N1: Pressing – 24. oktobar 2018.

NOVINAR I PRIJETNJE: Voditelj Amir Zukić je gosta i kolegu novinara Dragana Bursaća odmah usmjerio na tumačenje stanja novinarstva i novinara u Bosni i Hercegovini, spominjući prijetnje koje je Bursać u protekle dvije godine skupa sa svojom porodicom proživio. Ne ulazeći previše u detalje o pojedinačnim prijetnjama, Bursać je ipak uspio naslikati tmurnu sliku života novinara koji se odluči podjednako komentirati i kritikovati „i jednu i drugu stranu“. Način djelovanja pojedinaca koji se odluče pomoću prijetnji ili prozivanja sebi „povećati stranački rejting“, Bursać je protumačio kao proizvod nacionalističke retorike i narativa podjela naroda u BiH, koji političari „uspješno njeguju“. Jedna dimenzija, često zanemarena od strane onih koji možda i nemaju uvid u život novinara koji odluči ne biti tek „PR menadžer“, nego uistinu nezavisno „misleće biće“, jeste dimenzija torture kroz koju prolazi porodica takve individue. Bursać je i o tome progovorio, ali, kao što je Zukić primijetio, nije sklon građenju reputacije na osnovu položaja žrtve. Štaviše, pažnju koju je dobio zbog tih prijetnji iskoristio je na usmjeravanje javnosti na ono čime se uvijek bavi: „žrtvama bez obzira na nacionalnost“. Novinarstvo kao profesiju vidi upravo u tom stavljanju sebe u drugi plan, ističući priču koju je potrebno ispričati. Prokomentirao je tako i mlade novinare koji svojim „teorijama novinarstva“ pokušavaju pravdati sebe u toj profesiji, dok istovremeno „nisu u stanju koristiti Wordov dokument“.

O MLADIMA I KLONOVIMA: „Floskula: mladi“, kako ju je nazvao Dragan Bursać u intervjuu, koristi se neprestano u političkom diskursu, a posebno u svrhe predizbornih kampanja u Bosni i Hercegovini. Rezultati, navodi Bursać, međutim izostaju. Oni nisu evidentni u zastupničkim klupama nijednog parlamenta. Odlazak mladih jeste evidentan i o njemu je gost iscrpno govorio, navodeći moguću promjenu ovoga trenda tek u slučaju „poskupljenja krečenja stana, kada moler bude koštao 1000 maraka“. Tad će se tek, prema njemu, „uhljebi i budžetlije“ zapitati gdje nestadoše radnici. Bitan moment koji Bursać nije direktno spomenuo u kontekstu mladih u politici, mladih koji odlaze i mladih koji ostaju, mogao bi se staviti u paralelu s poznatim citatom kanadskog pisca Ronalda Wrighta: „…siromašni (Amerikanci) sebe ne vide kao izrabljene radnike, nego kao milionere koji trenutno imaju probleme s novcem“. Tako i mladi u politici koji nisu spremni biti konstruktivna opozicija (i eventualno vlast, kada bi do toga došlo) ne moraju nužno značiti pozitivan preokret. Štaviše, kao klonovi svojih stranačkih praočeva, oni sebe ne vide kao omladinu kojoj je oduzet dostojanstven život u domovini, nego kao „uhljebe i budžetlije“ (tj. društvenu elitu) koji samo još nisu došli na red. Ovo bi ujedno bio i odgovor na Zukićevo pitanje zašto uvijek iznova glasamo za iste iako tvrdimo da volimo reformatore. Bursać na to odgovara da bi to pitanje najbolje bilo postaviti neuropsihijatru, jer odraz takvog glasanja vidi kao „najniži poriv i nepriznavanje samima sebi šta žele“.

MOLITVA OPOZICIJE: Govoreći o opoziciji, Bursać postavlja sebi pitanje da li opozicija uopće želi vlast ili se vidi tek kao „uhljebljene u klupama parlamenata s platama od 2000 maraka“. Kao takva, opozicija u BiH (u oba entiteta) ne može biti shvaćena kao konstruktivni pokretač. Njeni članovi ili čekaju da budu tihi posmatrači i povremeni tihi kritičari vlasti, bez preuzimanja odgovornosti, ili tzv. „politički papci“ koji će svoj glas ustupiti onima od kojih imaju najveću računicu. Kako god bilo i šta god opozicija od ovoga dvoga predstavljala, Bursać u njoj trenutno ne vidi silu koja bi išta mogla promijeniti. Kao primjere u oba entiteta navodi rasparčanu ljevicu u Federaciji i opoziciju u RS-u koja je tek nominalno podržala proteste zbog ubistva Davida Dragičevića, ne uspjevši iste iskoristiti kako bi sebi stvorila presudnu prednost na izborima.

 

ATV: 1 na 1 – 23. oktobar 2018.

MIT NEZAVISNOSTI: Na samom početku intervjua, gost emisije Rajko Vasić odbacio je nezavisnost u pogledu novinarstva kao „nerealnu pojavu“. Objektivnost je također bila na meti i dobila je novu definiciju. Vasić tako sebe opisuje kao „objektivnog“ političkog analitičara, te da je „jednako kritičan i prema SNSD-u i prema drugima“. Doda Vasić, međutim, na kraju te izjave: „Dobro… možda sam manje kritičan prema Miloradu Dodiku i SNSD-u zato što su oni uspješniji na izborima“. Voditelj emisije Marin Marinković nije reagirao na ove očigledne kontradikcije i redefiniranje pojmova kao što su „objektivnost“ i „nezavisnost“, pa smo kao gledaoci ostali uskraćeni za pojašnjenje. Zašto bi „uspjeh na izborima“ trebao da znači ustručavanje u kritiziranju onih koji su izabrani? (Pogotovu kada je riječ o garnituri koja je u prethodnim mandatima bila vlast.) Odgovor nismo dobili, jer nije bio ni potraživan.

VASIĆ I SNSD: Gledajući Vasićevo gostovanje, gledaocima je vjerovatno teško shvatiti zašto insistira sebe predstaviti kao individuu, intelektualca, pisca… koji je odvojen od vlasti, konkretno od SNSD-a. U nekoliko navrata upravo to naglašava. Pričao je o svojoj ulozi kao neke vrste savjetnika („dao sam Željki nekoliko savjeta“; „i Dodika sam sreo nedavno i rekao mu nekoliko stvari“), da bi potom sebe opisao kao nekoga ko nije vezan za SNSD. Postavlja se pitanje: Čemu taj strah samoga sebe prihvatiti kao režimskog novinara i pisca? Nažalost, voditelj nije smatrao shodnim istražiti taj intelektualni jaz, taj rascjep u Vasićevim odgovorima. Nije ga, međutim, jednostavno okriviti za takav propust jer je u emisiji u trajanju od jednog školskog časa Rajko Vasić uspio iznijeti toliki niz pseudostatistika, kvazianaliza i nadridefinicija da je veoma teško upratiti gdje jedna takva izjava počinje, a druga završava. S druge strane, posao novinara i ne bi trebao biti jednostavno slušanje sugovornika i pružanje platforme sa koje bi se ovaj – intelektualno opravdano ili ne – mogao obraćati javnosti s prividom novinarskog integriteta koji mu je pružila Alternativna televizija. Naravno, ovakvo postupanje govori više o samoj televiziji nego o Vasiću kao gostu, što je primjetno i u javnosti koja Alternativnu televiziju sve više shvaća kao blijedu kopiju RTRS-a nego kao bilo kakvu vrstu alternative.

PRESJEK:

Alternativna televizija i gostovanje Rajka Vasića produbljuje jaz između ove televizije i novinarstva kao profesije, a time i jaz ove medijske kuće i stanovništva Republike Srpske. Pokušaj redefiniranja pojmova „objektivnost“ i „nezavisnost“ u pogledu novinarstva trebao bi novinaru i voditelju emisije Marinu Marinkoviću biti upozorenje da mu gost pokušava profesiju predstaviti kao ništa drugo do reklamiranje onih „koji su dobro prošli na izborima“. Marinković i ATV na to nisu reagirali, što predstavlja jasan indikator njihovih vrijednosti i stavova. N1 i voditelj Amir Zukić zabrinuti su za profesiju novinarstva, pa su o tome razgovarali s Draganom Bursaćem na nivou koji je nedostižan za Alternativnu televiziju.