Centralna informativna emisija Radija Republike Srpske 15. 6. 2016. počela je informacijom da je Milorad Dodik otputovao na ekonomski forum u Sankt-Petersburg. O cilju, planu i značaju njegove posjete forumu, kao ni o njenom trošku na račun poreznih obveznika, ništa. Umjesto toga, tek nekoliko riječi o veleljepnosti zdanja unutar kojeg će se održati forum.

Na osnovu ovog primjera, može se govoriti o manipulaciji javnim interesom. Da, u interesu je građana da znaju gdje politički predstavnici putuju u njihovo ime. Ali, da bi mogli napraviti procjenu, neophodno je da imaju uvid u cilj putovanja, njegovu opravdanost, plan posjeta i očekivanja kako bi potom mogli pratiti ispunjenje nabrojanog. Bez toga, radi se o prividu javnog interesa i promociji Dodika u odgovornog i brižnog političara bez argumenata. On tamo doslovno ne mora ništa uraditi jer ga ovakvo praćenje javnosti na to i ne obavezuje. Putovanje u navodno prijateljsku Rusiju, još na ekonomski forum, i konotacije koje to izaziva, a koje su finansijske prirode, mogu, povjerovat će slušalac, biti samo dobra stvar. A na kraju može se ispostaviti da je značilo samo rupu u državnom budžetu o čemu, ako je suditi po pristupu putovanju, s Radija Republike Srpske nećemo biti obaviješteni.

“Takozvano novinarstvo”

Istog dana ih nije mnogo zanimala ni vlastita sudbina kao ni kritika na vlastiti račun. Radilo se o izmjenama Zakona o Javnom RTV servisu kojem i sami pripadaju. Medijski fokus je bio usmjeren na naplatu TV pretplate/takse. Ta tema i način na koji je obrađena mnogo govore o sve tri radijske stanice koje su predmet ove analize, ali prvo ćemo o RTRS-u. Ono što je dodatna zamjerka ovoj u odnosu na druge dvije stanice jest što nije zarezivala kritiku poslanika Parlamentarne skupštine iz reda Saveza za promjene. Pored optužbi Aleksandre Pandurević i Mladena Bosića da im RTRS ugrožava život te da ga kao takvog ne mogu plaćati, Pandurevićka je iznijela još jednu interesantnu konstataciju. Naime, ona je, kako smo mogli čuti na Radiju Federacije 15. 6., zamjerila RTRS-u to što političku grupaciju kojoj pripada nazivaju “takozvanim” Savezom za promjene. Ona je stoga njih nazvala “takozvanim” javnim servisom. I, uistinu, to je značajan simptom neprofesionalizma koji se često ispoljava na RTRS-u.

Kad je radio u pitanju, u toku praćenja njihovog programa 13., 14. i 15. ovog mjeseca, u kontekstu Saveza za promjene, kvalifikacija “takozvani” desila se jednom. Iznio ju je SNSD-ov politički predstavnik, ali i novinaru, kao i uredništvu može se zamjeriti zašto su to pustili u program. Ime čovjeka, političke grupacije, vlastita imena generalno, ne smiju se ponižavati i dovoditi u pitanje. Ona, kakva god da su, zavise isključivo od njihovog nosioca i to je stvar njegovog integriteta i identiteta. Odrednicu “takozvani” upotrijebio je jednom i novinar u kontekstu posjete Bakira Izetbegovića Kazanima. Objašnjavajući zločin, Armiju RBiH je nazvao takozvanom. Legitimno je problematizirati da li je Armija BiH ili bilo koja druga vojna formacija odgovarala onome što njeno ime podrazumijeva. Međutim, ovakav pristup, bez argumenata, može se smatrati denuncijacijom i tužakanjem, što medijima, pogotovo javnom RTV servisu, ne priliči.

Odnos prema žrtvi i zločincu

Kad smo već kod Izetbegovićeve posjete Kazanima, tu je gotovo nevjerovatno nepostojanje novinarskog sluha za temu. Ni s jednog radija ga nisu upitali da se odredi prema Mušanu Topaloviću Caci, koji se smatra najodgovornijim za zločin na Kazanima. To još više čudi s obzirom da je u jednom momentu izgledalo kao da ih Izetbegović na to provocira: naime, konstatovao je da se s Kazana vidi šehidsko mezarje na Kovačima. Na tom mezarju je ukopan i Caco. I nikom nije na um palo, ili niko nije smio, da, zahvaljujući njegovoj konstataciji, priču skrene na tu temu. Razlog nije samo senzacija koju odgovor može izazvati već i kompletiranje teme. Odnos prema žrtvi, kako god djelovao human, korektan, pošten, tek je pola priče ako ne znamo i odnos prema zločincu.

No, vratimo se naplati RTV takse. To je stvar koja se u najvećoj mjeri tiče samog Javnog RTV servisa Bosne i Hercegovine i građana. Političari su tu posrednici. A svi prilozi su bili fokusirani na političare, da li će Zakon proći ili neće. Građani nisu dobili prostor. Šta je iz njihovog ugla razlog slabe naplate RTV takse, kakav javni RTV servis žele, koje su njihove zamjerke programu, kako tumače odnos cijene i kvaliteta usluge, o tome ništa. Otud se postavlja pitanje da li je svrha Javnog RTV servisa BiH preživljavanje uposlenih i politička promocija ili u njegovom postojanju interes imaju i građani?

A gdje je javnost?

Niti na jednom radiju u toku spomenuta tri dana u analiziranim emisijama nije bilo nijedne ankete. Što isto govori o odnosu prema građanima s obzirom da je izborna godina i da se kandidati pojedinih partija za načelnike velikog broja općina znaju. Na radiju RS-a obaviješteni smo o tome ko su pojedini kandidati za neke općine, a na druga dva radija ni o tome. Međutim, nisu važni kandidati, oni čak mogu biti i opasni da prije ozvaničenja predizborne kampanje koriste javni servis za samopromociju. Važni su građani da kažu da li su im i kakve promjene potrebne i koliko su zadovoljni dosadašnjim upravljanjem njihovim lokalnim zajednicama. To je dobra prilika i da se medijski interes izmjesti iz regionalnih centara, što je generalno boljka medija u BiH ‒ da su previše koncentrisani u centrima.

Zašto u predizbornom periodu ne bismo mogli čuti šta to nedostaje Posušacima, Gruđanima, Nevesinjcima, Tešnjacima, Brođanima, itd? Ne samo da se time osvježava program već se i omogućava bolja korespondencija među građanima i izbornim kandidatima. Da ih se onda pita o rješenjima problema koje građani postavljaju. Osim toga, tragom izjava građana moguće je doći do kvalitetnih tema. Ali izgleda da vladaju inercija i tvrdo ukorijenjena navika da su alfa i omega života u BiH političari pa se onda novinarski interes uglavnom kači za njih.

Sterilno i neinventivno

Inercija je primjetna i kod kreiranja i uobličavanja medijskog sadržaja. Ova tri radija su tu identična. U prilozima se zvukom gotovo nimalo ne nastoji dočarati atmosfera. Sve je sterilno, u zatvorenim, nerijetko studijskim prostorima. Tek poneki prilog odudara od te opšte slike. Kao što je slučaj, recimo, na Radiju RS kad su izvještavali o štrajku željezničara – tad smo mogli čuti i zvuk voza. Ili buku u sudnici kad su članovi porodice ubijene Arnele Đogić pokušali napad na optužene za njeno ubistvo, o čemu je izvještavano na BH radiju 1 i Radiju Federacije. Osim toga, nije rijedak slučaj da se pojave isti prilozi, pogotovo na Radiju Federacije i BH radiju 1, ili iste izjave u pojedinim prilozima na sva tri radija. Razlog tome je novinarska neinventivnost. Radi se o velikom broju novinara koji okruže jednog sagovornika i onda svi uzmu istu izjavu. Toga se posebno trebaju paziti na Radiju Federacije jer oni posljednji emituju centralne vijesti. One su na BH radiju 1 u 15, na Radiju Republike Srpske u 16 i na Radiju Federacije u 17 h. Svako je već imao priliku sve čuti dok na njih dođe red. Iz tog razloga, novinari Radija FBiH moraju biti posebno inventivni i imati svoj ugao gledanja, pogotovo u odnosu na BH radio 1, s kojim se najviše i preklapaju.

Ono što je u najvećoj mjeri okupiralo pažnju sva tri radija, nešto više Radija RS, jeste priča o popisu stanovništva. Odnos političara i javnosti Federacije i RS-a prema tome dobro je poznat, kao i argumenti za i protiv objave rezultata. Bez znanja da li su upoznali slušaoce s tim stvarima kad je priča postala aktuelna, nekorektno bi ih bilo optuživati zašto to nisu učinili u analiziranom periodu. Međutim, ima ipak jedna stvar kojoj su svi olako pristupili. A ta je da Mladen Bosić otvoreno poziva Dragana Čovića da utiče na direktora Agencije za statistiku BiH da ovaj povuče odluku o obznanjivanju i prihvatanju rezultata popisa. Tu imamo doslovno medijsko pristajanje na partitokratiju. Takav zahtjev iznijet novinaru morao bi odmah probuditi interes za sljedeće pitanje: Kako može, ili zašto se misli da može i da je u redu da predsjednik jedne stranke utiče na direktora institucije značajne za sve građane BiH i povodom odluke koja se tiče svih? Pa makar taj direktor bio i postavljen na tu poziciju od stranke čijeg se predsjednika poziva da utiče na njega. Novinari su to prešutjeli.

Da sumiramo: sva tri radija definitivno su ispod visine svog zadatka. Radio RS, zbog političke pristranosti koju gotovo otvoreno ispoljava i neargumentovanih diskvalifikacija tipa “takozvani”, ipak je lošiji od druga dva. Ali da se medijski pismen čovjek može smatrati kvalitetno informisanim nakon što čuje centralne informativne emisije sva tri radija, ne bi se moglo reći. Zato sva tri radija spadaju u isti koš s obzirom da njihovom uslugom mogu biti zadovoljni isti ljudi. Oni neupućeni u to šta je važna, tačna i informacija od njihovog interesa.