Opštinski sud u Banjoj Luci je 15. januara ove godine u prvom stepenu odlučio da Mladen Bosić mora platiti Miloradu Dodiku 6.000 KM kao naknadu nematerijalne štete i dodatno 2.400 KM sudskih troškova. Tu su informaciju prije nekoliko sedmica objavili svi mediji u BiH i u regionu.

Ovakav ishod višemjesečnog sudskog postupka za klevetu, u kojem je predsjednik RS-a tužilac, a predsjednik SDS-a tuženi, bio je očekivan. Naime, još se nije dogodilo da je Dodik izgubio spor za klevetu pred banjalučkim sudom – ni protiv novinara, a ni protiv političara – kad god je osjećao da su povrijeđeni njegovi čast i ugled i, pogotovo, kad je imao duševne bolove. Sudeći po broju tužbi, njegovih je duševnih bolova bilo najmanje tuce u zadnjih nekoliko godina.

Najveće ruglo sudskih postupaka za klevetu

Ostavljajući ovog puta po strani povod i sadržaj tužbe u ovom zadnjem sudskom postupku za klevetu (nakon što je Dodik rekao za Bosića da je “patološki lažov”, Bosić je uzvratio da je “Dodik ukrao milione”), kao i činjenicu da je Sud odbio ponuđene dokaze i svjedoke koje je nudila odbrana, najzanimljiviji dio ovog procesa predstavlja tzv. medicinsko vještačenje. Moram reći – takozvano, s razlogom.

Evo kako je to “vještačenje” izgledalo prema novinskom izvještaju agencije Patria. U toj informaciji, koju su prenijeli brojni mediji, piše da “Milorad Dodik ima posttraumatski stresni poremećaj, zapada u logoreju, bolest nekontrolisanog i nepovezanog pričanja, a duševni bolovi su prisutni i zbog porodice, jer su se zbog Bosićeve izjave razboljeli njegova (Dodikova) majka i brat”.

Uz pretpostavku da ove konstatacije možda i nisu sasvim autentičan citat iz nalaza sudskog vještaka Bogdana Stojakovića, ovo je ipak osnovna poruka, što se jasno vidi po ostalim pojedinostima objavljenim u novinskom izvještaju. Ovaj je vještak, po nalogu Suda, “psihijatrijski posmatrao Dodika” i opisao kakve sve bolesti je on dobio nakon Bosićeve izjave da je ukrao milione.

“Ja sam sa tužiteljom (Dodikom) razgovarao uopšte i o životu, o njegovom životu, ali je ovo bilo konkretno što mu je najjače zaparalo dušu”, rekao je Dodikov vještak. On je potvrdio da je Dodik zbog toga samoinicijativno uzimao lijekove bez nadzora stručne osobe. Na pitanje da li bi navodne subjektivne patnje tužitelja (Dodika) bile manjeg intenziteta i kraćeg trajanja da je terapija primjenjivana pod stručnim nadzorom, a ne samoinicijativno, Dodikov vještak je odgovorio da dozvoljava mogućnost da bi u slučaju da je bio kod iskusnog psihijatra mogao dobiti i bolji lijek nego u apoteci, pa ako bi, kako stoji u zapisniku, bio pogođen lijek, vjerovatno bi te patnje bile manje.

Brzo misli, a još brže priča

Možete li zamisliti Milorada Dodika kako samoinicijativno svraća u prvu apoteku i traži lijek za svoju duševnu bol? Ja ne mogu. Ali vjerujem da je ovaj sudski vještak u pravu kad je zaključio da bi “patnje bile manje ako bi bio pogođen lijek”.

Ni to nije sve. Vještak je, kaže, od Dodika saznao da “on pati, da ima strah za porodicu, da lošije spava, da je napet, da mu se majka razboljela, da mu se brat razbolio…”. Prema istom izvoru, na direktno pitanje Bosićevog advokata tokom glavnog ročišta, Milenka Simikića, vještak je izjavio da je utvrdio kod Dodika “postojanje posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), što je vrsta anksioznosti kao posljedica psihološkog izlaganja stresnim doživljajima”.

Nije lako povjerovati, ali kad vještak tvrdi da je tužitelj (tj. M. D.) dobio PTSP, ne mogu mu tek tako osporavati psihijatrijsko posmatranje i zaključke. Imam nekih dilema, ali neka ostanu samo moje… Ali kad vještak zaključi da Dodik “zapada u logoreju”, bolest nekontrolisanog i nepovezanog pričanja, tu dilema nemam. Vjerujem mu potpuno.

Ovo objašnjenje (“bolest nekontrolisanog i nepovezanog pričanja”) dala je agencija koja prenosi informaciju. Ili je možda samo navela objašnjenje sudskog vještaka a zaboravila da to navede? Iz informacije se to ne vidi. A možda je i sud “proguglao” i dobio to objašnjenje? Ja sam “izguglao” ova objašnjenja: “Logoreja (logo- i -reja) znači neprestano, često brbljanje. Smatra se kao neko blaže duševno oboljenje ili duševna bolest. Jednostavnije može da se kaže, osoba koja brzo misli, i brzo govori…”.

A šta kaže medicinska enciklopedija? “Logoreja značenje: (brbljivost), brz i otkočen način govorenja, čest u duševnih bolesnika. Misaoni tok je ubrzan a poticaj govora pojačan; kontrola izgovorenog ne postoji, čak ni cilj nije vidljiv pa i logički redoslijed izostaje i sve djeluje pomalo besmisleno…”.

Zna li Bosić kakve je sve patnje i bolesti nanio Dodiku? Izgleda da zna, jer osim što je najavio da će se žaliti na presudu, novinarima je rekao da “jedino ne spori nalaz sudskog vještaka o Dodikovim neuropsihijatrijskim problemima”. Kako bi i sporio kad to tvrdi sudski vještak. Doktor medicine.

“Teški duševni bolovi” bez bolovanja i bolnica

Ovakvi neuropsihijatrijski nalazi, kojih ima na desetine, pa i stotine, koje sudovi povremeno traže, a potpisuju sudski vještaci, najčešće profesori medicine i specijalisti, pretvorili su se u najveće ruglo sudskih postupaka za klevetu. Napravljeni na principu copy-paste, jer sliče jedni na druge kao jaje jajetu, oni kao svjedoče o “teškim duševnim bolima” osoba koje su predmet “psihijatrijskog posmatranja” a da nijedan dan te osobe nisu bolovale, nisu uzimale bolovanja i nisu bile hospitalizirane.

Ovu tvrdnju o neodlasku na bolovanja i u bolnicu može svako provjeriti. U većini slučajeva, naime, u pitanju su javne političke ličnosti od kojih nikad niste mogli čuti da imaju, makar i nakratko, psihičke tegobe, nesanicu ili napetost, smanjenje koncentracije, ograničene socijalne i radne aktivnosti, ili da se ujutro bude umorni, neispavani, da pate i oni i njihovi članovi porodice… A sve ovo, i još mnogo više, piše u tim ekspertskim analizama, koje sudovi traže, a sudski vještaci prave. Za dodatne argumente vidjeti ovu kolumnu iz Oslobođenja, objavljenu prije nepune četiri godine.

U praksi naših sudova, ovi nalazi medicinskih vještaka – bez valjanog pravnog utemeljenja i suprotno praksi Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava – tužiteljima služe kao lažno pokriće za naplatu visokih novčanih obeštećenja, sudijama kao alibi u klimavim presudama, a sudskim vještacima kao solidan izvor dodatnih prihoda.