IZDVAJAMO

Boris Dežulović nije običan novinar, on je, jednostavno rečeno, simbol ovih prostora – onaj koji u svom novinarskom radu sadrži sve ono najbolje, najhrabrije, najplemenitije i najhumanije iz vremena zla koja smo živjeli i koja živimo. U svakom od njih je upravo on utjelovljavao slobodu i pravo na drugačije mišljenje, bio je feral koji je herojski, ne brinući za sopstvenu sigurnost, osvjetljavao zločine, nepravde, traume, patnje i rane onda kad se drugi nisu usuđivali. Zato i cenzura Borisa Dežulovića znači puno više od cenzure jednog novinara i opterećena je dodatnim simboličkim značenjima. Ona ne potvrđuje samo da Oslobođenje više nije list za kakav se i dalje predstavlja, nego upućuje i na specifično zlo perioda koji upravo živimo, onog u kojem više nema rata, ali zato nema ništa ni od onih ideala slobode i nezavisnosti kojih je bilo dok je on još trajao.