Prije sedam-osam godina nakon televizijske emisije posvećene pomirenju u regionu na RTS-u (voditeljice i urednice Olivere Kovačević) nas nekolicina učesnika smo se vraćali u grad televizijskim kombijem. Čedomir Antić, nacional-istoričar nove generacije kojem je nedavno zabranjen ulazak u Crnu Goru, zamolio je vozača da nas provoza pored nekih od najmonumentalnijih ruševina stradalih u NATO bombardovanju, želeći valjda da probudi našu solidarnost i empatiju prema žrtvaram tog zločina

Eto nas vrlo blizu odgovoru na “tajnu” dugovječnosti ovdašnjih poltičara, sudija, šefova javnih poduzeća i drugih javnih osoba, ukčljučujući i nevladin sektor, koji se, uz neznatne izuzetke na istovjetan način održava u sedlu vlasti, para, utjecaja. Nikome, ali baš nikome, nije iskreno stalo da se postojeće stanje i za mrvicu promijeni, niti za bogdu poboljša, jer ovakvo konzervirano, nepromjenjivo stanje ide na ruku svima na vlasti i oko nje . Oni kojima je bilo stalo do promjene, bacili su koplje u trnje, pokupili prnje i razgulili.