Iako se u svakom sportu na svijetu ravnopravno takmiče žene i muškarci, ako je vjerovati bh. internetskim portalima, sport je uglavnom muška stvar. Svjedoče tome i statistike.

U periodu od prvog marta do trećeg aprila 2016. godine, na analiziranim portalima objavljeno je mnoštvo tekstova u sportskim rubrikama. No, tek se u nekolicini njih tretira ono što se naziva ženskim sportom. Tako je na portalu Klix u ovom periodu objavljeno oko 1.100 tekstova, od toga samo 32 o ženama. Oslobođenje je, od otprilike 389 tekstova, samo devet posvetilo ženama. Na Depou, od oko 192 teksta, tek pet su o ženama. Večernji.ba je u tom periodu, od 480 tekstova, samo 33 posvetio ženama u sportu. Na portalu Glas Srpske, od 190 tekstova, samo ih je 10 o ženama. Na Vijesti.ba, od oko 660, samo 31 tekst je o ženama. Sve u svemu, od 3.011 tekstova, samo 122 tretiraju ženski sport. Procentualno – 4,05 posto. Uz sve ovo bitno je spomenuti da se ženska takmičenja i ženske lige ne prate, već se o njima piše nasumično i nesistematski, za razliku od muških.

Kada žene zaslužuju “bravo”?

Nije problematičan samo broj tekstova koji su posvećeni ženama u sportu. Bitno je i ono što se prati i kako se prati. Kako je već spomenuto, ženske sportske lige i takmičenja prate se samo sporadično. Uglavnom odbojka, rukomet i tenis. Ako je vjerovati portalima, ženska košarka postoji samo ponegdje, a ženski fudbal ne postoji. Tako su se na portalima Vijesti.ba i Večernji.ba mogli naći podaci o odbojkaškim takmičenjima, ali i o ženskoj košarci. Na portalu Klix većina se tekstova o ženskim takmičenjima odnosi na vijesti iz tenisa. Što se tiče reprezentativnog sporta, tek se na portalu Oslobođenja mogao pronaći tekst o okupljanju ženske juniorske rukometne reprezentacije BiH u Visokom. Na Depou i Glasu Srpske nije bilo tekstova o ženskim takmičenjima, čak niti sporadičnih. Na većini portala su, u mješovitim takmičenjima u kojima sudjeluju oba roda, žene u potpunosti podređene muškoj (jezičkoj) normi. Tako je i s dodjelama nagrada. Primjer su tekstovi “Dominirali sportaši iz borilačkih sportova” i “Dvije medalje za bh. brzoklizače u Celju”, u kojem su klizačice postigle bolje rezultate, ali su u naslovu ipak – klizači. Osim što su klizači, žene su, prema pisanju portala Glassrpske.com, treneri i potpredsjednici sportskih saveza.

Kada žene postignu veliki uspjeh u sportu, to nije naslovna vijest, ako se uopće i spomene. Uz to, sportašice zaslužuju čestitke samo kada naprave neki uspjeh koji će uzdići državu i time biti suport patrijarhalnim konceptima državnosti i njenog značaja u sportu. Primjer je tekst “Bravo: Cerić i Samardžić osvojile medalje na Evropskom judo kupu u Sarajevu”. S druge strane, svaki uspjeh muških sportista vrijedan je sam po sebi i ne mora nužno biti od nacionalnog značaja da bi dobio naslovno mjesto. Istovremeno, bh. sportašice su, pri pomjeranjima na svjetskim listama, imale mnogo manju medijsku pažnju od muških kolega. Tako smo u samo jednom tekstu od svih analiziranih mogli saznati da su Dea Herdželaš i Jelena Simić napredovale na WTA listi. Napredovanja muških sportista na listama redovno se prate i obično su naslovna vijest. Zanimljivo je primijetiti da se na bh. portalima malo ili nikako prate sportovi koji se tradicionalno percipiraju kao ženski, naprimjer ritmička gimnastika.

Afere, afere…

Najveći broj tekstova o ženama u sportu je tabloidne naravi. U analiziranom periodu, to se najviše odnosilo na doping-aferu ruske teniserke Marije Šarapove. Tako je na Klixu čak deset tekstova posvećeno ovoj aferi i tome ko je sve sa Šarapovom prekinuo ugovore. Na portalu Oslobođenja tri su teksta posvećena ovom skandalu, dok su portali Večernji.ba i Glassrpske.com ovoj temi posvetili pet, odnosno četiri teksta. Vijesti.ba su Šarapovoj posvetile pet tekstova. Uglavnom, više nego li ženskim takmičenjima. Tako smo na ovim portalima mogli saznati da je UN suspendovao Šarapovu kao ambasadoricu dobre volje, da je ona čak pet puta upozorena zbog zabranjene supstance meldonijum, da su Nike te još neke velike firme napustile Šarapovu, ali i sve o njenoj navodno mračnoj prošlosti.

No, nije samo doping-afera Šarapove u medijima obrađena na tabloidan način. Postoje i drugi načini kako su se sportašice tabloidizirale. Tako je na portalu Depo.ba u članku o gimnastičarki “od gume” naglasak bio na tome da je ona – atraktivna. Na istom portalu, jedna od vijesti iz tenisa je da Ana Ivanović više nije najljepša teniserka na svijetu.

Najdalje su u tabloidizaciji otišli novinari portala Večernji.ba. Tu je u sportskoj rubrici, od ionako malog broja tekstova posvećenih ženama, dobar dio tabloidan. Stoga se mogu pronaći vijesti kako “atraktivna Neymarova sestra nastavlja sa starim navikama” ili kako je Mourinhova kćerka u vezi s Beckhamom jr. Na istom portalu mogli smo pročitati sve detalje seksualnog života Tottija i njegove supruge te da je Eva Carniero, doktorica koju je vrijeđao Mourinho, pronašla novi posao. Značajan dio žena spomenutih u sportskim rubrikama uopće nisu sportistkinje, nego ljubavnice ili starlete koje su zaludjele nekog od sportaša.

Neznane junakinje

Na portalima je tek nekolicina tekstova posvećena ženama koje su postigle izvanredne rezultate u sportu ili nečemu vezanom za sport. I obično su to bile agencijske priče, a ne one koje su pravili analizirani portali. Tako su Vijesti.ba prenijele priču Agencije Anadolija o Melisi Brčaninović, koja je u sportu krenula stopama svoje majke i trenerice Mare Lakić. Priču o ovoj mladoj sportistkinji i njenoj majci prenio je i Klix.ba.  Na ovom portalu može se pronaći i fascinantna priča o mladoj sportašici Nataši Kovačević, koja se, uprkos invaliditetu nakon saobraćajne nesreće, nastavila profesionalno baviti košarkom. Zanimljivo je da je Klix donio i vijest o tome da je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u sklopu Seminara o izvještavanju o ženskom nogometu, selektorica ženske nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, Samira Hurem, govorila o odnosu ljudi prema ženskoj nogometnoj selekciji. Naslov teksta, “Samira Hurem: Imam osjećaj da sam nebitna osoba iako Baždarević i ja vodimo reprezentaciju sa istim grbom”, zorno oslikava odnos prema ženskom sportu u BiH. No, čini se da novinari nisu naučili lekciju. Ženski sport je na bh. portalima i dalje ekscesna pojava koja se najčešće svodi na nesistematično praćenje takmičenja, tabloidizam i neprestane izvještaje o ženskim “posrnućima” te napuštanju karijere ili stvaranju problema. Sve to u tekstovima čiji je broj toliko mali da se može smatrati statistički zanemarivim.