IZDVAJAMO

Posljednjih godina smo mogli svjedočiti pojavi nekolicine kandidata koji su odstupali od određene političke norme u svom nastupu, a uspijevali postizati dobre rezultate. Međutim, i među njima je bio veoma mali broj onih koji su to uspijevali pokazujući slabost. U kontekstu predstojećih izbora, i izazova koji čekaju građanske stranke, javni istupi Zlatka Lagumdžije su mnogo manje važni od istupa njegovih kolega koji će se naći na izbornim listama. On sebi može priuštiti javne istupe u kojima pokazuje slabost, snagu, iskrenu ili lažnu dobronamjernost, ili bilo koju drugu namjeru ili emociju. Oni koji se žele predstaviti kao budući lideri građana, poput Saše Magazinovića ili Anera Žuljevića, ne mogu. Za njih je činjenica da građani “misle osjećajima” realnost koja se mora prihvatiti, ako će potraživati vlast. Donekle je nekorektno koristiti Magazinovića ili Žuljevića kao primjer grešaka koje se prave na ljevici, ali oni služe samo kao posljednji primjer velikog broja sličnih javnih polemika u kojima učestvuju članovi građanskih stranaka, i nikako nisu iznimka.