BHT1 i FTV ne posežu često za komentatorima u svojim centralnim informativnim izdanjima, bar ne za ekskluzivnim studijskim gostovanjima kojima se pokušava osvijetliti udarni događaj. Od gosta-komentatora se, prije svega, očekuje poznavanje teme koja je u žiži interesovanja, sposobnost kritičkog razmišljanja, ali i spremnost da se javnosti predoči više oprečnih mišljenja. Pozvani stručnjaci će vrlo vjerovatno otkriti i svoje političko opredjeljenje, ali ono ne smije prevladati nad njihovom ulogom analitičara.

Novine i magazini se tu nalaze u mnogo lagodnijoj poziciji od televizija jer mogu ustupiti prostor različitim školama mišljenja u specijalizovanim rubrikama, prepuštajući čitaocima da sami sukobe gledišta oglašenih autora. U TV formatu, koji je po svojoj prirodi mnogo nepredvidljiviji, da bi se zadržao izbalansiran ton mora se dobro povesti računa o osobi kojoj se daje privilegija da živom riječju razjasni važan događaj ili temu, jer svaka pretjeranost i pristrasnost gostiju pripisat će se mediju koji im je ustupio pravo na izričaj. Tako je nedavni pokušaj vojnog udara u Turskoj nagnao Federalnu televiziju da uz pomoć komentatorke približi događaj, ali izabrana gošća ne samo da nije rasvijetlila okolnosti, već se ispostavilo da je odluka da se ona pozove potpuni promašaj. Publika je umjesto analize slušala hvalospjev o aktuelnoj turskoj vlasti, a gošća je sama priznala da nije kvalifikovana za političke i/ili vojne komentare.

Gledateljstvo je naviklo na nepripremljene razgovore s pitanjima koje prezenteri nauče napamet, bez da uopšte prate tok odgovora. Ali pozivanjem nekvalifikovane gošće koja nije vična političkim komentarima, i to povodom top svjetske teme, FTV se izložio mnogo većoj blamaži, naškodivši ponajviše svom ugledu.

Izboru komentatora mora se posvetiti pažnja, a ako se omane, novinari moraju učiniti sve da kamufliraju grešku. Bilo je jasno da je vrag odnio šalu kada je “analitičarka” izjavila kako su se na Tursku ustrijemile đavolske sile. Komentar mora biti ozbiljan, precizan i informativan. I da ima makar privid neutralnosti, i onda kada se iznosi sasvim lična ocjena. Gostovanje Amine Šiljak-Jesenković u Dnevniku 2 Jadranke Milošević ostat će upamćeno kao udžbenički primjer banalizacije TV komentara, jer publika je bila izložena jednostranim tlapnjama i suvišnim emotivnim lamentima. Na mjestu gdje su očekivali pojašnjenja i argumentiranu prosudbu.