Fundamentalna razlika između ove dvije televizije proizlazi iz činjenice da je na jednoj strani riječ o privatnoj televiziji, a na drugoj o javnom servisu. Dnevnici Federalne televizije znatno su posvećeniji temama i prave iskorake u istraživačko novinarstvo, dok oni s TV1 ostaju na bazičnoj obradi vijesti

 

TV1: Jedna od najboljih sedmica do sada

20. – 26. decembar 2014.

UZ BOK SVJETSKIM KUĆAMA: Protekla sedmica bila je jedna od kvalitativno najboljih u produkciji dnevnika ove televizije. S jedne strane, emitiran je gotovo zanemariv broj nezanimljivih ili promašenih priloga, no što je još važnije, s druge strane, u centru pažnje bili su tuzlanski radnici i njihova agonija. Način na koji je TV 1 popratila prosvjedni marš tuzlanskih radnika, koji su u očaju odlučili napustiti zemlju, može se slobodno svrstati uz bok svim ozbiljnim svjetskim televizijskim kućama. I to bez imalo pretjerivanja.

POTRESNI RAZGOVORI S RADNICIMA: U svakom dnevniku od početka radničkog marša, tj. od 22. prosinca, pa sve do subote 26. prosinca, pored činjenice da je te prosvjede imao za glavnu temu, emitiran je izvrstan prilog Vahidina Mujagića, Kenana Ćosića i Abele Purivatre, dok je istovremeno reporterski ekipa, na čelu s Kenanom Ćosićem, pratila radnike na maršu prema Hrvatskoj, donoseći potresne razgovore s nekim od radnika. Najpotresniji od navedenih razgovora bio je Ćosićev razgovor s radnikom Avdijom Hasanbašićem, emitiran 24. prosinca u dnevniku Ognjena Blagojevića. Ništa nije moglo vjernije predstaviti razmjere očaja tuzlanskih radnika od njegovog tužnog pogleda i tvrdnje da je napušten od svih pet mjeseci uoči umirovljenja.

KOREKTNO I PROFESIONALNO: Što se tiče ostalog sadržaja dnevnika, on se kretao unaprijed zadanim rutama, između unutrašnje politike, odnosa s EU, problematike cijena struje i goriva, do već poslovičnih tema iz crne kronike, koje su korektno i profesionalno obrađene.
Među ovim temama na kraju treba izdvojiti prilog o izborima u kulturnom društvu “Preporod” i prateći razgovor s poraženom kandidatkinjom Selmom Rizvić, i to iz nekoliko razloga. Iako je prilog o izborima u tom društvu korektno urađen od strane novinarke Ajle Obradović, te unatoč tome što je u intervjuu kojeg je sa Selmom Rizvić vodila Nikolina Veljović voditeljica postavila pitanje uloge tog kulturnog društva u današnjem vremenu, izostala je prava problematizacija smislenosti takvog organiziranja po nacionalnom ključu, posebno u svjetlu tvrdnji Selme Rizvić o tome kako je sadašnje vodstvo uspostavilo kontakt s liberalnim krugovima.

Plus sedmice:

Način na koji se ova televizija postavila prema prosvjednom maršu tuzlanskih radnika: posvetila mu je punu pažnju i u stopu ih reporterski pratila, donoseći priče iz prve ruke i boraveći s radnicima iz sata u sat. S ovakvim izvještavanjem, TV 1 se može mjeriti sa svim vodećim televizijskim kućama u svijetu.

Minus sedmice:

Izostanak potpune problematizacije uloge nacionalnih kulturnih društava u javnosti povodom izbora u “Preporodu”.

Ocjena sedmice: 8

FTV: Javni servis u punom značenju tog pojma

20. – 26. prosinca 2014.

IZ PRVE RUKE: Kad bismo pokušali u kratkim crtama opisati dnevnike Federalne televizije u protekloj sedmici, mogli bismo zaključiti kako se u njima u punoj mjeri zrcalila činjenica kako je riječ o javnom servisu. Sve je tu bilo odrađeno upravo onako kao što se od javnog servisa i očekuje. Tuzlanski prosvjedi i marš radnika prema Hrvatskoj praćeni su iz prve ruke preko reportera Muhameda Čabrića i autora priloga Omera Hasanovića. No istovremeno je pored tog živog izvještavanja problem tuzlanskih radnika istinski kontekstualiziran kroz razgovore s odgovornima iz raznih nivoa vlasti, zahvaljujući čemu su gledatelji mogli steći posve jasnu sliku o tome što se dalje po tom pitanju može očekivati. Štoviše, novinari FTV-a su čak poduzeli zanimljiv eksperiment, kontaktiravši ljude iz vrha vlasti i iz sindikata s ciljem da im postave pitanja o njihovoj odgovornosti za agoniju tuzlanskih radnika.

KLJUČNI TELEFONSKI POZIVI: Taj prilog Lejle Nezirović, emitiran u dnevniku Aide Mujan od 25. prosinca istaknuo se tako kao uvjerljivo najupečatljiviji prilog sedmice. Novinarka je prvo nazvala federalnog premijera koji nije bio dostupan, pa je potom kontaktirala ministra energije, rudarstva i industrije Federacije BiH, Erdala Trhulja, koji je na njezin upit odgovorio suhim birokratskim priopćenjem, da bi na kraju snimila razgovor s predsjednikom Saveza samostalnih sindikata, Ismetom Bajramovićem, koji je pokazao odličnu upućenost u temu, no nije ponudio adekvatan odgovor zbog čega su tuzlanski radnici prepušteni sami sebi.

SJAJNA ETNOGRAFSKA MINIJATURA: Inače je taj dnevnik Aide Mujan od 25. prosinca iskočio svojom kvalitetom, ne samo zbog navedene priče već i zbog zanimljivog pristupa blagdanu Božića. Naime, dnevnik je donio razgovore i prenio običaje slavljenja Božića diljem zemlje, emitiravši između ostalih i kvalitetan prilog Rosande Zovko iz Kočerina kraj Širokog Brijega. U prilogu je novinarka kroz razgovor sa stanovnicima tog mjesta ponudila detaljan prikaz običaja tog kraja, što možemo svrstati u sjajne etnografske minijature, kakve rijetko viđamo u centralnim dnevnicima.

EKSPRESIONISTIČKA REPORTAŽA: Pored navedenog vrijedi istaknuti i reportažu Ivane Bešlić s prosvjeda radnika firme “Lijanović” iz Širokog Brijega, emitiranu 20. prosinca u dnevniku Edine Šećerović. Ta reportaža, gotovo ekspresionističkog pristupa, donijela je razgovore s radnicima, ali i ponudila prostor svim stranama u sukobu.

Plus sedmice:

Ovdje bismo mogli izdvojiti kompletan dnevnik Aide Mujan od 25. prosinca, koji je pored toga što je emitirao sjajnu reportažu Lejle Nezirović, koja se odnosila na prosvjede tuzlanskih radnika, značajan prostor posvetio proslavi katoličkog Božića diljem zemlje, čime je ponudio najbolji putokaz o tome kako bi vijesti javne televizije trebale izgledati.

Minus sedmice:

Teško je bilo pronaći slabo mjesto u dnevnicima FTV-a u protekloj sedmici, no kada bismo baš nešto u tom smjeru morali izdvojiti, naveli bismo preveliku fokusiranost na unutrašnjopolitička pitanja oko ustroja vlasti diljem zemlje, čime je tim temama ponuđena neproporcionalna važnost.

Ocjena sedmice: 9

Komparativna analiza:

Iako su dnevnici obje promatrane televizije odradili sedmicu s visokim profesionalnim standardima, ono što je iz njihove komparativne analize lako uočljivo jeste fundamentalna razlika u pristupu i izboru tema, proizašla iz činjenice kako je na jednoj strani riječ o privatnoj televiziji, a na drugoj o javnom servisu. Slijedom toga su dnevnici Federalne televizije znatno posvećeniji temama i rade iskorake u istraživačko novinarstvo, dok oni s TV 1 ostaju na bazičnoj obradi vijesti. Ova tvrdnja najlakše je dokaziva kroz usporedbu obrade proslave Božića, koja je na FTV-u imala gotovo etnografske priče, ali i kroz problematizaciju radničkog bunta.

(U utorak, 30. decembra čitajte analizu Amera Tikveše: Al Jazeera i N1)