše prenijeti tekst nečijeg studioznog istraživanja nego sam uposliti svog novinara na nečemu što iziskuje mnogo vremena, a sam medij nema resursa da svog uposlenika “pusti” na istraživački teren jer mu je potreban za ispunjavanje kvote različitih zadataka.

Uvrede, nakon svega

Ovog ljeta javnost je uzburkala priča o zdravstvenoj ustanovi “Moja klinika” u vlasništvu Emira Talirevića. Priču o ugovorima za pružanje usluga patohistoloških analiza između Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” i Zavoda za zdravstvo Kantona Sarajevo ZZD KS i privatne zdravstvene ustanove “Moja klinika” čiji je vlasnik dr. Emir Talirević objavio je prvo Žurnal, a potom Centar za istraživačko novinarstvo. Novinarku CIN-a Selmu Učanbarlić Talirević je žestoko napao putem društvenih mreža. U zaštitu CIN-ove novinarke stalo je Udruženje BH novinari, ali i brojni mediji. Novinari koji se uhvate u koštac s temama korupcije u zdravstvu moraju biti svjesni da ih na tom terenu svašta može očekivati, a najčešće je to sistem koji “čuva svoje ljude” i ne dopušta da se nađe krivac ili, čak, kazni za propuste koje je napravio. Borba medija protiv sistemskih grešaka se nastavlja, ali je omjer snaga, nažalost, uglavnom u korist sistema.