IZDVAJAMO

Prije desetak godina, nakon što je ugašen Feral Tribune, tjednik u kojem sam petnaest godina radio kao novinar i urednik, zaposlio sam se u uglednome dnevnom listu, na poziv uredništva, sa statusom kolumnista. Ubrzo sam shvatio da bih plaću (inače u vrlo pristojnom iznosu) trebao primati zato da – ne pišem. Vlasnik medijske kompanije zatražio je od uredništva da ne objavljuje moje tekstove, ali da mi se redovno isplaćuje mjesečni dohodak, a uređivačko tijelo je taj nalog krotko provelo u djelo. Ne mireći se s takvom bizarnom situacijom, uspio sam poslije priličnih peripetija utanačiti sastanak s Vlasnikom – koji se primarno bavio proizvodnjom naftnih derivata, a bio je i član vladajuće stranke – pa mi je ovaj tom prilikom ljubazno objasnio da „ne može preuzimati moje neprijatelje“ i dao do znanja kako je zahtjev za cenzurom stigao od predsjednika Vlade. „Uživajte“, rekao mi je. „Pišite knjigu.“