Pošto gledatelji često preskaču propagandne blokove, reklame su našle načina da se probiju u informativne emisije. Njih niko ne može zaustaviti

 

TV 1                                                          

27. oktobar – 2. novembar 2014.

Urednik: Sedin Ćenan

Gdje je nestao Šefik?

Dnevnici TV 1 kroz cijelu sedmicu kao udarne vijesti imale su one o formiranju vlasti i Centralnoj izbornoj komisiji (CIK). Radi se o mnoštvu sadržaja od kojih je vrijedno spomenuti najavu gostovanja Šefika Džaferovića u Dnevniku plus TV 1. Naime, TV 1 utorkom ima dodatak dnevniku koji nosi naziv Dnevnik plus. U ponedjeljak je kao gost te emisije najavljivan SDA-ov parlamentarac Šefik Džaferović, što je imalo određenu logiku jer je SDA po broju mandata u Parlamentu BiH vodeća partija, a Džaferović je parlamentarac s najdužim stažom. Već u utorak u najavi Dnevnika plus nema Džaferovića, ali se pojavljuje Dženan Džonlagić, član Predsjedništva Demokratske fronte. Google je i dalje izbacivao link na “Šefik Džaferović Dnevnik plus”, ali klikom na link dobijali biste Džonlagića. Šefik je, vjerovatno greškom, ostao samo na Facebook stranici TV 1. Nikakvog obrazloženja gledaoci nisu dobili, a voditelj dnevnika Ognjen Blagojević još je rekao: “Kao što je i najavljivano, s nama u studiju je Dženan Džonlagić…” Radi se ili o uvredljivom nemaru prema gledaocima ili, pak, o potcjenjivanju istih, ali i svoje kuće, misleći da niko ne prati šta to oni rade i najavljuju.

Ostatak sadržaja u vezi s izborima je pravljenje beskrajno dugačke i dosadne sapunice, što je opšti medijski trend koji niko nema hrabrosti da poljulja, već se ide linijom manjeg otpora, u čijoj srži stoji nedostatak uredničke inventivnosti.

Gotovo nesumnjivo postaje da se na TV 1 neko bavi infotisementom. Infotisement je oblik reklamiranja u kojem je reklama ustvari novinarski obrađena informacija. Tome se pribjegava iz raznih razloga. Gledaoci, naprimjer, nerijetko preskaču reklame, ili emisija kao što je dnevnik ne trpi mnogo reklama, ili, pak, interes nije uopšte ili nije samo finansijske prirode… Uglavnom, u dnevnicima TV 1 mnoštvo je priloga koji na to liče. U jednom dnevniku imali smo prilog o obilježavanju Dana Austrije u Sarajevu, a već sutradan prilog o tome kako su tekle pripreme za obilježavanje tog dana, gdje nam je servirana austrijska čokolada i priča o tome gdje se ona u Sarajevu može kupiti. Za Dan štednje imali smo priloge čak o dvije banke koje su poklanjale tim povodom sve i svašta, a našlo se mjesta i za proslavu deset godina poslovanja Velpro mreže u BiH, itd. U svakom slučaju, radi se o manipulaciji gledaocima i prodavanju reklama pod vijesti. Ako im je već do prigodničarskih priloga, zašto onda ništa nismo mogli čuti o 135 godina postojanja vatrogasnog društva u Travniku?

Kao specifikum Dnevnika TV 1 svakako treba izdvojiti vođenje Ognjena Blagojevića koje je krajnje ležerno, što je dobro kada je pripremljen za sadržaje koje prezentuje, ali to često nije tako. Imali smo, recimo, 27. oktobra gotovo provalu smijeha prilikom čitanja vijesti o trci bundeva na Manhattanu, čime je pažnja s vijesti neopravdano skrenuta na voditelja, a nismo dobili izvinjenje.

PLUS SEDMICE

Kontinuirano praćenje Milorada Dodika u njegovim pokušajima formiranja vlasti. Prvo u Mostaru, a potom i u Zvorniku, odakle smo imali i intervju s njim. Samo praćenje jest bilo nekritično, ali u drugim prilozima smo mogli čuti njegove oponente šta misle o ovim pokušajima.

MINUS SEDMICE

Krajnje pristrasan odnos prema Fahrudinu Radončiću, kojem se dozvoljava da se petlja i u odgoj djece političkog oponenta Bakira Izetbegovića, za kojeg kaže da nije u stanju aplicirati islam ni na svoje dijete.

 

BN TV                                                                      

27. oktobar – 2. novembar 2014.

Urednici: Suzana Rađen Todorić i Slobodan Durmanović

Dnevnik pun mrtvih četnika

BN TV također podliježe trendu praćenja vijesti u vezi s izborima i CIK-om čak i kad za to nema nikakvog opravdanja.

I ovdje smo imali za Dan štednje prilog o donaciji jedne banke osnovnoj školi u Istočnom Sarajevu, što je toj banci marketing, ali za razliku od TV 1, imali smo i izlazak među građane da vidimo mogu li uštedjeti.

Na BN TV-u imamo porast vijesti koje se tiču BiH u cijelosti, a ne samo Republike Srpske (RS) pa čak i učestaliju upotrebu naziva BiH kad se vijest tiče samo RS-a, što je svakako pozitivno i toj televiziji otvara vrata i za druge dijelove BiH. Međutim, i dalje veliki dio sadržaja otpada na vijesti iz Srbije i s Kosova, koje se nerijetko naziva Kosmetom, što je naziv prisutan u srpskoj nacionalističkoj retorici. Tako, naprimjer, kada je o Kosovu riječ, čuje se samo riječ Srba, pri čemu je izražena bojazan od nasilja u kojem bi opet mogli stradati samo Srbi, a pojačanim tenzijama uzrok je fudbalska utakmica Srbija – Albanija. Ne spominju se kao uzrok napadi na Albance i njihovu imovinu u Srbiji. Tu je i sport koji je i dalje skoncentrisan na Đokovića. Kvalifikacije Rukometne reprezentacije BiH za Evropsko prvenstvo kao da ne postoje, a malo toga možemo čuti i o sportu u RS-u. Recimo, zašto ništa ne možemo čuti o Darku Saviću iz Banje Luke, koji se nalazi na 10. mjestu svjetske rang-liste kajakaša?

Ono što bukvalno bode oči u BN TV dnevnicima je rodno nesenzibiliziran jezik, gdje se novinarke i u pisanoj i u usmenoj verziji nazivaju novinarima, a tako je i s ostalim zanimanjima.

BN TV nastavlja, također, s bespotrebnim javljanjima uživo. Najave nam promrzlog Mitu Travara u Banjoj Luci ili Slađanu Jađarević u Istočnom Sarajevu koji kratko izdeklamuju vijest, onako sve stojeći na ulici, i onda nam najave prilog.

PLUS SEDMICE

Formulacija: “Istražili smo ko se izborio za poslaničku platu.” Prilog je govorio o poslanicima na raznim nivoima vlasti, pri čemu je već u najavi izrečena suština političkog posla u BiH – plata. Iako bi se ovaj govor mogao okarakterizirati i kao nekorektan i sugestivan, on je ipak i angažiran u onom smislu kako bi novinarstvo trebalo da bude – u pravcu osvještavanja građana za nedaće kojih možda nisu svjesni, a političari se nerijetko pokažu kao nedaća.

MINUS SEDMICE

Prilog o navodnom lociranju masovne grobnice s osamsto do hiljadu pripadnika “jugoslovenske vojske u otadžbini u Drugom svjetskom ratu”, tačnije četnika. U prilogu su govorili samo pripadnici Ravnogorskog pokreta u RS-u. Iako, osim izjave jednog starca, nemaju nikakvog drugog dokaza o grobnici, prilog je posvećen tom navodnom zločinu, pa čak i uz tvrdnje da se on desio u periodu 1945-46. te da su ih pobili partizani ili ustaše. Banja Luka je oslobođena 1944. te je prosto nemoguće da su četnike poubijale ustaše, a bit će da nisu ni partizani – zločin je ipak premasovan da o njemu ništa do danas ne izađe na vidjelo.

KOMPARATIVNA ANALIZA

Dnevnici BN TV-a kao svoju nemjerljivu prednost imaju obične ljude kojih su puni. Nerijetko su pojedinim od njih posvećeni prilozi, a ako je tema od opšteg interesa, onda imamo ankete gdje možemo čuti njihovo mišljenje. Dobro bi bilo kad bi njihove ankete bile rađene u više gradova. Prednost BN TV-a je i u pravovremenom odabiru teme. Kao primjer ću samo navesti priču o teškoj situaciji bh. mljekara zbog uvozne konkurencije koju je BN TV objavila tri dana prije TV 1. Da nije pristranosti koju BN TV pokazuje kad je u pitanju sve što nosi prefiks srpstva, ta televizija bi zaslužila mnogo veću ocjenu, ovako samo “prihvatljivo” – četiri, što je ipak veće od ocjene TV 1 koja izaziva sumnju da li se tu uopšte radi o novinarstvu te ovog puta zaslužuje ocjenu “loše” – 2.

(U srijedu, petog novembra, čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT i FTV)