MEDIJSKO-POLITIČKE ANALIZE
IZ PRAVNOG UGLA
TV DNEVNICI
TV POLITIČKE EMISIJE
ONLINE MEDIJI
KOMENTARI
MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST
FAKE & SPIN
(V)LAŽNE VIJESTI

MITO KAO DRUŠTVENI DOGOVOR

IZDVAJAMO Novinar ne mora biti liječnik da bi pratio zdravstvo, ali mora poznavati legislativu. Novinari koji pokrivaju korupcijske afere, pa i u zdravstvu, moraju se još bolje i više povezati s pojedincima i udrugama civilnog društva koji su fokusirani na zdravstveni sistem i koruptivne procese iz ugla transparentnosti, pristupačnosti, učinkovitosti, pa ako hoćete, i javne kulture općenito. Za početak bi to bilo dovoljno i polučilo bi određene rezultate.

MITO I KORUPCIJA U ZDRAVSTVU: JEDNI OTKRIVAJU, DRUGI PRIKRIVAJU

IZDVAJAMO Govoreći o relativizirajućoj moći medija, treba se osvrnuti i na slučaj nevesinjske bolnice. Bolnicu u Nevesinju finansirao je iz vlastitih sredstava Mihajlo Labalo, koji je nakon radnog vijeka provedenog u Americi odlučio da zarađeni novac uloži u njenu izgradnju. Dostupne informacije ukazuju na to da su Labalo i njegovi nasljednici, koji su osnovali fondaciju sa njegovim imenom poslije Labalove smrti 2007. godine, u izgradnju ove ustanove uložili oko 10 miliona maraka. Radovi su stali nakon njegove smrti, te je bolnica dovršena tek 2014. godine ‒ reklo bi se, tek kada je njeno otvaranje bilo u interesu vladajućih struktura. Tada je većina medija o bolnici pisala afirmativno, poput Glasa Srpske, koji ju je u članku od 11. oktobra 2014. već u naslovu okarakterisao kao “ponos cijele Hercegovine”. Interesantno je da je u članak uvrštena i izjava Milorada Dodika, koji je u jednoj od ranijih posjeta Nevesinju i objektu u izgradnji rekao da je njegov cilj “da ovo bude objekat sa najsavremenijom opremom koja može da istrpi konkurenciju u narednih nekoliko desetina godina”. Očito je da je tako za nešto što je itekako većinski čin dobročinstva pojedinca (za dovršavanje bolnice je bilo potrebno pola miliona maraka) zasluge odjednom preuzela vlast, dok je bolnica otvorena u maju 2015. godine.

MEDIJSKO RAZOTKRIVANJE KORUPCIJE: PISANJE UZ VJETAR

IZDVAJAMO “Mediji su u današnjem vremenu u BiH zloupotrijebljeni od političkih moćnika koji masakriraju novinarstvo o kakvom učimo na fakultetima i u udžbenicima. Novinari su danas taoci egzistencije… Ostaju prepušteni sami sebi ukoliko ‘udare’ na moćnika koji ima sve resurse da servira ‘otkaz’ tom novinaru.”

AKCIJA PANDORA: SJEĆATE LI SE KEMALA ČAUŠEVIĆA?

IZDVAJAMO Tri trenutka spektakularnog bezobrazluka bivšeg direktora UIO ipak nisu promakla medijima: prvi se odigrao na sami dan hapšenja 18. juna 2014. godine, kada je Čaušević u lisicama, dok su ga specijalci SIPA-e bukvalno unosili u Tužilaštvo, izjavio: “Ovo je najsretniji dan u mom životu”, o čemu su izvještavali praktično svi portali u BiH. Drugi slučaj, od 29. septembra 2015., tiče se neuspjele pljenidbe imovine Kemala Čauševića, kada je na očigled prisutnih medija ismijao Mehmedaliju Osmića, koji je u tom trenutku davao iskaz. Vidno raspoloženi Čaušević tada je stao iza Osmića i stavio mu “zečje uši”, nešto što više priliči osnovnoškolcima na kolektivnim fotografijama sa ekskurzije nego bivšem državnom funkcioneru – pogotovo ne onom koji se tereti za pronevjeru budžetskih sredstava u tolikoj vrijednosti. Treći događaj, koji potpuno ilustruje svu katastrofu slučaja “Pandora” do njegove nedavne reaktualizacije, tiče se fotografija Kemala Čauševića – s ljetovanja u Albaniji, o čemu je pisao Žurnalov Avdo Avdić 15. avgusta 2016. godine. Čaušević je tako, kao potpuno slobodan čovjek, viđen na albanskom primorju; iako je u “Pandori” bio glavni osumnjičeni, tada više nije imao niti izrečenu mjeru zabrane napuštanja države. Ono što je Avdić tačno primijetio jeste da Anes Sadiković na teritoriji Albanije ima firmu za trgovinu tekstilom, te je implicirao da je očito da veza između Čauševića i Sadikovića itekako postoji i nakon svih ovih godina, što je posebno problematično s obzirom da su mjere zabrane komuniciranja sa suosumnjičenima još na snazi. Međutim, ne postoji informacija da li je, i ko, saslušao Čauševića po pitanju njegovih aktivnosti tokom ovog ljetovanja.

KAKO IZVJEŠTAVATI O KORUPCIJI U ZDRAVSTVU

IZDVAJAMO Korupcija u zdravstvu je izrazito zahtjevna tema za bilo kojeg novinara ili novinarku u BiH, prije svega, zbog same svoje problematike. U pitanju je potpuna antiteza ljekarskoj brizi, čija je primarna svrha fokusirati se na pojedinca ‒ samog pacijenta ili pacijenticu. Ta svrha postaje nemoguća kada nadležni, vođeni pohlepom, kroz razne vrste malverzacija odvraćaju ključne resurse od pacijenata, kojima su prijeko potrebni.

NOVINARSKE SLOBODE U SVIJETU (4): DEMOKRATSKI UŽASI PUTINOVE RUSIJE

IZDVAJAMO Po Indeksu slobode štampe Reportera bez granica (RSF) za 2016., stanje u Rusiji je ocijenjeno kao “teško”, te je Rusija rangirana kao 148. zemlja od 180 ocijenjenih zemalja. RSF ovakvu ocjenu obrazlaže drakonskim zakonima i blokiranjem rada web stranica koje traje od Putinovog povratka u Kremlj 2012. godine. Vodeći nezavisni mediji su ili stavljeni pod kontrolu vlasti ili postepeno uništeni. TV stanice kontinuirano bombarduju građane isključivo propagandom, dok je klima postala vrlo opasna za one koji dovode u pitanje bilo patriotski, bilo neokonzervativni diskurs, te je izuzetno teško baviti se bilo kakvim vidom kvalitetnog novinarstva.

KRATKA POVIJEST YU STRIPA: MIKA MIŠ, ANDRIJA MAUROVIĆ, BRANKO ĆOPIĆ, MIRKO I SLAVKO…

IZDVAJAMO Drugi značajan fenomen ovog vremena jeste list Nikad robom, kojeg pokreću “Dečje novine” iz Gornjeg Milanovca, u kojem će se profilirati brojni bitni domaći autori, poput Ivice Bednjanca, Desimira Žižovića Buina i Nikole Mitrovića Kokana. Najbitniji partizanski strip koji se objavljivao u Nikad robom sigurno je Mirko i Slavko. “Mirko, pazi metak!”, kao opšte mjesto, potiče upravo sa stranica Nikad robom. Iako je patio od ponekad klimavog scenarija koji se zasnivao na tamanjenju ogromnog broja priglupih i nesposobnih Nijemaca od strane dvojice glavnih likova, Mirko i Slavko su tih šezdesetih bili najčitaniji stripovski likovi. Interesantno je da je, suprotno od prethodno navedenih primjera partizanskih stripova, koji su adaptirani na osnovu filmskih predložaka, Mirko i Slavko je pretočen u film iz svoje originalne stripovske forme. Istoimeni film iz 1973. godine, u režiji Torija Jankovića, ostat će jedini regionalni film nastao po stripu. Partizanski stripovi će, postepenim raspadom Jugoslavije, nakon Titove smrti, polako početi da gube na popularnosti. Još jedna filmska adaptacija, ovog puta Balkan Express u izvedbi Gordana Mihića, Branislava Kerca i Branka Plavšića (još jednog od crtača Mirka i Slavka), bit će zabilježena kao zadnji primjer ovog podžanra.

NOVINARSKE SLOBODE U SVIJETU (3): OTMICE, KORUPCIJA I POLICIJSKI TEROR JUŽNE AMERIKE

IZDVAJAMO Naime, Brazil je u aprilu ove godine prolazio kroz ključnu političku krizu, u kojoj je dotadašnja predsjednica, Dilma Rousseff, smijenjena većinskim glasom u Senatu, te je na mjesto predsjednika u tehničkom mandatu na njeno mjesto postavljen dotadašnji potpredsjednik, Michel Temer. Temer, član BDMB-a, ili Brazilske stranke demokratskog pokreta, političar je desnog centra poznat po svojim korporativnim vezama, što će se pokazati ključnim pri njegovom proglašenju za predsjednika. U narednim mjesecima, jedna od najvećih misterija, kako je pisao Glenn Greenwald iz The Intercepta 18. jula 2016., bio je potpuni nedostatak bilo kakvih statistika ili anketa po kojima bi se mogla mjeriti podrška koju novi predsjednik ima u javnosti.

NOVINARSKE SLOBODE U SVIJETU (2): ERDOGANOVA TURSKA, DŽEHENEM ZA NOVINARE

IZDVAJAMO Erdogan se protivnika svog režima ne rješava samo političkim putem. Jedina tri dnevna lista koja još uvijek kritički pišu o Erdoganu – Evrenel, BirGun i Cumhuriyet – našla su se, pored političkih, i pod teškim finansijskim pritiscima, i pitanje je dana kada će se zatvoriti i nestati, te se konstantno suočavaju s odlaskom radnog kadra kojeg više nisu u stanju priuštiti. U ovom slučaju, na djelu je čista kapitalistička logika tržišta, u kojem kompanije koje bi inače zakupile reklamni prostor u ovim medijima nisu voljne rizikovati svoj odnos sa vlastima, pa tako izbjegavaju da se reklamiraju u medijima koji su na državnoj meti.

SLUČAJ ŠTEFICE GALIĆ: KAD POLICIJA NAPADNE GRAĐANE

IZDVAJAMO …jedini način da se sukobimo sa onim što se dešava u BiH jeste da ostale natjeramo da se suoče s realnošću u kojoj živimo – nepravdom, nacionalističkim otrovom i svim društvenim metastazama koje ovu zemlju polako ali sigurno vuku ka dnu. Štefica Galić to uporno radi, svakog dana. Šta ćemo ukoliko sve Galićke (i Vaskoviće, i mnoge druge) protjeraju, bilo izvan zemlje, bilo pod zemlju? Hoćemo li se onda pitati šta smo mogli i trebali uraditi?