Malo kada je jedna informativna emisija kao što je centralni Dnevnik BNTV-a u samo mjesec dana imao toliko oscilacija u profesionalnom izvještavanju. Ovaj juli iznjedrio je, prije svega, na svjetlo dana jasnu orijentaciju ove medijske kuće samo prema jednom, srpskom narodu. Najradikalniji primjer bilo je izvještavanje o komemoraciji bošnjačkih žrtava genocida u Srebrenici. I dok je 20. godišnjica prošlog jula ostala u potpunoj sjeni napada na srpskog premijera Aleksandra Vučića u Potočarima, ove godine svjedočili smo relativizaciji obima zločina – koji se, naravno, ne naziva genocidom. I potpunom nedostatku empatije prema žrtvama i njihovim porodicama.

Nacionalna homogenizacija srpskih stranaka nikada nije bila evidentnija nego ovog mjeseca. Okupilo ih je nezadovoljstvo objavom rezultata popisa stanovništva u BiH, a potom i odluka o održavanju referenduma o danu RS-a. Nacionalnom zanosu podleglo je i uredništvo dnevnika. A to je rezultiralo da su stavovi političkih predstavnika bošnjačkog naroda bili ignorisani do granice neukusa. Ili, još neprofesionalnije – prepričani a da ništa nije rečeno.

U pauzama nacionalnog zanosa u dnevnicima dominirale su teme koje oslikavaju sumornu svakodnevnicu. Po ovome je BNTV bio drugačiji od prikazivanja friziranih slika stvarnosti kojima svjedočimo u informativnom programu RTRS-a. Od štrajkova, protesta nezaposlenih, na jednoj strani, i iznošenja primjera bahaćenja predstavnika vlasti, na drugoj. Ono što je konstanta jeste nedostatak ili znanja ili zainteresovanosti da se “dobra  vijest” tematizira i tako dobije na težini. Ovako sve češće svjedočimo nedorečenom pristupu, koji bi se, uz malo dobre volje, dao poboljšati i time bi doprinio profesionalnom usponu i novinara i ove medijske kuće.

Ključni izazov koji predstoji, i na koji, bojimo se, BNTV neće znati odgovoriti, jeste kako će se oblikovati informativni program tokom predizborne kampanje. Naklonost prema opozicionom bloku u RS-u, prije svega Srpskoj demokratskoj stranci, nikada se nije ni pokušavala prikriti. Kako je kampanja i bez službene najave u punom jeku, za očekivati je i sve više navijačkih strasti, a sve manje nepristrasnog izvještavanja.

U situaciji kada već niz godina svjedočimo da je javni RTV servis Republike Srpske tek puko glasilo vladajućih struktura, odnosno lidera SNSD-a Milorada Dodika i najužeg rukovodstva te partije, građanima će itekako, budu li kao izvor informacija koristili bilo RTRS bilo BNTV, do pune istine teško biti doći.

Stoga već sada možemo konstatovati da na duži rok možemo kazati laku noć medijskom profesionalizmu. Dobro došli u vrijeme predizborne euforije.