Autor: Emina Žuna

KULTURA SJEĆANJA: Kako izaći na kraj s ratnim traumama?

IZDVAJAMO

Škole su najbitnija institucija daljih podjela i uzgajanja kolektivnih trauma – različitih kultura sjećanja. Jer, funkcija obrazovnog sistema danas u BiH nije da radi na pomirenju i oprostu, da jača individualnost, kritičku svijest i interkulturalnost, nego da kroz suprotstavljene nacionalne predmete (jezik i književnost, historija, geografija…) jača kolektivnu identifikaciju sa svojim etnonacionalnim taborom, čime se osnažuju podjele i utvrđuju razlike. Djeca su zarobljenici jednonacionalnog narativa koji vrši nasilje nad njima jer im pružanjem gotove verzije onemogućava promišljanje i kritiziranje, a to je daleko od humanističkih ideala kojima obrazovanje u načelu teži. 

Read More

MENTALNO ZDRAVLJE: Krucijalna ispovijest Ede Maajke

IZDVAJAMO

U našem domaćem regionalno-medijskom kontekstu, mogli bismo reći da je Edo Maajka jedan od pionira među celebrityjima kada je o riječ o ovome. I on o svojim problemima nije progovorio unutar neke šire medijske akcije osvještavanja ovog pitanja, nego naprosto u talk-showu koji se doticao raznih stvari. Slična akcija kod nas jednostavno još nije moguća jer ne postoji dovoljan broj ljudi, poznatih ili nepoznatih, koji bi otvoreno progovorili o svojim psihičkim problemima. Još je prevelik strah od stigme i izopćavanja od neke tobožnje fiktivne i “zdrave” norme. Zato na kraju Edi Maajki jedan duboki naklon, sa željom da što prije dobije svoje “slavne” nasljednike po ovom pitanju.

Read More

IZBJEGLICE NA FOTOGRAFIJAMA: Kako izazvati saosjećanje?

IZDVAJAMO

Nema nikakvog razloga da mislimo da će se izvještavanje o izbjeglicama i na koji način promijeniti u narednom periodu. Ono može samo “ispuhati” i prestati biti aktuelno, dok se opet ne desi neka slična kriza. Ali vjerovatno će fotografija i tada biti glavno sredstvo oko koje će se graditi migrantski diskurs. Zbog čega? Izbjegličke teme su do sada potrošene, ili bolje rečeno, ljude još manje zanimaju nego prije. Nemamo vremena da se bavimo njima, ali još možemo pogledati neku fotografiju i ona nam može zaokupiti pažnju na nekoliko trenutaka.

Read More

PREDIZBORNE ZLOUPOTREBE: Djeca su vojska najjača

IZDVAJAMO

Djeci se na ovaj način nameću gotova uvjerenja i vrijednosti, umjesto da ih se potiče da razvijaju kritičku svijest i sami dođu do određenih saznanja. Ne gleda ih se kao na male individue koje imaju svoje osobine i sklonosti prema određenim stavovima, nego nastavljače porodičnih i kolektivnih društvenih tradicija. Ne bi to bilo toliko zlo da se radi o “dobrim” tradicijama, međutim, uglavnom se radi o nasljeđu koje je opterećeno ratnim traumama i nepravdama. Roditelji su ispunjeni strahom i mržnjom i smatraju da vlastitu djecu štite tako što ih izlažu jednoj kolektivnoj ideologiji, ali na taj način zapravo pokazuju da ne cijene vlastitu djecu i ne poštuju njihove ličnosti koje bi trebale da imaju vlastiti izbor.

Read More

MRAČNI NOVI SVIJET: Otkopaj mrtvaca radi selfija!

IZDVAJAMO

Farrieru se ipak mora priznati da kroz film nastoji da se suoči s vlastitom perspektivom i predrasudama. Tako, na primjer, dok se grozi pokolja svinja u Indoneziji, koji se u sklopu pogrebnog rituala dešava naočigled sviju, priznaje da jede meso kao i većina zapadnjaka, ali ”zatvara oči” pred onim što prethodi tome i to ga čini licemjernim. Postoje situacije u kojima ispada naivan i smiješan. Primjerice, kravu koju je kupio u Kambodži da u nju puca – čisto da provjeri da li je moguće, pušta ”na slobodu” i kamera zumira kravu dok odlazi u nepoznatom pravcu. Nije se zapitao kako da ta krava preživi sama ”na slobodi”, niti mu je palo na pamet da će neko prvom prilikom prisvojiti kravu koja luta sama, a onda je možda i upucati.

Read More

UNIVERZITETSKI KODEKS: Po ideološkoj mjeri i modnom ukusu SDA

IZDVAJAMO

A o veličini krize u kojoj se danas nalazi najstariji javni univerzitet u BiH govori činjenica da se u vremenu kada je nivo obrazovanja niži nego ikad, a UNSA rangirana na čak 1859. mjesto na listi svjetskih univerziteta, više pažnje posvećuje oblačenju nego načinima poboljšanja obrazovanja. Sve je to, naravno, prirodna posljedica decenija zapošljavanja koje se vršilo po principu podobnosti, a ne naučne izvrsnosti, čime smo dobili armije poslušnih akademskih pripadnika koji imaju više etnonacionalističkih nego naučnih kredita.

Read More

SLUČAJ DEŽULOVIĆ: Nekrolog jednom vremenu

IZDVAJAMO

Boris Dežulović nije običan novinar, on je, jednostavno rečeno, simbol ovih prostora – onaj koji u svom novinarskom radu sadrži sve ono najbolje, najhrabrije, najplemenitije i najhumanije iz vremena zla koja smo živjeli i koja živimo. U svakom od njih je upravo on utjelovljavao slobodu i pravo na drugačije mišljenje, bio je feral koji je herojski, ne brinući za sopstvenu sigurnost, osvjetljavao zločine, nepravde, traume, patnje i rane onda kad se drugi nisu usuđivali. Zato i cenzura Borisa Dežulovića znači puno više od cenzure jednog novinara i opterećena je dodatnim simboličkim značenjima. Ona ne potvrđuje samo da Oslobođenje više nije list za kakav se i dalje predstavlja, nego upućuje i na specifično zlo perioda koji upravo živimo, onog u kojem više nema rata, ali zato nema ništa ni od onih ideala slobode i nezavisnosti kojih je bilo dok je on još trajao.

Read More