U proteklih mjesec dana, prateći novinarski i urednički rad RTRS-a i BNTV-a, u više navrata sam poželio beneficirani radni staž radi ovih prvih, a u određenim trenucima nisam imao dovoljno riječi hvale za ove druge.

Dijametralan pristup najbolje se mogao uvidjeti kroz način na koji su tretirane teme od izvanredne važnosti, za koje su potrebni čvrsta urednička ruka, fer i balansiran pristup, novinarska finesa, kao što je godišnjica akcije “Oluja”. Dok je RTRS koristio sva raspoloživa sredstva da “tuče” po svojim gledateljima, apelujući na najniže etnonacionalne emocije, te se na taj način isticao po svojoj beskrupuloznosti, BNTV  je, uvažavajući sve strane, događaj predstavio iz ljudskog ugla i vrlo prihvatljivo, što je bilo više nego dovoljno za vidno bolju ocjenu.

Indikativan je bio i odabir tema: urednici RTRS-a mahom su koristili dnevnički prostor da djeluju kao propagandni VBR Milorada Dodika. Tako je praktično svaki dnevnik u sebi sadržavao ili jednu od njegovih izjava, ili putem voditelja prenesene riječi – bez komentara, bez drugog ili trećeg mišljenja, bez ikakvih postavljenih pitanja. Podilazilo se i Vladi RS-a, pa su tako bez ikakvog kritičkog pristupa podržani i novi Zakon o radu i ostatak Reformske agende. Možda je bezobrazno porediti RTRS s državnom TV stanicom nekog totalitarnog sistema, ali nakon mjesec dana RTRS-ovog apsolutnog podržavanja vlasti u RS-u, osnovno pitanje je za koga bi takvo pitanje bilo uvreda.

TVBN upravo dobija na terenu na kojem RTRS ubjedljivo gubi: osim što čitavih mjesec dana konstantno pružaju pregršt informacija o sve goroj ekonomskoj situaciji u RS-u i BiH, još važnije je što su te informacije u većini slučajeva prezentovane na etički korektan način. Od velikih priča kao što je Zakon o radu, gdje su centralno mjesto zauzeli intervjui kako sa predstavnicima poslodavaca, tako i s predstavnicima radnika, do pojedinačnih priloga na terenu gdje smo se mogli upoznati sa situacijom u brojnim državnim i privatnim preduzećima, očito je da urednici TVBN nisu dozvolili da im promakne ono osnovno: informisanje stanovništva o krucijalnom pitanju za njihovu budućnost.

Dobar primjer drastične razlike u informativnom programu ove dvije TV kuće bio je i najvažniji trenutak sportske radosti za sve građane i građanke BiH ove godine – pobjeda bh. U16 reprezentativaca u košarci na Eurobasketu. RTRS je uspjeh naših tinejdžera minimizirao ekstremno kratkim prilogom i šturom informacijom s imenima i prezimenima samo onih reprezentativaca koji dolaze iz RS-a (uspjevši pritom, pogađate, u prilog uvrstiti i prigodnu čestitku Milorada Dodika), dok je BNTV na pristojan način svojim gledaocima pružila kvalitetan sadržaj na ovu temu. Nepoštovanje suigrača onih koje je RTRS ocijenio dovoljno vrijednim da ih se spomene imenom i prezimenom, time nipodaštavajući njihov profesionalizam, ali i njihovo prijateljstvo koje se moglo vidjeti tokom čitavog turnira, apsolutno je moralno dno.

Činjenica da na teritoriji Republike Srpske jedna privatna televizija sa mnogo manje resursa – a po logici stvari i motivacije – od javnog servisa može imati daleko kvalitetniji i prije svega, etički i moralno korektniji dnevnički program, zaslužuje da se nađe u rubrici “vjerovali ili ne”. Znajući, međutim, da govorimo o našoj državi, takvu rubriku bi bilo ispravnije na kraju rezignirano nazvati “i ovo je Bosna i Hercegovina”. Bar dok se ne pronađe neko dovoljno hrabar da stvari postavi na svoje mjesto.