Televizijski programi u dobroj su mjeri odoljeli izazovu senzacionalizma, izvještavajući o zvorničkom ubistvu odmjereno i u skladu s profesionalnim standardima. Što se ne bi moglo reći za portale

U ponedjeljak, 27. travnja, u večernjem terminu zemlju je obišla udarna vijest da je nepoznati muškarac upao u stanicu policije u Zvorniku i otvorio vatru na policajce. Dnevnik Al Jazeere prenio je izjavu Dragana Lukača, ministra unutarnjih poslova RS-a. On je situaciju okarakterizirao kao teroristički napad, a na pitanje zašto opisuje napad kao teroristički, Lukač je odgovorio: “Kako bi ga vi okarakterisali kada dođe čovjek sa puškom i puca nasumično na policajce?! Ovdje je bilo policajaca i bošnjačke nacionalnosti… nije birao na koga je pucao, išao je da ubija. Zar to nije teroristički čin?”

Istu večer komentar su dali i srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Obojica su ustvrdili da se radi o terorizmu. U idućim danima ovaj napad su i sigurnosne službe BiH, i Tužilaštvo i Sud BiH, kao i drugi predstavnici vlasti okarakterizirali kao terorizam. Već sutradan, na nekolicini portala i na društvenim mrežama pojavila se vijest koja je glasila: “Ubijeni policajac Dragan Đurić i ranjeni Željko Gajić u napadu na policijsku stanicu u Zvorniku nalaze se na spisku policajaca, pripadnika policije Republike Srpske, koji su učestvovali u genocidu u Srebrenici koji je sačinila Komisija za Srebrenicu.” Uz citirani tekst nalazi se i fotografija nekakvog spiska imena na kojem su crvenom linijom podvučena spomenuta imena. Vijest su objavili portal Saff.ba i portali slične provenijencije, ali se iz teksta nije moglo saznati tko ga potpisuje. Nepotpisani tekst u formi retoričkog pitanja postavlja tezu o krvnoj osveti: “Da li je to razlog napada na njih, da li je Nerdin Ibrić napravio prvu krvnu osvetu u Bosni i Hercegovini?”

Vijest se munjevitom brzinom proširila društvenim mrežama i javnost, a i mediji, podijelila se po tom pitanju. Malo se tko sjetio pitati mišljenje struke što bi to bio terorizam i kako ga definirati. Najbliže tome bila je Al Jazeera, u čijem je studiju gostovao Mirza Smajić, docent na Odsjeku sigurnosnih i mirovnih studija Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, a on je tom prilikom izjavio: “Svaki oblik napada na instituciju bilo koje države može se smatrati, ili se smatra, terorističkim činom, ali ovdje trebamo sačekati motive… da vidimo krajnji ishod istrage pa bismo onda mogli govoriti o motivima.”
Malo je koji medij odlučio pričekati da se saznaju motivi napada pa da iznese ocjenu o prirodi napada – teroristički akt ili motivi osobne prirode. Al Jazeera i N1 pokazale su relativnu profesionalnost jer su većinom koristile termin napad u Zvorniku, tek su pokoji put Al Jazeerini reporteri znali upotrijebiti izraz teroristički napad.
Ako izuzmemo nedoumicu oko korištenja termina terorizam, može se reći da su se televizijske kuće uspjele oduprijeti zovu senzacionalizma i raspirivanja međunacionalnih tenzija, te da su prilično profesionalno izvještavale o ovom događaju.
Oni koji su opet pali na ispitu su internetski portali. Oni su trebali ukinuti komentare o ovoj temi te izbjegavati senzacionalizam jer su ovako, zajedno sa društvenim mrežama, poslužili kao glavno izvorište infekcije mržnje. Zoran Stevanović, načelnik općine Zvornik, istakao se kao jedan od ljudi koji je dao najveći doprinos smirivanju situacije i održavanju dobrih odnosa između dvije etničke zajednice u Zvorniku. I on se požalio na učinak društvenih mreža. “Mi smo svjesni koje su zlo društvene mreže u ovakvim situacijama, gdje djeca, uglavnom su to mladi ljudi, sjede negdje daleko i od Zvornika i od ovih prostora i šalju tako otrovne poruke koje nikome ne donose dobro. […] Ne može se dozvoliti da se pravi junak od ovog nesretnog dječaka Ibrića. Mora se u ovoj zemlji prestati da se prave junaci od onih koji su ubili nevine ljude.” Internetski portali žive od klikova i pregleda, a za nabijanje klikova koriste se društvenim mrežama. Klik-novinarstvo i zarada i ovog puta nadvladali su profesionalizam i novinarsku etiku.
Sloboda medija svetinja je demokratskog društva. Nisu lijepi prizori, kakve smo imali priliku nedavno gledati, kada policija upada u novinske redakcije, ali trebalo bi podvući jasnu crtu između slobode govora i slobode širenja mržnje. Sloboda riječi treba biti zajamčena sve do onog trenutka kada ona počne ugrožavati tuđu slobodu, ali i sigurnost.